VIDEO: Ispovijest Rozalije Bartolić u Bujici

ZAGREB - “Naš život nije nikakva ‘komedija’, a upravo takvim ga je pokušao prikazati Marinković u sramotnom filmu ‘Ministarstvo ljubavi’,” izjavila je predsjednica zagrebačke Udruge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Rozalija Bartolić. Ivana Haberle, druga gošća koja je na Z1 došla iz Zadra i govorila u ime Udruge Žene u Domovinskom ratu, iznijela je šokantne podatke: “Marinković je za film dobio više od 800.000 eura, a za prvu popodnevnu projekciju prodao je svega 10 kino ulaznica!” Gospođa Haberle je majka troje djece i dragovoljka Domovinskog rata, radi i ne prihvaća da se novcem poreznih obveznika financiraju projekti koje obezvređuju Domovinski rat i omalovažavaju poginule branitelje, njihove udovice i djecu.

Gospođa Bartolić sama je odgojila tri djevojke i nikada nije otišla u mirovinu. Kada je njezin suprug Željko 1991. godine poginuo u Sunji Valentina i Petra bile su još male, a Rozalija je bila u drugom mjesecu trudnoće… Rodila se Željka i dobila ime po tati kojeg nikada nije upoznala… Preboljela je leukemiju, a mama je noći i noći provela prikovana uz njezin bolnički krevet… I sada javna televizija želi emitirati film u kojem se netko izruguje iz moga života – tužno je rekla Rozalija u Bujici.

MINISTAR MEDVED PODRŽAO RATNE UDOVICE; HRT NE BI TREBAO PUSTITI SPORNI FILM!

Nakon što se prije tjedan dana pred ulazom u zgradu HRT-a odvijala prava drama zbog najavljenog prikazivanja spornog filma ‘Ministarstvo ljubavi’ Pave Marinkovića, HRT je najprije film skinuo s programa i zamijenio ga ‘Glembajevima’, no udovice i branitelje ipak su prevarili i film ponovo stavili u udarni termin za četvrtak 11. siječnja u 21:00. Film je financirao HAVC i producirao HRT, a udovice je zbog cijelog slučaja primio i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved koji im je dao potporu, zajedno s najjačim veteranskim udrugama koje smatraju da film HRT ne bi trebao prikazati. Emotivni sastanak u ministarstvu održan je u srijedu u 11 sati i snimile su ga samo kamere Z1 televizije.

Inače, ratne udovice su u Marinkovićevom filmu prikazane kao zavodnice mladih momaka, neke kao lezbijski par, dominiraju eksterijeri s partizanskim spomenicima na kojima je nacrtan kukasti križ, a branitelji su prikazani kao ognjištari, društveni paraziti i primitivci, kako je to slikovito opisao voditelj Bujice.

BARTOLIĆ: “ŽELE NAS PONIZITI!”

“Našu žrtvu žele omalovažiti i poniziti nas! Ne žele prikazati kako smo se borile s odgojem naše djece i stajali uz njihova uzglavlja kad su bila bolesna, to ih ne zanima… Mislile smo da će se s odmakom vremena sva ta muka riješiti, ali nama je sve teže, a sada smo još i izvrgnute ruglu i nekakvom ‘nazadnjaštvu’. Nije nam jasno do kada će to trajati,” govorila je gospođa Bartolić i naglasila da unatoč insinuacijama u filmu o udovicama i njihovoj tobožnjoj privilegiranosti, ona npr. ne dobiva mirovinu i cijelo je vrijeme zaposlena, plaća porez kao i svi ostali: “Tako ispada da je iz poreza izravno financiram film koji vrijeđa i mene i moju djecu!

“Naš život nije komedija! Gospodin režiser mogao je doći u udrugu i vidjeti kako žive udovice, kako su odgajale svoju djecu i što su sve prolazile u ratu i nakon rata. Mogao je snimiti udovice koje je Šljivančanin s dvoje male djece i trudne, s trbuhom do zuba, šutao u kamion i zatvorio u Veleprometu. Mogao je snimiti film o udovici čiji je muž raznesen tenkovskom granatom na kojoj je bila crvena zvijezda petokraka, tako da su ga kupili lopaticom, a njegovo tijelo strugali s ceste… Mogu snimiti i priču o udovici iz BiH čiji je muž zaklan na kućnom pragu, a koja je pobjegla s petero male djece i odgojila ih u malom prognaničkom stanu…”

DJECA POGINULIH BRANITELJA BOJE SE PRIZNATI TKO SU IM OČEVI!

Kćeri joj, kazala je Bartolić, ne osjete da se žrtva njihovog oca danas dovoljno poštuje: “Čak se boje napisati da su djeca poginulih branitelja jer im je to otegotna okolnost! Trude se biti dobre da ne spominju oca kako ne bi imale stigmu na čelu! Sada su zabrinute za mene jer govorim o istini!”

Gospođa Haberle također radi i nije nikakav ‘parazit’ kako se žene iz Domovinskog rata prikazuju u filmovima:

“Doprinosim ovom društvu i punim proračun kako bi se financirali ovakvi uradci i limunade koje potkopavaju temelje hrvatske države!”

Činjenicu da je film stajao više od 800 tisuća eura, novca poreznih obveznika, Udruga Žene u Domovinskom ratu već je predbacila Pavi Marinkoviću u otvorenom pismu. Gospođa Haberle prozvala je i sadašnjeg ravnatelja HAVC-a.

“Daniel Rafaelić tvrdi da je ovo jedan od najboljih hrvatskih filmova u zadnjih 10 godina, što je poražavajuće! Kakvi su tek onda ostali?! Isto tako, Danilo Šerbedžija, predsjednik Udruge hrvatskih redatelja, izjavio je kako je ovakav film izvrsna prilika od koje svi imaju koristi jer zaposlio najmanje 100 glumaca i svi su zavrtili novac! Svaki glumac po danu snimanja zaradio je između 500 i tisuću eura,” rekla je Haberle i nastavila: “Nas iritira sama činjenica da se ovakvi uradci slave kao dostignuća u hrvatskoj kinematografiji. No, svjesni smo da su sada i hrvatske ratne udovice došle na red; od 2000. naovamo vidimo što se događa, na udaru su prvo bili hrvatski generali, uslijedila je hajka na ostale branitelje, pa na njihovu djecu na fakultetima, 100-postotni ratni vojni invalidi, a sada i udovice! Napada se i naše iseljenike, Hrvate iz Herceg-Bosne, Katoličku crkvu… To je sustavno uništavanje temelja ove države…”

HABERLE: MARINKOVIĆA NEMA U REGISTRU BRANITELJA, MOGLI BI GA NAĆI U ‘REGISTRU DEZERTERA’!

Nije štedila ni redatelja filma Pavu Marinkovića.

“To je čovjek koji je po meni trećerazredni redatelj, nema baš nekih dostignuća… On je ’67. godište, ja sam ’73. Mene možete pronaći u registru branitelja, njega bi jedino mogli naći u registru hrvatskih dezertera! Kako to da nije napravio film o četničkim udovicama koje su Zakonom o konvalidaciji izjednačene s udovicama poginulih hrvatskih branitelja?! One danas primaju hrvatske mirovine, a muževi su im se borili protiv naše države,” ljuto je otkrila Ivana Haberle.

Bujica je pustila isječak iz dokumentarno-igranog filma ‘Oni su Hrvatska’, koji o braniteljima govori s ponosom, divljenjem i prije svega – poštovanjem. Redatelj je Ivica Božić, a producirala ga je Udruga Žene u Domovinskom ratu – Zadar. Film je inspiriran knjigom brigadira Ivice Matešića – Jeremije ‘Zaboravljene bitke’ i govori o bitci za Kašić u zadarskom zaleđu, u kojoj je poginulo 35 hrvatskih branitelja, najviše iz Slavonskog Broda…

HABERLE: – ‘Ministarstvo ljubavi’ porezne obveznike koštalo je 800 tisuća eura, a naš film je napravljen za 4.000 kuna! Traje 40 minuta, u njemu glumi 40 mladih momaka, žene iz udruge i hrvatski branitelji koji su nam pomogli oko nekih scena…

Voditelj je izrazio sumnju u to da Marinković možda i nije svih 800.000 eura potrošio samo na film, a zanimalo ga je što bi radije gledale kćeri gospođe Bartolić, film iz Zadra ili ‘Ministarstvo ljubavi’, odgovor je bio jasan. “Naravno da bi radije gledale ovakav film, koji me se dojmio i vratio u prošlost, podsjetio da ima još onih koji cijene prave vrijednosti i žele ih prenijeti mladima…”

SUZE U BUJICI: POTRESNA ISPOVIJEST ROZALIJE BARTOLIĆ, RATNE UDOVICE I MAJKE TRI KĆERI…

U emocijama nabijenom nastavku emisije koji je uzdrmao i voditelja i njegove gošće, gospođa Bartolić je progovorila o poginulom suprugu Željku koji svoje treće dijete nikada nije vidio… Željko Bartolić je rođeni Zagrepčanin, podrijetlom iz Hrvatskog Zagorja. Bio je u pričuvnom sastavu policije, a poginuo je u Sunji, kad je Rozalija bila u drugom mjesecu trudnoće. Najmlađa kći Željka Bartolić preživjela je i leukemiju: “Objasniti djetetu smrt vrlo je teško. Dvije kćeri, Valentina i Petra bile su male, bilo im je teško razumjeti zašto im tate više nema… Moja je Petra čekala svoga tatu, plakala je i mislila da će se odnekud ipak pojaviti. Pokušala sam im objasniti da je rat i da postoje zločesti ljudi koji ubijaju, a da je njihov tata išao braniti Domovinu, nas i naš dom. Usprkos tome što sam im rekla da je s Isusom na nebu, nisam im to mogla dočarati. Pitale su me kako je moguće da je s dragim Isusom kada ga nema na slikama katoličkog kalendara koji opisuje Isusov život… Trebalo je puno rada i razgovora s djecom. Najmlađa Željka ime je dobila po tati, cure su bile sretne što će dobiti seku. Jedan je život otišao, a drugi se rađao… Sada imam unuka od četiri godine i on mi postavlja pitanje zašto njegova mama nema tatu…”

Gospođa Rozalija prozvala je i ministricu kulture Ninu Obuljen – Koržinek kojoj je, kako je rekla, pisala još u listopadu 2017. o spornom filmu i apelirala da nešto poduzme, no odgovor nikada nije dobila…

Ta “komedija” puštena je na srpskoj televiziji, napisali su da je to “domaći film” i dodali “prvi deo” i “drugi deo” – naglasila je predsjednica Udruge ratnih udovica.