TEMA TJEDNA: Sada svi u hajku na Todoriće

ZAGREB - Sumnja se da su Todorići opljačkali (postoje ljepši pravni izrazi) skoro 1,5 milijardi kuna.On kaže da nije ukrao ni euro. A svi se pitaju gdje je novac. Masovni napad sapunice o Todorićima na javnoj i komercijalnim televizijama u Hrvatskoj vjerojatno masovno navodi brojne gledatelje koji nisu „gazde“ daljinskog upravljača na molitvu da „nestane struje“. Ali bi onda uz upaljene svijeće ukućani sami bili sudac i porota u ovom slučaju a ti ne možeš uteći vani jer pada hladna jesenska kiša. Ovako se razni ugledni i malo manje poznati gosti u tv emisijama, što redovnim što izvanrednim, na svim televizijama natječu u ocjenama trenutne situacije oko predaje jednoga tajkuna londonskoj policiji. Ni engleski tabloidi ne bi ovoliko bučili koliko u Hrvatskoj to rade svi mediji.

U isto vrijeme, može se samo zamisliti iz koliko je ustiju hrvatskih građana i onih iz susjednih zemalja koji prate situaciju poslano sočnih prokletstava na Ivicu Todorića i njegovu obitelj. Koliko je ljudi naglas poželjelo da ostanu zaključani u jahti koja tone ili da mu supruzino krzno oživi dok ga nosi. Da mu sinovi nalete na jednu sponzorušu sa kakvom spolnom bolesti i da ih zadesi tko zna koliko još teških sudbonosnih udaraca.

Ali to je tako. Od donedavno uglednog poduzetnika u čijim tvrtkama rade brojne obitelji u Hrvatskoj i susjednim zemljama u kojima koncern Agrokor ima postrojenja do državnog neprijatelja broj jedan. A pod ovim državnog neprijatelja misli se na neprijatelja naroda jer država i jest narod.

Todorić je izgleda postao neprijatelj politike tek kada je ta ogromna santa leda koja predstavlja dug prema brojnim vjerovnicima opasno došla do svoga titanika, najvećeg koncerna u državi od kojega su brojni imali koristi a, prema imovinskom stanju, najveću ipak obitelj Todorić. I dokud bi sve došlo da ondašnji predsjednik Sabora RH Božo Petrov nije prvi podnio prijavu, tko zna.

No, ovdje nas ne zanima ni koliko je tko ukrao ni gdje je novac. Na to smo svakako navikli. Ovdje se radi o jednoj čestoj pojavi među građanstvom i medijima. Ta pojava je licemjerje. Oni koji su do jučer tepali Todoriću i članovima njegove obitelji ga danas proklinju. Oni koji su mu se divili danas ga pljuju. U medijima je toliko puta bilo objavljeno o poslovanju koncerna, o uspješnosti tvrtki koje hrane stotinu tisuća obitelji, o sveprisutnosti mlađih članova obitelji Todorić na raznim ‘eventima’ od iznimnog društvenog (čitaj: bezveznog jet-set) značenja.

Doslovno je na povraćanje mogao izazvati prilog jedne hrvatske komercijalne televizije od utorka navečer da se nije prebacilo na neki drugi program ili ugasila televizija. Ista ta televizija čiji se „novinari“ nisu s kamerom odmicali od sinova Ivice Todorića na nekakvoj modnoj reviji od prije nekoliko godina, u prilogu za povraćanje spominje te iste sinove i njihova druženja sa manekenkama i misicama (u tom trenutku i spominju te slikom prikazuju tada 18-godišnju miss Hrvatske) i kako su se za njih dvojicu ljepile razne, rado bi rekla urednica priloga ali ne smije, sponzoruše. Treba se diviti svakome tko takvo nešto ima želuca gledati, a posebno se trba „diviti“ onome tko takav prilog priprema i montira. Novinarstvo na svom vrhuncu.

Nekakvi ekonomski analitičari koji pojma nisu imali o poslovanju koncerna Agrakor, danas odjednom postaju sveznalice koje će nam objasniti od kada je počeo rasti dug, što je dovelo do ovolikog duga i kako je se sve možda moglo spriječiti. Pa gospodo draga, kada ste sve to pratili, gdje ste bili prije? Što niste rekli tada nešto o svemu? Ne, niste vi imali pojma a u isto vrijeme ste se gurali tamo gdje je stajao Ivica Todorić neće li vas kamera snimiti s njim u istom kadru pa da jednoj njegovoj desnoj ruci možete reći da vas zaposli.

A možete li tek zamisliti gazde restorana u kojima bi netko od Todorića dolazio s društvom na večeru? Pretili seljačina koji je do novca došao na isti način kao i Todorić, čim bi ugledao da se ekipa parkira sa skupocjenim automobilima, odmah bi dobio (oprostite na izrazu) erekciju koju nije imao mjesecima ili dulje. A sutradan bi bila puna usta Todorića i njegovog društva, što je se jelo i pilo. To bi Ivica skužio na prvu i zato je išao na mjesta gdje se ne priča tko dolazi i s kim.

Na ista ta mjesta bi išli i sinovi sa lijepim domaćim i ino „djevama“ željnih kakvog krzna ili djevojčina najboljeg prijatelja kao i pet minuta slave.

Gdje su svi oni danas kada Todorićevi postaju omražene persone? Gdje su? Eno ih u licemjernoj hajci na tu obitelj.

Malo ironije za kraj: živio Ivo Sanader, tata se vraća. Živio Todorić. Živio Zdravko Mamić koji je iznose od transfera igrača Dinama „prao“ u sličnim off shore kompanijama kao i engleska kraljica.