VLASTIMIR MIJOVIĆ: Sve petljanac do petljanca, ali Čoviću nema premca!

SARAJEVO - Za našu vlast i njene komandante možete napisati i da su kreteni, idioti, najgori prevaranti, lopovi, petljanci i čovjerkomrsci; svejedno, teško ćete doživjeti neku njihovu reakciju. Jedino Dodik ponekad pljuvački uzvrati, pa barem znate da vas je čuo ili pročitao nešto što mu ne ide u prilog.

Izetbegović i Čović začepili su uši, navukli tamne naočare na oči i pancire na tijelo, pa uopće ne registruju izjave i napise o njihovom štetočinskom djelovanju na javnoj sceni. Oni čekaju da sve to dosadi njihovim kritičarima koji, kao umorne muhe, treba u jednom momentu da odustanu od daljnjeg kruženja oko političkih govana.

Po principu da pametniji popušta, toj narodnoj mudrosti koja vuče korijen još od starih Latina, liderska bulumenta očekuje promjenu ponašanja svojih žrtava i svojih kritičara. Nimalo im ne smeta što će oni pri tome “ispasti” gljuplji; njima je bitno da su – pobjednici!

Ne garantiram da se i ja neću umoriti i jednom možda mozak odložiti u špajz. Do tada, ne mogu a da se ne osvrćem makar samo na “bisere” tih zahrđalih umova, koje oni bukvalno svakog dana vješaju o vrat javnosti.

Dragan Čović je svakako pobjednik proteklog tjedna. Svojim subotnjim intervjuom “Dnevnom avazu” nadmašio je, po političkom i intelektualnom bezobrazluku, čak i samog sebe, inače već dokazanog šampiona političkog licemjerja. Ovaj put je javnosti održao lekciju o njenom glupom nasjedanju na optužbe da hrvatska politika radi na ostvarivanju ideje o takozvanom trećem entitetu.

Čovjek je stvarno u dilemi da plače ili da se smije kad pročita te njegove verbalne vratolomije. Šef HDZ-a, naime, tvrdi da je BiH hrvatska žarka želja, ali da je netko drugi potkopava i da će ta njihova tobožnja težnja, avaj, možda ostati neostvarena.

Licemjerje šefa HDZ-a u potpunosti dolazi do izražaja u njegovoj procjeni “da zahtjev za trećim entitetom zapravo i nije patent hrvatskih političkih snaga u BiH”. Vjerojatno je to zlodjelo nekih vanzemaljaca koji su prvo stvorili Herceg-Bosnu, potom tzv. Hrvatsku samoupravu, a onda i Hrvatski narodni sabor kao svojevrsni parlament otcijepljene hrvatske enklave.

Čović je, tijekom mog već 40-godišnjeg rada u novinarstvu, davno zabetonirao mjesto u najužem krugu političara koje duboko prezirem. To je čovjek koji apsolutno ne drži do javnosti i građana, do medija i analitičara, ni do logike ni do elementarne političke kulture. On se, pri tome, nimalo ne trudi da djeluje uvjerljivo, da vas barem smisleno laže i zavarava. Priča šef HDZ-a što mu prvo padne na um, mehanički brblja, bez imalo zabrinutosti što ozbiljan čovjek tako nešto ne može da proguta ni uz pomoć kanistera vode.

Pokazao je to i ovaj put, u “Avazu”, gdje je nekoliko rečenica nakon one o nametanju (Hrvatima) ideje o trećem entitetu, tu svoju ocjenu sam pobio.

“Zahtjev za trećim entitetom se javljao i bivao sve glasniji u pravilu onda kada su uzurpirana politička prava Hrvata i kada su hrvatski politički predstavnici isključivani iz središta političkog odlučivanja u Sarajevu”, kaže Čović.

To će reći da su, ipak, oni sami posezali za tom “spasonosnom” formulom. No, već rečenicu iza prethodne, opet on pobježe od logike. Ocjenjuje da su, sa tom pričom o trećem entitetu, Hrvati, u stvari, žrtve “institucionalnog i političkog nasilja”.

U ovoj njegovoj “analizi” ništa se ni s čim ne slaže. No, Čović upravo to i želi – da obesmišljava svaki politički smisao! Zašto? Zato što time obesmišljava i kompletnu ideju Bosne i Hercegovine, što u iskušenje dovodi i one koji vole svoju državu.

Ružno je, zar ne, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH nimalo ne poštovati, štoviše – prezirati ga. Time ja na posredan način, preko funkcije koja simbolizira državu, izričem i svoj stav o njoj: takva je kakvi su oni koji je vode, dakle vrijedna prezira. Logika vodi takvim zaključcima. No, ja od nje ne bježim kao što bježi Čović. I priznajem: ovakva BiH zaista mi se gadi. To nije moja kuća, to je samo moj domovinski prostor koji su već dugo uzurpirali politički zloradnici i mutivode poput Dragana Čovića.

Moje je da njega i slične demaskiram, njihovo je da to ignoriraju i da dalje rade po svome. A pobjednika će odrediti vrijeme. Teška srca, ali ipak priznajem da su, zasad, u prednosti Čović i svi njemu slični politički pokvarenjaci iz drugih plemenskih pećina.