VLADO MARUŠIĆ: Kad jaganjci utihnu!

ŠIROKI BRIJEG - Naslov kultnog filma “Kad jaganjci utihnu“ redatelja Jonathana Demmea iz 1991. godine s Judie Foster i Anthony Hopkinsom u glavnim ulogama upravo me podsjeća na sumrak, u koji uspavan ili drogiran ulazi hrvatski narod. U sumrak u koji ulaze svi narodi BiH. Sumrak koji prijeti snom iz kojeg će ih se malo probuditi. Bilo koja vijest koja doprije do naših osjetila vida ili sluha u nama budi apatiju, anemiju ili bezvoljnost. Jednostavno smo navikli na te vijesti jer one jednostavno u nama ne bude nikakve osjećaje. Čak ni osjećaj straha.

Vijesti poput IZ (izbornog zakona), IK (Istanbulske konvencije), BDP-a, svakodnevnih sučeljavanja, SDP, HDZ, ovih ili onih, ovog ili onog, uhićenja Vesne Švancer dopredsjedateljice Zastupničkog doma Parlamenta FBiH, dogovora ili beskonačnih razgovora trojice članova Predsjedništva BiH sami sa sobom, Merkelicom, Erdoganom, Putinom, novog pokreta na političkoj sceni Hrvatska zvona, nebuloza političkih predstavnika u BiH i RH, KGB-ovskog pregleda Hrvata na obilježavanju komemoracije Bleiburga, novog i to najvećeg priljeva izbjeglica iz Arapskih zemalja u BiH, pametovanja Denisa Zvizdića Predsjedavajućeg vijeća Ministara BiH o „humanom prihvatu“ izbjeglica, protivljenje Milorada Dodika za zbrinjavanje tih izbjeglica u RS i njihovom bližem susjedstvu, nova titula Zrinjskog u BH nogometu, nakaradnog izbora za pjesmu Eurovizije itd.itd.

Nekako se narod primirio kao ovce, ili janjci koji su spremni poći na klanje vucima. Njihovo slabašno blejanje se zadnjih godina jedva čulo a sada prijeti potpuno utihnuti. Branitelji kao moralna vertikala društva su se zadnjih godina najviše čuli, prosvjedovali, pokušavali nešto od čega su svi već odavno digli ruke. Pokušavali su otkriti i razotkriti najveću tajnu skrivenu od očiju javnosti od završetka rata na ovamo. A to je tajna u kojoj su skriveni zlatni ključevi braniteljskog stana u disfunkcionalnoj i nakaradnoj banana državi BiH, a poglavito FBiH.

Nitko nikada nije smio krenuti u potragu za tim ključevima, jer tko bi god pokušao bio bi onemogućen jer potraga za tim ključevima značila bi pobjedu suštine Domovinskog rata u BiH. Tko je a tko nije bio. Tko nije primirisao krv, barut, plač, znoj, istinu ili u celofan umotanu laž. Dok su Branitelji pričali drugi su šutjeli jer nisu imali što reći. Ipak ovi su svojom šutnjom i metodama svojstvenim umreženim kriminalcima u vladajućim političkim elitama FBiH jednog po jednog glasnogovornika istine u Braniteljskim redovima diskreditirali u očima drugih Branitelja, pa i u očima dobrog dijela javnosti koji ne umije prepoznati istinu već laž, a opće je poznato kako je laž puno lakše gradivo za doprijeti do srca malovjernih ljudi.

Dan za danom, godina za godinom ne štedeći se nimalo Branitelji kao glasnogovornici istine su iscrpili svoje mentalne, i ljudske snage. Tamo gdje su oni grmjeli nije se čuo glas protivljenja s druge strane, jer s druge strane se budno pazilo na njih. Pozorno i kalkulantski se prilazilo njihovom broju. Prema tome su se protivnici istine i ravnali i sve do sada im je to polazilo za rukom. A kako bi ih zavarali davali su im pusta i isprazna obećanja uz malene mrvice sa stola. Neke socijale i mini povećanja mirovina i njihovih braniteljskih naknada u čemu je jedan od najvećih stručnjaka aktualni ministar Branitelja FBiH Salko Bukvarević. I to ne samo on već o svi vodeći ljudi nomenklature SDA u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti FBiH od koji se mora izdvojiti Edin Mušić, Predsjedatelj Zastupničkog doma Parlamenta FBiH koji je kao papagaj ponavljao tuđe naučene riječi, Salke Bukvarevića, Šerifa Patkovića, a iste te riječi domaćoj BH i međunarodnoj javnosti je opet ponavljao federalni premijer Fadil Novalić i tako ukrug. Gdje prvi zapne drugi nastavi, pa treći, četvrti i tako ukrug.

Dobar dio tih naučenih retoričkih riječi dolazile su i iz usta vodećih ljudi HDZ-a BiH samo nešto profinjenije i uvijenije u celofan ali u suštini su to bile iste riječi, iste poruke kako Branitelji bez ikakvih prava po osnovu sudjelovanja u Domovinskom ratu traže nemoguće, previše, te kako se njihovim nerealnim zahtjevima na takav način ne može udovoljiti već treba istima prići sustavno i kao takve ih rješavati a to “sustavno“ znači za njihova mandata nikako već neka to teško breme odnosno vruć krumpir preuzme netko iza njih. Isti rječnik koristili su i predstavnici treće vladajuće političke opcije u FBiH SBB koji su se pokazali kao tipični trgovci ljudskim, odnosno braniteljskim sudbinama jer nisu poduzeli niti jedan značajniji korak u kreiranju braniteljske istine osim dopredsjedateljice zastupničkog doma Parlamenta FBiH Vesne Švancer koja je u tom domu podigla ruku ZA održavanje izvanredne tematske sjednice na kojoj bi se raspravljalo o pravima razvojačenih Branitelja bez ikakvih prava po osnovu sudjelovanja u Domovinskom ratu dok su joj kolege iz njene stanke(SBB) bile protiv ili suzdržane i kojoj je određen jednomjesečni pritvor za kazneno djelo zlouporaba položaja ili ovlasti propisano KZ FBiH FBiH čl.383 a zbog kojeg kaznenog djela da se dosljedno sprovodi bi završili svi vodeći predstavnici zakonodavne i izvrše vlasti u FBiH iza rešetaka. Moguće je čak kako je Vesna Švancer između ostalog i završila onkraj brave zbog podignute ruke ZA, za održavanje sjednice njenog doma o braniteljskim pravima. Tko zna jer u ovoj je državi sve moguće.

A obećanje je većinom ludom radovanje. Kako je vrijeme prolazilo tako su se osipale i te iscrpljene ovčice u braniteljskim redovima. Neke su otišle za boljom ispašom, neke su jednostavno nestale u bespuću vremena, neke su zapravo „krepale“jer blažu riječ ne poznajem, a neke tek vegetiraju. No, najgore je kad odu ovnovi predvodnici. Kada oni napuste svoje stado, ono malo uplašeno, negdje skriveno u nekoj udolini samo čeka povratak svoga predvodnika. A njega jednostavno nema, danima……. a o mjesecima to malo stado ne smije niti pomišljati jer zna kako će u tom slučaju biti izgubljeno. Konačno, kada se predvodnik stada javi s nekog drugog pašnjaka gdje vladaju neki drugi zakoni, red, rad i mir, odgovornost, zaštita, pravo i pravičnost malene ovčice pomisle istog trena kako bi se i one trebale priključiti svom predvodniku, ali on je daleko od njih, i on ih zapravo ne zove k sebi jer ga je stid. Otišao je od njih a upravo od njih je bio izabran za njihovog predvodnika.

Isto tako znaju male ovčice kako moraju bez obzira na svu zaštitu koju će dobiti na udaljenom proplanku napustiti svoje prostrane livade i šumarke, koji su kudikamo ljepši i plodonosniji nego oni na kojima je sada njihov predvodnik stada. Jer nigdje na svijetu ne grije takvo sunce kao na njihovim. Znaju također kako moraju ostaviti svoje stare roditelje, koji ne žele mijenjati svoj život pod stare dane. A dosta njih je dobilo svoje mlade janjce. Pa kud će s njima u dalek svijet, jer tamo vladaju drugi običaji, a čule su kako tamo nitko ne bleji, nitko ne diže glavu i ne gleda lijevo-desno, tamo je najbitnije dobro se napasti a netko će te već pomusti.

Doduše, ovdje ih muzu preko 25 godina, na prostranim livadama, mnoge su smršavjele, jer im vlasnici ne daju ništa osim trave, a od same trave se ne može živjeti. Njima nedostaje sol zemlje koja njihovoj hrani daje taj toliko potrebiti sastojak. Doduše bez soli se može živjeti ali se mora trpjeti. A takav život ubija.

Konačno, kada se i takvo malo stado ospe ostane ih nekoliko tisuća u različitim krajevima FBiH, u njenim županijama, kojem ne preostaje ništa drugo već se skupiti i zbiti redove. Tražiti i pronaći nove predvodnike stada koji će to malo stado očuvati na okupu. Predvodnike koji će snagom svoga vrhovnoga autoriteta grmjeti i rikati tim nepreglednim prostranstvima, i čija rika će se podići visoko do neba. Do Boga. Predvodnici koji će biti u potpunosti predani svom stvoritelju. Predvodnici koji će slušati glas koji će ih voditi. Kao Izraelce Mojsije preko pustinje i Crvenog mora do obećane zemlje. Predvodnici stada koji se ne prodaju premda je praktično na svakom trećem vratu uplašenih ovčica obješena pločica s natpisom: FOR SALE (na Prodaju). Predvodnici koji će pokidati zubima sve te pločice i umjesto njih objesiti druge: NOT SALE (nije na prodaju). Predvodnici koji će zajedno sa svojim ovčicama ostati ustrajni u vjeri, zajedno blejati i dizati glavu na svaku nepravdu kao i do sada. Stado koje će vjerovati kako samo zajedno mogu poći na put spasa na koji će sabrani krenuti. Stado nad kojim će bdjeti netko moćniji i koji će im putem govoriti:

„Ne boj se malo stado. Vašemu se Ocu svidjelo da vam dade kraljevstvo“. (Ev.po Luki 12:32).