istospolnibrakovi02072017

TEMA TJEDNA: Nada!

Autor: Vlado Marušić / Dnevno.ba

ŠIROKI BRIJEG - Prije nekoliko dana Njemački Savezni Parlament Bundestag je donio zakon kojim se legalizira istospolni brak kojim takvi parovi mogu posvajati i djecu. Za takav zakon su glasovala 393 zastupnika dok je protiv bilo 226 zastupnika, što iznosi 63% zastupnika tog doma. Po anketama koje su provedene u Njemačkoj za legaliziranje istospolnog braka je negdje od 83-86% Njemaca. Kancelarka Angela Merkel je osobno glasovala protiv tog zakona jer je za nju osobno „brak zajednica muškarca i žene“, međutim napomenula je kako će taj zakon donijeti “socijalnu koheziju i mir.“

A što se tiče posvajanja djece od strane takvih parova izjavila je kako je „doživjela promjenu srca“ što drugim riječima znači kako i ona nema ništa protiv toga. Ta nije ona uzalud političarka najvećeg kalibra, a političari najvećeg kalibra su upravo ljudi kojima je politika život i djelo prepuno nejasnoća i zamki običnom smrtniku.

Imajući u vidu kako kancelarka Angela Merkel vlada u Njemačkoj uz pomoć koalicije CDU/CSU koje obje stranke u svom nazivu imaju prefiks kršćanski, otvara se niz pitanja o legaliziranju takvih „brakova“ u Njemačkoj, pa i u mnogim drugim državama koje su legalizirale takve „brakove“ ili pak zajednice, ili životna partnerstva.

Napomene radi ove su države legalizirale istospolne “brakove“ i usvajanje djece u takve „brakove“ u svijetu:

-Nizozemska 2000. godine, a legalizirala je i usvajanje djece,
-Belgija 2003., a 2006. usvajanje djece,
-Španjolska 2005. i usvajanje djece,
-Kanada 2005., i usvajanje djece,
-Južnoafrička Republika 2006. godine i jedina je afrička država koja je to učinila,
-Norveška 2009.,i usvajanje djece,
-Danska 2012. i usvajanje djece,
-Švedska 2009.,
-Portugal 2010.,ne dozvoljava usvajanje djece,
-Island 1996., istospolne zajednice, registrirano partnerstvo i usvajanje djece,
-Francuska, 1999. i usvajanje djece,
-Irska 2011. i usvajanje djece,
-Luxemburg 2004.,i usvajanje djece,
-Ujedinjeno Kraljevstvo, osim Sjeverne Irske 2004.,i usvajanje djece.

Mnoge Europske države imaju u pripremi takve zakone i čekaju pogodan trenutak predložiti ga u svojim parlamentima i usvojiti, dok se istočnoeuropske države još uvijek bore s najezdom takvih zahtjeva, jer su te države slabijeg ekonomskog razvoja, što govori u prilog činjenici kako veći ekonomski razvitak i veća civilizacija dovodi do takvih tendencija u Europi, odnosno svijetu.

No, bez obzira što je odavno postalo evidentno kako sotona preuzima primat sa svojim djelima i činima na svim poljima na kojima obitava jedinka čovjek, ovaj put ću se osvrnuti na Njemačku, tu državu blagostanja, državu koja je u svoja njedra primila na stotine tisuća Hrvata, nahranila ih, napojila ih, dala im kruh naš svagdanji od kojeg kruha se hranila i nahranila Hrvatska, Bosna i Hercegovina, pa i moj pokojni otac, njegova obitelj, a bilo nas je s majkom šestero, kao i mnoge tisuće pokojnih očeva i majki, pokoj im duši.

Ta Njemačka je u sve njih ugradila disciplinu, rad, red i odgovornost, a ponad svega ne gledanje „tuđih poslova“ već isključivo svojih. Ta Njemačka i dan danas u svoja njedra prima djecu naših djedova, naših očeva, naše djece, pa i nas, u pedesetima, Branitelje, te mnoge druge, razočarane u ovaj život ovdje u „prevarantskoj“ RH i BiH. Asimiliramo se u koncept postojanja države Njemačke, nešto vidimo, nešto ne vidimo, nešto prešutimo, zbog nečeg se naljutimo ali svejedno prešutimo, odlazimo, dolazimo i tako ukrug. Odlazimo u naše katoličke zajednice, na svete nedjeljne mise, družimo se ispred crkava i okolo njih na jutarnjim nedjeljnim kavicama, prepričavamo propovijed, dogodovštine iz tjedna, evociramo uspomene, vrtimo se u krug. Promatramo „zaljubljene“ gay parove kako prolaze, kako se „žvale“ javno, drže za ruke, ne smetaju nam jer mi nismo kao oni, mi imamo svoje žene, supruge, ljubavnice ili družice. Konačno postaje nam sve svejedno i mi prihvaćamo i njih kao normalnu pojavu u tom Njemačkom društvu. Tako u nama buja dok ne sazrije uvjerenje kako su i oni ljudi jednako vrijedni, te kako su najprije i njihove zajednice jednako vrijedne, kako nemamo ništa protiv legaliziranja takvih zajednica, a potom konačno i takvih „brakova“, pa čak i da oni usvajaju djecu. To nam daje majka Njemačka koja nas je primila u svoja njedra. To daje taj „liberalizam“ i duh civilizacijske Njemačke i Europe.

Postavlja se zatim pitanje kako da Njemački Savezni Parlament Bundestag ne usvoji Zakon o istospolnim „brakovima“ kada je ta misao koja u tim civiliziranim Švabama buja već odavno i prenosi se s koljena na koljeno, došla do svog punog ploda i zrelosti? Jabuka pada sa stabla tek kad je zrela, pa tako i taj Zakon o istospolnim „brakovima“, koji zorno oslikava Njemačku državu u svim njenim segmentima, a oslikava ujedno i sve one koji se asimiliraju u potpunosti u takav koncept života i vrednovanja života.

83 do 86% Nijemaca prihvaća Zakon o istospolnim „brakovima“ što konačno otvara vrata mnogim pitanjima a ona su slijedeća:

1.CDU/CSU su stranke u Njemačkoj koje u svom nazivu imaju prefiks kršćanski a onaj tko se zove kršćaninom nikada neće prihvatiti nikakva načela, zakone, ili zablude koje su protivne kršćanskim zakonima koji kažu kako je: “Brak trajna i neuništiva zajednica muškarca i žene. Što je Bog svezao nitko ne može osim smrti razvezati. Stoga će čovjek ostaviti svoga oca i majku i prionuti uza svoju ženu i njih dvoje će biti jedno tijelo, tako da više neće biti njih dvoje već jedno tijelo, (Matej,19,5,6 JB).“

Znači, temeljno načelo je kako je brak, ime za zajednicu muškarca i žene. I to više nije kršćansko načelo, već i sociološko, kulturološko, psihološko, antropološko, i svekoliko drugo načelo koje se mora ugraditi u ustav svake države svijeta. A ugrađeno je od postanka svijeta i u Ustave svih životinjskih vrsta na zemlji prema Božjem naumu. Jer Božji naum je stvaranje života na ovoj Zemlji a ne njegovog uništenja. Stvaranje života kroz dvije jedinke različitog spola. Muškog i ženskog. Međutim to načelo ne da se ugrađuje u Ustave zemalja svijeta već se iz Ustava izbacuje i ugrađuje drugo koje brak naziva i zajednicom istih jedinki.

2.Sada se postavlja i pitanje samog imena braka. Brak je dakle po vjerskom shvaćanju zajednica muškarca i žene a sada se legaliziraju tzv. “istospolni brakovi“. Kakva je tu kontradikcija na djelu da je to naprosto suicidalno. Ako je brak ime za zajednicu muškarca i žene i to je opće prihvaćeno načelo u svijetu od pamtivijeka otkud netko može nazvati brakom zajednicu dva muškarca ili dvije žene i takvu zajednicu kao protuprirodnu, nastranu i protu Božju legalizirati zakonom? To vam je isto kao da netko sutra umjesto imena NK Hajduk njemu nadjene ime „Crvena Zvezda“. Mislim kako bi u tom slučaju frcale glave na sve strane. Ili da netko vama katoliku iz Širokog Brijega umjesto imena Grgo preko noći nadjene ime „Veselin, Blagoje, Milivoje, ili Radovan. Ili pak ne daj Bože Husein, Jusuf, Salko, Hamid? I tu bi mislim bilo mrtvih glava a ovdje vlada šutnja.

Međutim, sotona koja je porobila dobar dio Europe uspijeva u svojim nakanama zahvaljujući likovima koji ljube novac kao mjerilo svih mjerila,mjerilo iznad svih obzira i obzora. A takvi likovi žive i među nama u „Lijevoj našoj“, BiH, Hercegovini, ŽZH i Širokom Brijegu, pa čak i u našem selu. Znači, potpuno je irelevantno kojoj političkoj opciji netko pripada, kršćanskoj ili nekršćanskoj bitne su okolnosti u kojima se taj predstavnik te političke opcije nalazi. Ukoliko mu odgovara legaliziranje takvih „brakova“, zajednica ili čega li još on će biti za to, a ukoliko mu ne odgovara biti će protiv. Biti kršćanin na baterije ili uslijed okolnosti.

I sam Predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković nije i neće biti sutra protiv istospolnih „brakova“ a već je izjavio kako nema ništa protiv abortusa, a HDZ u svojim programskim načelima ima demokršćanska načela, pa se postavlja pitanje gdje je granica demokršćanskih načela u tim strankama i zašto šute crkveni vjerodostojnici koji znaju za sve to. Čak je i Predsjednica RH koja je pobrala simpatije i u crkvenim redovima izjavljivala kako je abortus „pravo žene“ čime se i ona stavila na stranu nadolazećeg zla,koje sve većom brzinom galopira i prema nama.

Sada se postavlja također i pitanje gdje su granice na kojima će se sotona zaustaviti ili biti zaustavljena a koja uspijeva legalizirati takve „istospolne zajednice, brakove, registrirana partnerstva, posvajanja djece, legaliziranje opojnih droga, pa i indijske konoplje, legaliziranje eutanazije, gay parade, koja vrši sterilizaciju parova u zaostalim svjetskim sredinama, legaliziranje uzgoja i prodaje GMO hrane”, s jedinim i isključivim ciljem smanjiti i ubiti život na ovom planetu na razumnu mjeru njenih poslušnika, koji će joj biti podložni u svemu,dok će svi oni koji budu protivni takvim njenim namjerama biti ubijeni, mučeni, i zlostavljani,te bačeni u tamnice oskudice i neimaštine što se upravo događa u sve većoj mjeri?

Cifra od 83-86 % Nijemaca koji podržavaju Zakon o istospolnim „brakovima“ je odista granica nad kojom se moraju zamisliti svi, a ponajviše i Nijemci. Moramo se zamisliti i mi koji imamo dubinske poslovne i svekolike druge životne sveze s tom državom jer i naša djeca su rođena i žive u toj zemlji. Pa zar nije prirodno ili će postati prirodno i našoj asimiliranoj djeci u Njemačkoj glasovati za takve i slične zakone? Takva vjerovanja i uvjerenja će naša djeca prenijeti kao zaraznu klicu i u naše krajeve, pa će uskoro i naše majke i bake početi vjerovati kako je normalno takvo ponašanje jer će biti opijene bojom zelenih Eurića, a sve one bajke o Njemačkoj kao državi prosperiteta će biti pogubljene i izgubljene u nekolicini očuvanih srca onih koji neće pasti pod takve utjecaje.

Sotona se zaigrala nema što i to je evidentno. Međutim, svatko onaj tko prati Božju riječ, tko sluša Božju Riječ, odlazi na Svete nedjeljne mise, prakticira Božju riječ neće pokleknuti i pasti. Bio on pri tom svećenik ili običan čovjek. Samo ustrajni u vjeri će opstati, i to daje nadu i vjeru pobjede nad tim nadolazećim zlom preobučenim u fine haljine. Svjesna je i sotona kako će svatko onaj tko zametne boj s Bogom i crkvom kao vječnom i trajnom institucijom između Boga i Čovjeka izgubiti taj boj. Ne da će ga izgubiti već će jednostavno nestati. A dok se to ne dogodi događati će se njene „prividne“ pobjede, legaliziranja“istospolnih brakova, gay parada“, te svih drugih njenih manifestacija kojima će podložiti mnoge,a ponajprije naše političke predstavnike jer su oni prvi na redu. A znate li zašto? Zato jer su u poziciji isprobati sve: sve strasti, promaknuća, odlikovanja, dragocjenosti, zablude, i nastranosti kojima ih sotona daruje, tako da oni u svom ispraznom životu moraju isprobati sve jer im se sve i nudi za razliku od običnih smrtnika. A ta „civilizirana ,Europejska EU i njena predvodnica Njemačka“ odista sve to nudi.

Zar konačno sam Isus Krist nije u više navrata propovijedajući svojim učenicima i njegovim sljedbenicima govorio: “Ne bojte se jer ja sam s vama. Tko vjeruje u mene i kada umre živjeti će vječno.“

Stoga se ne bojte svi vi koji vjerujete jer ukoliko ostanete ustrajni u vjeri ostati ćete manjina poput onih 14 do 17%Nijemaca ili možda još manje koji nisu za ozakonjenje „istospolnih brakova“, ali vaše će biti kraljevstvo nebesko a ne onih 83-86% Nijemaca, a konačno i drugih državljana EU koji isto ili slično misle. Nadu neka vam daju zemlje istočne Europe koje još nisu u planu ozakonjivati takve „nakaradne,protuprirodne i protu Božje“ zakone, parade i manifestacije. Nadu neka vam pružaju osobe poput Ruskog predsjednika Putina koji „globalno najbolje čuva vjeru na ovom planetu zemlji“, kako nedavno reče Papa Franjo.

Nadu neka Vam pruža Međugorje kao „nada svijeta,ispovjedaonica svijeta, mjesto obraćenja grješnika, čiji se plamen ne gasi već svakim danom postaje sve veći.“

Nadu neka Vam pruži i pjesma jednog mog prijatelja koja još nigdje nije objavljena,a napisana je jednog kišnog dana na nekom od X ratnih terena na kojima smo bili skupa i gdje smo konačno ostali u skupini Zaboravljenih Branitelja jer Zaboravljeni Branitelji često zaborave promovirati sami sebe zbog okolnosti života.

G O S P O D E

Oče u mislima mojim stoji
Da svijetlost u tami vlada
Al grešnik sam duša mi propada, lomi se
sve kako čovjek strada

Gospode, ozdravi me
Gospode, spasi me

Oprosti mi Bože sve sumnje i kletve
Mržnju i pušku u ruci,
Nosiću na sebi sve križeve svijeta
A ti mi olakšaj u muci

Gospode ozdravi me,
Gospode, spasi me

Kao što jablan ka nebu treperi
Tako treperi mi nada
Da zvat ćeš me k sebi kad zatvorim oči
Kad posljednji san me svlada.

Gospode……..

Autor: Vlado Marušić / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI