Tajnicu iz afere Dnevnica ‘progutala zemlja’

ZAGREB - Nije neka vijest da sud ne može pronaći nekog optuženog, ali kad je riječ o bivšoj zaposlenici ureda premijera, onda se stvarno treba zapitati neke stvari. Kako piše Večernji, sud već više od mjesec i pol dana muku muči s dostavom svojih odluka Sandri Zeljko, koju se s Tomislavom Sauchom sumnjiči da je preko fiktivnih putnih naloga i varajući na dnevnicama proračun oštetila za oko milijun kuna.

Službeno prebivalište, ono prema kojem plaća prirez, nalazi se u Vukovaru, a zapravo živi u Zagrebu bez prijavljenog boravišta. Zagrebačku adresu dala je tijekom ispitivanja u Uskoku, a i na tu adresu joj je sud slao obavijesti. Međutim, sud nije dobio povratnu informaciju da je ona stvarno i zaprimila obavijest o pokretanju istrage, što je jedan od preduvjeta za nastavak suđenja. Tome će se sada doskočiti objavom na oglasnoj ploči suda, a u međuvremenu će valjda sud dokučiti gdje uistinu živi žena koja je godinama radila u uredu Vlade, kao osoba od najvećeg povjerenja više od jednog premijera.

Podsjetimo, ona je s Jadrankom Kosor prešla iz ministarstva branitelja kada je Kosorica postala premijerka te je Zeljko nastavila obnašati dužnost tajnice. Nakon smjene vlasti, Zeljko je dobila ponudu da nastavi raditi za bivšu premijerku, tada saborsku zastupnicu, ali je istu ponudu i odbila. Dolaskom tadašnje Kukuriku koalicije na vlast, Zeljko je postala tajnica u uredu ondašnje potpredsjednice Vlade Milanke Opačić.

Međutim, kako je Opačić većinu svog vremena provodila u Ministarstvu, a Saucha, kao šef Ureda premijera, se žalio da mu treba pomoć u uredu, postala je njegova tajnica. Prema pričama svjedoka i ljudima koji su sa Zeljko radili, riječ je o profesionalnoj osobi koja je uvijek pedantno obavljala svoj posao i koja ga je imala u malome prstu.

U međuvremenu je Saucha izišao iz SDP-a i Remetinca, a Sandra Zeljko je prebačena iz Vlade te je jedno vrijeme radila u Uredu za razminiranje. Kasnije je neslužbeno potvrđeno da Zeljko nikad nije ni maturirala iz Ekonomske škole u Vukovaru, iako je tu školu upisala još prije Domovinskog rata. “Ona je, koliko smo vidjeli, rođena u srpnju 1973. tako da je u lipnju 1991., pred sam početak Domovinskog rata, mogla završiti najviše treći razred srednje škole. Četvrti razred trebala je završiti u ljeto 1992. Jedina je mogućnost bila da se upisala godinu dana ranije, a to je prije rata bilo teško jer je bilo jako puno djece”, pojasnio je jedan od profesora Ekonomske škole. Dozu sumnje u cijelu priču oko priznavanja diplome daje i izjava nekadašnje profesorice iz Vukovara Jasne Ambrinac koja je navedena u Rješenju kao svjedok koji potvrđuje da je Sandra Zeljko 1990./1991. završila četvrti razred u srednjoj Ekonomskoj školi. “Imam 70 godina, ali i dalje dobru memoriju, međutim, ja se te učenice ne sjećam. Ne sjećam se niti da sam joj uopće predavala”, rekla je Ambrinac. Pojasnila je i kako je nakon progonstva velik broj učenika zatražio potvrde o završenoj školi.

Rješenja su se izdavala na temelju dva potpisa profesora od kojih se jedan morao sjećati podnositelja zahtjeva. Potpis Ambrinac i Zdravka Pehara nalazi se na Rješenju Općinskog suda Vukovar s privremenim sjedištem u Zagrebu kojim je Sandri Zeljko priznato stečeno školsko zvanje.