VLADO MARUŠIĆ: Pelješki most kao most iznad nemirne rijeke

PELJEŠAC - Ovih dana kao po nekom zadatku smjenjuju se političari najvišeg ranga, pa čak i neki manje pozicionirani političari i teoretičari kako bi lamentirali problematiku izgradnje Pelješkog mosta. U pravilu i ništa čudno, Muslimanski političari na čelu s Bakirom Izetbegovićem (SDA)pokušavaju na raznorazne načine osporiti izgradnju Pelješkog mosta, pravdajući to nekim minornim razlozima. Njemu se priklanja i Željko Komšić bivši član Predsjedništva BiH ispred “čitajte“ ovo - „hrvatskog“naroda????? koji napominje kako je Predsjedništvo BiH iz 2007. godine u sastavu Nebojša Radmanović (srpski član), Haris Silajdžić(muslimanski) i on Željko Komšić (tzv. “hrvatski“) donijelo zajednički stav kako je BiH protiv izgradnje Pelješkog mosta do rješavanja otvorenih pitanja vezanih za identifikaciju morske granične crte između dvije države.

Bakir Izetbegović, predsjednik SDA u svojim oštrim istupima napada Dragana Čovića kako on kao sadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH u svojim istupima ne zastupa interese države BiH već druge države(RH)i nastoji opravdati postupke RH koji predstavljaju udar na suverenitet BiH, što je sve u suprotnosti s Konvencijom UN o pravu mora, te dugoročnim interesima BiH. Isto tako pozvao se je i na stav Predsjedništva BiH iz 2007 godine navodeći kako je neistina kako BiH službeno ne osporava izgradnju Pelješkog mosta.

Dragan Čović međutim u svojim istupima napominje kako su protiv izgradnje Pelješkog mosta SDA i neki pojedinci iz te stranke. Isto tako službeni stav HNS (stranke s hrvatskim predznakom u BiH) je kako se izgradnja Pelješkog mosta treba započeti jer su ispunjeni svi uvjeti za izgradnju tog mosta i od strane EU,i RH,a i BiH.

Miroslav Kovač, bivši ministar inozemnih poslova RH, također izjavljuje kako protiv izgradnje Pelješkog mosta nije država BiH već pojedine muslimanske stranke iz BiH.

Imajući u vidu kako su 2006. godine na sastanku predstavnika BiH i RH usuglašeni stavovi koji su to gabariti odnosno dimenzije Pelješkog mosta kako bi BiH imala pristup teritorijalnim vodama i otvorenom moru ovdje smo ih dužni i navesti:

-Hrvatska strana je tražila visinu mosta od 45 metara dok je BiH tražila 55 metara,

-Širina plovnog puta ispod mosta za RH je bila 180 metara dok je BiH tražila 200 metara,

Na ovom sastanku iz 2006 godine su prihvaćeni svi zahtjevi BiH tako da je stvarna visina mosta utvrđena ne 55 metara već 56 metara, dok je širina plovnog puta prihvaćena na 200 metara zbog čega je EU odobrila 85%predviđenih novčanih sredstava za izgradnju tog mosta od potrebitih 420 300 000 EUR-a,što ukupno iznosi 375 miliona EUR-a, čime je dat blagoslov i od strane EU za izgradnju tog mosta.

No, sada na scenu stupaju razni politikanti unutar pojedinih muslimanskih stranaka,koji se žele dodvoriti svom biračkom tijelu,jer uvijek kada se primiču opći ili neki drugi izbori u BiH najlakši način primicanja svojim biračima je borba za tzv. “nacionalne“interese BiH, bilo kroz zaštitu granica države, vjerskih ili kulturnih vrijednosti tog naroda koje su “toBože“ ugrožene, osporavajući izgradnju tog mosta štiteći “toBože“ nacionalne muslimanske interese.

Promatrajući izjave navedenih političara iz reda muslimanskog i hrvatskog naroda da se puno toga iščitati. Dok hrvatski političari bojažljivo „brane“ interese HR,muslimanski političari oštrom retorikom na sve moguće načine a ponajviše nedozvoljene i nedopuštene pokušavaju zaustaviti izgradnju tog mosta čija izgradnja je u ovom trenutku a i od mnogo godina otprije žila kucavica opstojnosti,vitalnog i nacionalnog interesa hrvatskog naroda s obje strane granice, BiH i RH, jer je legalno i legitimno pravo jedne države uvažavajući suverenitet i integritet druge države (u ovom slučaju BiH) povezati svoje obale kako bi se promet unutar jedne države odvijao nesmetano, odnosno kako bi se rasteretio promet vozila u Neumu što je godinama bio veliki problem poglavito u vrijeme turističke sezone.

BiH je zamišljena a trebala bi biti ustrojena po principu jednakopravnosti i konstitutivnosti sva tri njena naroda (Muslimanskog, Srpskog i Hrvatskog), međutim u stvarnosti nije tako,kao što je FBiH zamišljena i trebala bi biti ustrojena po principu jednakopravnosti njena dva većinska naroda (muslimanskog i hrvatskog), no ni tu nije tako. I jedna i druga zajednica(BiH i FBiH)imaju dvodomne Parlamente(Zastupnički i Dom naroda) gdje bi se trebale donositi odluke štiteći pravo svakog od ta tri konstitutivna naroda.

Svaki od ta tri naroda na izborima prijavljuju svoje političke stranke sa svojim kandidatima i ovisno od volje biračkog tijela zauzimaju mjesta u tim domovima. Srpska strana ima svoju nacionalnu stranku SNSD, muslimanska strana ima SDA, dok hrvatska ima HDZ BiH, a osim njih postoje i druge stranke iz reda sva tri naroda koje također postaju parlamentarne i ponekad,premda rijetko participiraju,uspiju se dočepati većine u tim domovima, države BiH i FBiH, kao što se dogodilo kad je na vlasti bila Alijansa za promjene BiH, za vrijeme općih izbora u BiH od 2000 godine,kada je pod pritiskom međunarodne zajednice i visokog predstavnika za BiH bila inicijativa za promjenom vlasti tzv. “nacionalnih“stranaka u neke druge nazvane „Demokratska Alijansa za promjene“ na čelu sa SDP-om; Zlatka Lagumdžije(bivši SKJ), i stranke Radom za Boljitak (Ljanovići), što se tada i dogodilo.

Nacionalne stranke su u principu od rata na ovamo tvorile parlamentarne većine u tim domovima,dok su se ove s manjim brojem osvojenih glasova priklanjale vladajućima ovisno o tome što im je ponuđeno kako se to inače i radi na svim razinama vlasti države BiH, počev od nje same, FBiH, županija, njenih gradova i općina.

O nekim pitanjima vladajuća koalicija je postizala suglasje premda su je činile nacionalne stranke iz reda sva tri naroda, dok su ove manje parlamentarne stranke u domovima Parlamenta BiH i FBiH mogle samo „blejati“pa taman da su bile milijun posto u pravu. Predstavnici tih nacionalnih stranaka iz reda sva tri naroda su svih ovih 22 godina vladali u državi BiH na svim razinama vlasti na ovaj ili onaj način. Njihovi predstavnici premda su na dosta razina vlasti činili vladajuću koaliciju znali su “prašiti“ jedni po drugima ako nije bio u pitanju njihov globalni politički interes držeći se one maksime: “politika je umijeće mogućeg“ a da pri tome uopće nisu pitali niti držali do svog biračkog tijela koje im je dalo svoje povjerenje,međutim oni su ipak do dana današnjeg ostali na vlasti zahvaljujući svojoj dobroj učahurenosti u postojeći nakaradni politički sustav koji im to omogućava i uz direktni li indirektni blagoslov međunarodne zajednice.

Imajući u vidu konstelaciju odnosa među tri naroda u BiH i FBiH jasno je kako je Muslimana najviše, te samim time mora biti najviše i njihovih stranaka na političkoj sceni, pa su tako pored SDA, formirane i SDP (pravni i svekoliki drugi slijednik SKJ), SBB, DF, Savez za promjene itd., koji su također postale parlamentarne stranke s određenim brojem zastupnika u oba doma Parlamentarne skupštine BiH, i u oba doma Parlamenta FBiH. Isto tako i neke srpske stranke su postale parlamentarne u tim domovima kao i hrvatske međutim imajući u vidu brojnost ta dva naroda u BiH u odnosu na muslimanski (poglavito hrvatskog) potpuno je jasno kako je hrvatski narod u BiH bez obzira hoće li mu srpski narod dati podršku preko svojih zastupnika manjina,dok je hrvatski narod preko svojih političkih predstavnika manjina poglavito u oba doma Parlamenta FBiH. Stoga su hrvatski predstavnici u domovima Parlamenta BiH i FBiH često preglasavani za što postoji niz primjera a evo nekih:

-Kada je država BiH odbijena s tužbom za genocid koji je podnijela protiv Srbije, SDA i sve muslimanske stranke u BiH su bile za podizanje revizije protiv presude međunarodnog suda u Haagu iako je revizija bila nelegitimna,nedopuštena jer je nije podnijela država BiH koju čine sva tri naroda već su je podnijele preko neovlaštenog pravnog zastupnika BiH Edina Softića koji nije imao ovlast danu od strane sva tri naroda u BiH već samo od političkih stranaka Muslimana u BiH gdje se konačno BiH zahvaljujući muslimanskim strankama i njihovim predstavnicima osramotila čime je nanijeta politička šteta svim narodima u BiH, a svi smo bili svjedoci koliko su nepotrebne energije u tu reviziju unosili Bakir Izetbegović, Željko Komšić, Zlatko Lagumdžija i drugi muslimanski predstavnici u BiH i FBiH,a sve uzalud jer te revizija nije podnijeta službeno od države BiH i sva njena tri konstitutivna naroda niti će ikada kao takva biti podnijeta,

-Kada je u pitanju RTV kanal na hrvatskom jeziku što je normalna i logična inicijativa predstavnika hrvatskog naroda sve muslimanske stranke počev od SDA, SDP, DF, SBB, Savez za promjene tada postižu nacionalno jedinstvo i zajednički istupaju osporavajući pravo jednom konstitutivnom narodu na svoj RTV kanal čime se gubi smisao konstitutivnosti i jednakopravnosti, iako su neke od tih stranaka dio vladajuće koalicije u BiH i FBiH a neke nisu,

-Kada poslanik SDP Damir Mašić u Zastupničkom domu obrazlaže Rezoluciju o osudi inicijativa za Federalizaciju BiH tu rezoluciju podrže sve navedene muslimanske stranke dok obje hrvatske iz Parlamenta FBiH HDZ BiH, HDZ 1990 koje su parlamentarne u tom domu napuštaju zasjedanje, međutim većinom glasova muslimanskog tijela Rezolucija se prihvaća a opet nikome ništa,a i ovdje je u pitanju marginalizacija i majorizacija jednog konstitutivnog naroda u BiH i FBiH,

-Kada se radi o zaustavljanju gradnje Pelješkog mosta opet navedene muslimanske stranke u BiH istupaju zajednički postižući sve nacionalno jedinstvo ne pitajući uopće predstavnike drugih naroda BiH, a poglavito predstavnike hrvatskog naroda koji su u direktnoj povijesnoj,gospodarskoj, kulturnoj i svekolikoj drugoj svezi s RH, Neumom i Dalmacijom, jesu li ili nisu za gradnju Pelješkog mosta čime opet pokazuju svoje pravo lice.

Imajući sve naprijed iznijeto u vidu može se donijeti nekoliko zaključaka:

Predstavnici svih političkih muslimanskih stranaka kada je u pitanju tzv. “globalni“ zajednički interes Muslimana u BiH postižu jedinstvo braneći tzv. “interese BiH“ navodeći kako BiH nije za izgradnju Pelješkog mosta, kako BiH nije za RTV kanal na hrvatskom jeziku, kako BiH nije za federalizaciju BiH, kako je BiH za podizanje Revizije protiv presude međunarodnog suda pravde za genocid protiv Srbije itd.,itd., odnosno sve muslimanske stranke u BiH i FBiH će uvijek biti u jedinstvu i zajedništvu kada je u pitanju “njihov“ interes čime se gubi smisao demokracije u BiH, FBiH, gubi se smisao Washingtonskog i Daytonskog mirovnog sporazuma za BiH kao i svi drugi potpisani mirovni sporazumi za BiH.

Znači gdje je god ugrožen tzv. “interes“ tzv. “BiH“ muslimanske stranke postižu svoje nacionalno jedinstvo pretvarajući BiH u servis njihovih ambicija,servis njihovih potreba a svi oni koji misle drugačije su neprijatelji BiH i treba ih spržiti i satrati, čime se opet potvrđuje teza kako sve muslimanske stranke u BiH zagovaraju tezu o unitarnoj i građanskoj državi gdje bi postojala supremacija i dominacija jednog naroda u odnosu na druga dva, odnosno čista i jasno vidljiva segregacija na djelu što ova dva naroda bez obzira na njihove unutarnje probleme i nejedinstvo nikada neće dozvoliti.

Sada sam se dužan vratiti na početak i ustroj BiH koji se izgleda niti jednoj muslimanskoj stranci u BiH htjela ona ili ne htjela priznati ne sviđa a ustroj je slijedeći: U Ustavu SFRJ iz 1974 je upisano kako BiH čine njena 3/tri konstitutivna naroda i to Muslimani,Srbi i Hrvati,gdje niti jedan od ta tri naroda bez obzira na svoju brojnost nema dominaciju i supremaciju u odnosu na druga dva,i odredbe tog ustava su prihvaćene i u sadašnjem Ustavu BiH koje odredbe je prihvatila i međunarodna zajednica. Međutim iz prijašnjih navedenih primjera je potpuno jasno kako muslimanske stranke u BiH i FBiH znaju često puta postići jedinstvo ugrožavajući vitalne nacionalne interese pripadnika druga dva naroda, što je nedopušteno, nezakonito, neustavno, i suprotno svim međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima i pravima etničkih skupina.

Zbog svega toga ova prašina koja se digla oko izgradnje Pelješkog mosta me podsjeća na naslov pjesme Simona&Garfunkela: “Bridge over troubled Water“ (most preko nemirne rijeke).

Sada se također postavlja i ključno pitanje koje je po meni pitanje svih pitanja, odnosno pitanje par excellence a ono je: Zašto predstavnici političkih stranaka Hrvata u BiH i FBiH-a pri tome mislim na političke predstavnike zakonodavne i izvršne vlasti u BiH i FBiH ne napuste svoje ministarske, zastupničke i sve druge javne funkcije kada je u pitanju vitalan nacionalni interes hrvatskog naroda u BiH i FBiH?Zar je važniji njihov osobni interes od interesa hrvatskog naroda u BiH i FBiH?

Zašto su predstavnici vladajuće političke stranke u BiH i FBiH(HDZ BiH)toliko anemični i jadni?Zašto konačno ne pokažu svoje zube jer oni predstavljaju jedan suveren i konstitutivan narod u BiH bez obzira na svoju brojnost? Čega ili koga se trebaju bojati kada je taj narod milion puta do sada pokazao svoje jedinstvo u najtežim povijesnim trenucima a Bog je uvijek bio uz taj narod jer Ga taj narod nikada nije iznevjerio, barem u tolikoj mjeri da bi ga Bog napustio?

Pokažimo svoje jedinstvo hrvatski narode i u svezi izgradnje Pelješkog mosta, i u svezi starohrvatskog pozdrava „Za Dom Spremni“, u svezi zaštite naših prognanih generala Mije Jelića i drugih, naših Haških uznika koji čekaju drugostupanjsku odluku,zaštite našeg junaka Domovinskog rata jednog jedinog i neponovljivog Marka Perkovića Thompsona, zaštite naših vjerskih, nacionalnih, i kulturnih vrijednosti koje su nas stoljećima održale na životu. Trgnimo se iz letargije i sve one koji napadaju naše vrijednosti spremimo u povijest koja će ih pamtiti po svemu samo ne po dobru.