TEMA TJEDNA: „Spasitelj“ Hrvatskog iseljeništva ili uhljebljenje Bože Ljubića?

MOSTAR - Prije tri-četiri godine, netom završenih općinskih izbora u Bosni i Hercegovini, kada je HDZ 1990, pod palicom tadašnjeg predsjednika dr.Bože Ljubića doživio izborni fijasko, njegov tadašnji zamjenik Martin Raguž mi je onako, sa gorčinom u grlu rekao: “Ne znam ja šta se oni dogovaraju na Uzarićima i Ljutom Docu“.

Oni? Znao sam da se radi o Draganu Čoviću i Boži Ljubiću. Znao je i Martin a i, Boga mi, cijeli politički, imalo, pismeni svijet u Bosni i Hercegovini. Potpisivajući međustranački sporazum nakon završenih lokalnih izbora 2010. godine, Ljubić je, vidjet će se kasnije, prodao „svoju“ stranku. Tada se on, ortoped, dao kasnije i „akademiku“ Čoviću. Najžeći kritičar i suosnivač drugoga HDZ-a je prodao svoje članstvo, svoje birače. Sve je prodao osim svoga obraza. Njega nije nikada ni imao.

Čovićeva i Ljubićeva politika amputirala Hrvate u BiH

Nakon debakla koji je „devedesetka“ doživila na zadnjim lokalnim izborima, ponekad sam razgovorao sa sadašnjim predsjednikom Martinom Ragužem, u kojima sam „navijao“ da preuzme kormilo tada polu-potonulog broda zvanoga HDZ 1990, jer je bilo evidentno da se popularna „devedesetka“, polako ali sigurno, asimilira u HDZ BiH. U to vrijeme sam napisao kolumnu „Martinova treća sreća“ koja je bila moja sugestija njemu, kako je kucnuo čas.

Nedugo poslije, Raguž je preuzeo poljuljanu i „karamboliranu lađu“, koja je, zahvaljujući Ljubićima i drugovima im, puštala na sve strane, i zajedno sa pravom ekipom napravio jedan respektabilan brod. Mogao je on, u to vrijeme, od Čovića dobiti sve, ili skoro sve, ali je okrenuo leđa ubojitoj politici „stožernika“, koja je zadnjih desetak godina desetkovala i amputirala Hrvate u Bosni i Hercegovini .“Mene ne interesiraju pozicije, predajem sve u Božije ruke, a dragi Bog će sve posložiti“ – ponovio je Raguž više puta.

Ljubićevo bacanje u zagrljaj „stožerniku“

Nedugo potom, u srpnju mjesecu 2013. godine, na izbornom Saboru, Martin je Raguž glatko pobijedio. Prije Sabora, dotadašnji predsjednik Ljubić je odstupio vidjevši da nema šanse u utrci s novim vjetrima koji su počeli puhati u stranci.

„S obziom na moj profesionalni background i godine života logično je došao trenutak da štafetu predam drugima“, rekao je u režimskom listu Dragana Čovica, Večernjem listu, koji mu je davao, u to vrijeme, nevjerojatno puno žurnalističkog prostora, ako se samohvala smije nazivati novinarstvom. Tada je potvrdio usput, kako time ne odlazi i iz politike, već se tada ortoped bacio u zagrljaj Čoviću, kojega je prije par godina smatrao vragom. Ljubić se, naime, nakon što je isključen iz HDZ-a 1990, priklonio HDZ-u BiH, osim dužnosti predsjednika GV HNS-a nema nikakvu drugu dužnost. Ljubić se nakon toga vraća u Čovićeve skute i za sobom povlači nekoliko dotad istaknutih članova, poput Josipa Merdže, Damira Ljubića i Vese Vegara. Ovih dana Ljubićeva prodaja svojih ideala (ako ih je ikada i imao osim samoga sebe i svoj džep) je doslo po naplatu.

Nositelj liste HDZ za dijasporu (XI izborna jedinica)

U okviru Hrvatskog narodnog sabora, potom Ljubić postaje „papagaj“ i zagovornik Čovićeve političke demagogije. Žestoko zagovara punu jednakopravnost i konstitutivnost Hrvata u BiH, i kako je kolegica sa portala Republika, Vera Soldo dobro primjetila, „radi još jedan u nizu “kompromisa” u svojoj političkoj karijeri – pristajanjem na uvrštavanje na listu za XI. izbornu jedinicu, daje do znanja da su Hrvati u BiH ‘hrvatska dijaspora’. Njemu uz rame bit će još jedan omraženi HDZ-ov političar, ali iz Hrvatske: Ivan Šuker, bivši ministar financija u RH za vrijeme vladavine Sanadera. Kako Šuker nema više potporu svoje baze u Velikoj Gorici, sjetio se svojih predaka iz Livna, te im želi ovim putem „pomoći“.

Što dijaspori može ponuditi Ljubić ?

Zasebna izborna jedinica za izbor zastupnika koje biraju hrvatski državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, je definicija XI izborne jedinice, čiji je navodni gospodin nositelj. Gospodin Ljubić sigurno ne kani nešto pomoći Hrvatima izvan Hrvatske, kao ni ostali koji su na ovoj listi. Osim svoga uhljebljenja i osiguranja svoje budućnosti, ostarjeli Ljubić samim pristajanjem biti na izbornoj listi, nemože apsolutno ništa napraviti ili popraviti po pitanju puka koji će mu, možebiti dati glas..

Ovu činjenicu potkrepljujem njegovim minulim političkim radom i onim šta su napravili mnogi koji su bili na njegovoj budućoj poziciji. Što je on personalno napravio znamo svi. Ništa. Veliko ništa. Što se tiče dijaspore, stvarne hrvatske dijaspore u inozemstvu, od Austrije, Njemačke, Kanade do Australije – računa se da ima oko 4 milijuna Hrvata, koji usput već više godina nemaju pravog predstavnika, Ljubić a niti itko sa ove liste neće ih ni pokušati zastupati, jer im to uopće nije krajnji cilj, niti imaju pojma šta se s njom dešava ili koji su njihovi prioriteti i problemi.

Stoga će ovoga puta, kako stvari stoje, hrvatska dijaspora ili iseljeništvo dobro apstinirati. Kako pišu hrvatski portali u Njemačkoj izlasnost na nadolazeće izbore će biti vrlo mala. Međutim, Ljubića i njegove drugove to neće ni brinuti, jer ulaskom u Sabor RH, bivši predsjednik HDZ-a 1990 konačno će dobiti satisfakciju za sve ono što je učinio u protekih pet godina: prosječna bruto plaća od oko 25.000 kuna s pripadajućim beneficijama, omogućit će mu i visoku mirovinu. I to je poanta borbe i politički cilj ofucanoga ortopeda sa Uzarića.