ŠIMIĆ OPET PIŠE ČOVIĆU: Hrvatska Demokratska “Hobotnica” BiH

SARAJEVO - Nekon što je veliko zanimanje javnosti izazvalo Otvoreno pismo Josipa Šimića, studenta teologije u Sarajevu, a kojeg je uputio Hrvatskom članu Predsjedništva BiH dr. Draganu Čoviću, ovaj odvažni mladić odlučio je ponovno putem našeg portala pisati vodećem političaru među bh Hrvatima. I ovo pismo prenosimo u cijelosti:

Poštovani gosp. Predsjedniče Čović,
Draga javnosti!

Nakon moga prvog Otvorenog pisma „Probudi se Gospodine i zaustavi tu bandu“, upućenog Vama gosp. Čović, pa i javnosti, u kojem ukazujem na Vaše vješto „hapanje“ (pljačkanje) hrvatskoga naroda, što je opće poznato, evo pišem Vam i drugo pismo. U svojem drugom Otvorenom pismu, Vama gosp. Čović i javnosti, grjehota bi bila Vas ne posjetiti potanko na Vašu sumnjivu, a bogme i nelegalno stečenu imovinu, te kako to da Ste iz svakog sudskog postupka pred bh pravosuđem izašli kao „nevini veliki pobjednik“.

I dok prijetnje u inbox pristižu sa svih strana, južnih i srednjih krajeva, „samoproglašene diktatorske Herceg Bosne“, na čelu s Vama, to mi daje jednu snagu i polet da nastavim dalje, a inspiriran riječima samoga Krista: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više Onoga koji može i dušu i tijelo u paklu pogubiti“ (Mt 10,28), nadalje, „Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove (Čovićeve) zločine, domu hrvatskom grijehe njegove“ (Usp. Iz 58,1).

No, bacimo se na istraživanje Vaše „nahapane“ imovine gosp. Čović, a Boga mi i šire!

1. Punac Blago Prskalo, otac Čovićeve supruge Bernadice Čović, zadnjih 30-ak godina prima rudarsku penziju, pored toga, B. Prskalo je „nahapao“ stan s garažom, vilu u Republici Hrvatskoj koju je „platio“ 790.000 KM, a tu je i porodična kuća u „glavnom gradu“ Herceg Bosne! MAŠALAH! ‘AJDE NEKA!

2. „Stančić“ od 71 kvadratni metar – jadno zar ne?!

3. Čoviću je otac 1997. poklonio kuću s dvorištem od 640 kvadrata u Ljutom Docu, kod Mostara. Samo tri godine kasnije, Dragan Čović, uz ovu kuću, kupuje dvije parcele, plativši ih 3.000 švabskih maraka! Njegov „pošteni“ punac Prskalo postao je vlasnik stana u Zagrebu 1998. u vrijednosti od 162.000 KM, dok je Čović obnašao dužnost direktora „Sokola“. No, podsjećam, da je Prskalo u to jadno vrijeme imao samo kuću u Mostaru, ali nikada se nije htio izjasniti o tome kako je kupio nekretnine u Zagrebu, samo je kazao: „Ko hoće raditi može imati“, ili bolje, tko hoće hapati, može imati!

4. Branko Kolobarić, poznati „hapac“ u aferi s Valerijom Čuljak iz moga prvog Otvorenog pisma, samo mjesec dana kasnije, kupio je jedan kat iste kuće (dvosoban stan i garaža) za oko 146.000 KM, i to baš u vrijeme dok je bio predsjednik Upravnog odbora „Sokola“, a Čović direktor…

5. Federalna financijska policija 2003. godine podnijela je krivičnu prijavu protiv Čovića i Kolobarića, pod sumnjom da su 1998. godine pribavili nezakonite nekretnine, a na štetu „Sokol“ firme. Prijava je dostavljena udovima ove zemlje (Tužiteljstvu HNŽ), al’ đe će udovi (Tužiteljstvo) protiv glave (Čovića). Tužbe nije ni bilo. Izmrda Čova opet.

6. Kratko, prije nego će Čović napustiti „Sokol“, dobio je stan na korištenje od iste firme. Samo godinu dana kasnije, otkupio ga je za oko 34.000 KM, a deset godina kasnije, isti stan prodaje Matanu Žariću za oko 200.000 KM. No, Čović i Žarić upoznali su se i prije prodaje na optuženičkoj klupi: Bili su optuženi da su kao predsjednik i član Upravnog odbora Hrvatske pošte i telekoma (HPT) Mostara prenijeli dug od 4,7 milijuna KM koji je poduzeće imalo prema tada bivšem Ministarstvu obrane Hrvatskog vijeća obrane na tri privatne firme iz Mostara i Širokog Brijega. Firme su poslije naplatile dug u dionicama i tako postale većinski vlasnici „Eroneta“. Sud je poslije poništio tu transakciju, a optužnica protiv Čovića, Žarića i ostalih je pala na Sudu jer je podignuta „kasno“ – „kada je već došlo do zastare krivičnog gonjenja“.

7. 2000. godine, sultanija Bernardica Čović, kupuje stan u Makarskoj u vrijednosti od oko 140.000 KM. Na scenu stupa i Zdravka Čuljak, ujna Bernadice Čović. Za ujnu, obitelj Čović u Mostaru kupuje zemlju oko 2400 kvadrata za 84.000 KM. U 2011. godini obitelj Čović otkupljuje od ujne zemljište za 330.000 KM.

8. Vila na moru. Mmmmm! Veliki vezir, punac Čovićev, posjeduje vilu u Zaostrogu u vrijednosti 625.000 KM. Vila ima četiri kata, sa terasama kao nogometno igralište, dvorište popločano glatkim kamenom sve do mora. Doduše i sam sultan Čović izjavi: „moj punac živi veoma dobro, ima zeta“.

9.Bernardica Čović u Mostaru kupuje odvjetnički ured za vlastite potrebe u vrijednosti 80. 000 KM.

10. I U MAL’ NE ZABORAVI „PANTOVČAK“ U MOSTARU U VRIJEDNOSTI 4-5 MILIJUNA MARAKA!

I što kaže Fata Muji: „Mujo markica po markica, 101 markica“, tako stančić po stančić „101 stančić“.

„NEVINI VELIKI POBJEDNIK“

Gosp. Čoviću!

Ne mogu, a da ne spomenem gotove sve „montirane“ procese koji su se vodili protiv Vas, na taj način što Ste se bh javnosti pokušali predstaviti kao „nevini Alojzije Stepinac“.

„KRIŽNI PUT“ DRAGANA ČOVIĆA

2005. godine optuženi Ste kao ministar financija FBiH za zlouporabu službenog položaja i ovlasti, da Ste kao ministar u periodu 2000./2001. godine primili mito od braće Ivanković Lijanović u svezi spornog akta da izbjegnu plaćanje skoro 39 milijuna maraka carinskih obveza i tako steknu dobit. No, kako na Sudu BiH 2006. godine udovi (tužiteljstvo, sudstvo i policija) otkazaše neposluh glavi (Vama) rokniše Vas na pet godina teške robije, s jednim obrokom na dan, i to riža! Ali kako sultan (Čović) ne nauči na rižu, 2007. godine uloži žalbu, a „harem“, tj. Apelacijski Sud BiH se proglasi nenadležnim i uputi slučaj na Kantonalni Sud Sarajevo, gdje, pukim slučajem, nestaše mnogi dokazi, tijekom dvogodišnjeg prijenosa s državne razine na županijski nivo. Opet Tužiteljstvo izgubi!

2009. godine, optuženi Ste zajedno s Edhemom Bičakčićem da ste u periodu 1999./2000. zloupotrijebili položaj ministra financija FBiH, odnosno Premijera FBiH, time što ste nenamjenski potrošili 7,8 milijuna maraka iz proračunskih rezervi. 2010. Sud vas proglašava „nevinim“ – nema dokaza?! Vi ste gosp. Čoviću i još šest osoba 2010. optuženi da ste na tri privatne firme prenijeli dug od 4,7 milijuna KM, koje je poduzeće Hrvatske pošte i telekom (HPT) imalo prema tada već nepostojećem Ministarstvu obrane – HVO. Te firme su poslije naplatile dug u dionicama i tako postale većinski vlasnici Eronet-a, najprofitabilnijeg dijela HPT-a. Čović je u to vrijeme bio ministar financija FBiH i predsjednik Upravnog odbora HPT-a. Čović je oslobođen optužbe zbog zastare?

Ali kako su se pojavile velike rasprave oko moga spominjanja vjerskih velikodostojnika, te o tome kako Crkva stavlja prsten na prst Čoviću, a ne Kristu, potvrđuje samo moju prvotnu izjavu, kad župnik na propovjedi izjavi: „Tko ne glasa za HDZ BiH, neka mi ne dolazi na sv. misu“! Ako mi ne vjerujete, pitajte deževičke vjernike!!!

A šta reći, osim da upotrijebim riječi iz Žikine dinastije: „SAŽALIJEVAM SLUČAJ“!

‘Ko ja Vas gosp. Čoviću poznavao, ni pakao mu neće teško pasti!

I dok razularena i korumpirana „ustaško – četnička“ grupa ČOVIĆ – DODIK, pokušavaju da dezintegriraju državu Bosnu i Hercegovinu, ustaša (Čović) kroz Herceg-Bosnu, četnik (Dodik) kroz RS, svjesno je dovodeći na taj način do krvavog rata, jadni narod vapije: „Izbavi nas iz ruku tlačitelja i neprijatelja“ (Ps 31,15).

I, dok Vi gosp. Čoviću nastojite uspostaviti svoj „Kalifat“ (Herceg Bosnu), istom tako želite, od „Kalifata“ (Herceg Bosne) proglasiti „Sjevernu Koreju“, s glavnim gradom „PyonYangom“ (Mostarom), a sebe „Kim Song Youngom“!

Ali kad bi se u HDZ-u BiH primjenjivao šerijatski zakon, prema kojemu se za krađu, a bogme i za korupciju siječe jedna od ruku (lijeva ili desna), mislim da se vi u stranci ne bi imali s čime rukovati.

I dok je, ne tako davno, buknuo veliki požar u Hercegovini, pukim slučajem, u prolazu kroz Hercegovinu sretoh jednu skromnu baku koju upitah: „Bako, što ćemo? Gori nam država, a zemlja puna kanadera“! Baka mi odgovori: „Sinko, bolje volim da je zemlja puna kanadera, nego Sanadera“ (Čovića)!

S poštovanjem,
Josip Šimić,
student Katoličke Teologije i Političkih nauka Sarajevo