KOMENTAR DANA: Rješenje građana je – neka nas prestane boliti!?

MOSTAR - Prema javnosti dostupnim informacijama preko medija, bolnice u FBIH platile su 650 milijuna maraka poreza a nisu zauzvrat dobile ništa. Duže vrijeme bolnica na Bijelom Brijegu u Mostaru muku muči s financijama a njen ravnatelj Ante Kvesić je od osobe koja je u ne tako davnim vremenima bila sinonim voditelja bolnice koja niže uspjehe od kojih su neki operacijski zahvati po prvi puta zabilježeni u ovom dijelu Europe, došao u situaciju u kojoj mu se upire prstom u smjeru kretanja.

Nemali broj slučajeva koji su bili u Mostaru u sveučilišnom kliničkom centru govori o tome da liječnici i drugo osoblje osposobljeno za to, članovima obitelji pacijenata da recept za lijek i lijekove a ovi su se dužni – sami snaći kako nabaviti lijek.

To nije problem samo bolnice i onoga koji upravlja s njom. Osim ako je privatna. Država ima veliku ulogu, presudnu i dan danas u brojnim zemljama svijeta, u pružanju liječničke skrbi potrebitim građanima, pacijentima. Reče Kvesić kako su ljudi navikli u bivšem sistemu da je zdravstvo besplatno te kako danas broj pruženih usluga liječenja nadmašuje iznos novca s kojim bolnica raspolaže. Ako je u Mostaru tako, ne treba sumnjati da i druge bolnice u BIH imaju problema s financijama.

Nije pomoglo ni to što matični domovi zdravlja izdaju markice na godišnjoj bazi koja, recimo u ŽZH u Grudama, iznosi 20 maraka. Ukoliko pojedina osoba doživi nešto što zahtijeva bolnički liječnički tretman, oslobođena je plaćanja dnevne naknade korištenja bolnice. Barem je bilo tako. Zlu ne trebalo, ne daj Bože doživjeti da treba ići u bolnicu.

Autor ovoga teksta je i sam nakon jedne prometne nesreće koristio usluge kirurgije u Mostaru i stručnih liječnika kao što je popularno zvani doktor Ben, kasnije je se susreo i sa osobljem u nekadašnjem dispanzeru gdje je danas odjel za psihijatrijsko liječenje kod doktorice Klarić, pa opet malo kasnije se kao i brojni od nas susretao sa liječnicima i medicinskim sestrama zbog bolesti nekoga u obitelji. Pohvalno je što je osoblje bolnice pokazalo u svakom slučaju pristojnu dozu ljubaznosti a treba i liječnike kao i ostalo medicinsko osoblje razumijeti da nemaju uvijek dovoljno prostora i vremena za posvetiti se u jednakoj mjeri svakom pacijentu koji je primoran boraviti u bolnici, u bilo kojem odjelu.

Ovdje trenutno nije riječ niti o veličini odnosno iznosu plaća koje prima pojedinačno sveukupno osoblje bolnice u Mostaru i ostalih bolnica u BIH. O tome dovoljno govori broj sposobnih i mahom mlađih ljudi koji napuštaju ne samo BIH već i Hrvatsku te odlaze raditi u neku od zemalja EU gdje su i uvjeti rada pa samim time i primanja kudikamo bolji. Nije riječ ni o možebitnom primanju mita pojedinaca koji je uvijek i svugdje prisutan. Ovisi samo u kojoj mjeri. Riječ je o tome da svaka normalna država, a takvome se smatra i BIH kada čujemo riječi onih koji ju vode, ima resor u ministarstvu koji je zadužen za zdravstvo.

Sve što je u redu državnici si pripisuju kao pozitivnu značajku. A kada se dogodi nešto negativno kao što je financijska nestabilnost i nesolventnost bolnica, nitko nikome i ništa – nema odgovarajućih.

Građani ove zemlje, kakvo stanje traje u zdravstvenom sustavu, bolje vam je da vas ne zaboli. Ne daj Bože nikome, bolnica je loš i ponekada nužan objekt za posjetiti. Liječiti se kod kuće može od brojnih bolesti. Od onih u kojima je potrebna adekvatna liječnička pomoć i skrb, izbor je jedan. Nažalost, tada na snagu stupa ona često prisutna uzrečica kada netko govori o imovinskom stanju a koja kaže – moraš u kući imati barem pet stotina maraka u kešu, ako zatreba za doktora.

Nevezano za politička uređenja, trenutno Kuba kao država i oni koji ju vole još uvijek oplakuju smrt Fidela Castra, revolucionara. Kakav god bio sustav kojim je upravljao i kojim nastavlja upravljati njegov brat Raul, zdravstvo kao i školstvo je u toj zemlji besplatno. A plaća 10 dolara, u redu.

Nadati je se da će sve bolnice u BIH dobiti istinsku državnu pomoć, u obliku zakona ili nečega drugoga što će odrediti kako osigurati pravovaljanu i pravovremenu pomoć najugroženijim stanovnicima zemlje, a to su bolesni ljudi kojima treba pomoć.