fbpx

Uživanje alkohola – faktor rizika!

Autor: Doc. dr. sc. Morana Brkljačić / Dnevno.ba

ZAGREB - Pankreatitis je upala ili infekcija gušterače - žlijezde smještene iza želuca koja izlučuje probavne enzime, te hormone inzulin i glukagon. Riječ je o ozbiljnoj bolesti s teškim komplikacijama i mogućim smrtnim ishodom. Vrlo je važno pridržavati se liječničkih uputa; osobito je bitno prestati piti alkohol, prestati pušiti, držati se posta i stroge dijete i izbjegavati tešku, masnu i začinjenu hranu

Pankreatitis je ozbiljna bolest s teškim komplikacijama i mogućim smrtnim ishodom. Vrlo je važno pridržavati se liječničkih uputa, osobito je bitno prestati piti alkohol, prestati pušiti, držati se posta i stroge dijete koju je liječnik propisao, a zatim polagano uvoditi ostalu hranu u jelovnik. Treba izbjegavati tešku, masnu i začinjenu hranu. Zapisujte koja vam hrana odgovara, a koja vam teško pada. Hranu koja vam teško pada, u tom slučaju izbacite iz jelovnika. Jedite više manjih obroka kroz dan i mijenjajte svoje životne navike na bolje.

Gušterača je velika žlijezda s unutarnjim i vanjskim izlučivanjem (endokrino-egzokrina žlijezda), smještena duboko u gornjem dijelu trbušne šupljine, između želuca i kičmenog stupa, dugačka oko 15 cm, a oblikom podsjeća na guštera, pa zato takav naziv za taj organ. Njezin najširi dio naziva se glava gušterače, koja je smještena uz tanko crijevo, na desnoj strani abdomena, središnji dio naziva se trup, dok je uski, izduženi dio koji se naslanja na slezenu – rep gušterače.

Njezina egzokrina (vanjska) funkcija odnosi se na proizvodnju pankreasnih sokova koji sadrže enzime (tripsin, kimotripsin, lipazu i amilazu) odgovorne za razlaganje proteina, masti i ugljikohidrata iz hrane na sitne molekule, kako bi ih tijelo moglo absorbirati. Gušterača (pankreas) specifična je žlijezda u ljudskom organizmu jer je žlijezda s vanjskim i unutarnjim izlučivanjem:

a) unutarnjim (endokrinim) lučenjem u krv gušterača luči hormone inzulin i glukagon koji reguliraju razinu šećera u krvi, te somatostatin i pankreatični polipeptid. Inzulin omogućuje pohranu šećera glukoze u stanice našeg organizma, gdje se koristi kao izvor energije. Poremećaj lučenja inzulina uzrokom je nastanka šećerne bolesti (diabetes mellitus);

b) vanjskim (egzokrinim) lučenjem gušterača lučeći enzime amilazu i lipazu (koji uglavnom služe za otapanje masti) sudjeluje u kemijskoj razgradnji hrane do krajnjih molekula.

Nagomilavanje glukoze u krvi

U probavnom sustavu, gušterača se nalazi ispod želuca i pored početnog dijela tankog crijeva, duodenuma. Dugačka je u prosjeku 15 do 25 cm. Gušterača nije dio probavne cijevi već njezini enzimi ulaze u probavnu cijev sa strane, kroz otvor papilu Vateri zajedno s probavljenom hranom iz želuca. Gušteraču tvore dvije vrste tkiva: egzokrino žljezdano tkivo, te nakupine alfa i beta stanica koje oblikuju Langerhansove otočiće (insulae pancreatice).

Normalno, gušterača, koja ima endokrinu funkciju, također djeluje kao egzokrina žlijezda koja luči sokove gušterače koji sadrže probavne enzime koji pomažu u probavi i apsorpciji hranjivih tvari u tijelu.

Dva su sekretorna produkta ključna za pravilnu probavu: enzimi gušterače, koje sintetiziraju i luče acinarne stanice gušterače i bikarbonat, koji luče epitelne stanica malih kanala gušterače.

Inzulin omogućava skladištenje šećera u stanicama, koji se koristi kao izvor energije. Kada se poveća koncentracija glukoze (šećera) u krvi, dolazi do pojačane proizvodnje inzulina i snižavanja razine glukoze. Medutim, uslijed poremećaja lučenja inzulina ili inzulinske rezistencije (stanje kada stanice ne reagiraju na djelovanje inzulina), nastaje hiperglikemija, tj. nagomilavanje glukoze u krvi, što uzrokuje šećernu bolest – dijabetes.

Pankreatitis

Upala gušterače (pankreatitis) predstavlja upalu izazvanu aktiviranim enzimima gušterače. Gušterača je velika žlijezda koja se nalazi iza želuca i u tijesnom je kontaktu s dvanaesnikom (duodenumom). Glavni vod gušterače (lat. ductus pancreaticus) skuplja digestivne (probavne) sokove i vodi ih u dvanaesnik. Ductus pancreaticus spaja se s glavnim žučnim vodom koji se naziva glavni žučovod (lat. ductus choledocus). U normalnim se situacijama enzimi gušterače nalaze u neaktivnoj formi do trenutka kada se nađu u alkalnoj sredini unutar duodenuma. Međutim, kod upale dolazi do aktiviranja ovih enzima koji tada počinju autodigestiju (samoizjedanje) same žlijezde.

Točni mehanizam nastanka upale gušterače uslijed opstrukcije Oddijevog sfinktera kamencem ili mikrolitom (muljem), nije jasan, iako je moguće da je uzrok povećani duktalni tlak. Dugotrajna konzumacija alkohola (>100 g/dnevno u periodu >3 do 5 godina) dovodi do precipitacije proteina (enzima) gušterače unutar malih vodova gušterače. Duktalna opstrukcija ovim proteinima može izazvati preranu aktivaciju enzima gušterače. Uzimanje alkohola u ovih bolesnika može biti okidač upale gušterače uslijed aktivacije enzima.

Utvrđene su brojne genetske mutacije koje pogoduju nastanku upale gušterače. Jedna predstavlja autosomno dominantnu mutaciju gena za tripsinogen koja u 80 posto nositelja ovog poremećaja uzrokuje upalu gušterače; postoji jasan obiteljski obrazac. Druge mutacije pokazuju manju penetraciju, te se rijetko klinički manifestiraju, a mogu se otkriti genetskim testiranjem. Genetski poremećaj odgovoran za nastanak cistične fibroze povećava rizik od recidivirajućih napadaja akutnog pankreatitisa.

Akutni pankreatitis

Kod akutnog pankreatitisa dolazi do aktiviranja enzima koji uništavaju vlastitu žlijezdu. Nakon upale normalizira se ukupna funkcija gušterače.

Uzroci, učestalost i faktori rizika

Glavni uzroci akutnog pankreatitisa kod odraslih su žučni kamenci, druga oboljenja žučnog mjehura, te alkohol. Virusna infekcija (zaušnjaci, virusi coxsackie B), pneumonija izazvana mikoplazmom, bakterija Campilobacter, ozljeda, operacija gušterače ili žučnih vodova, te neki lijekovi također mogu biti uzroci upale.

Mehanizam koji uzrokuje pankreatitis nije dobro poznat. Mišljenje je da se enzimi koje gušterača normalno izlučuje u neaktivnom obliku aktiviraju u gušterači i počnu razarati njezino tkivo. To je proces autolize koji uzrokuje oticanje, krvarenje i oštećenje krvnih žila. Napadaj može trajati 48 sati. Bolest pogađa više muškarce nego žene. Uživanje alkohola je faktor rizika.

Simptomi i znakovi

Akutna upala se manifestira postojanim, upornim bolovima u predjelu gornjeg dijela trbuha koji su jačeg intenziteta, pa često zahtijevaju veće doze lijekova tipa parenteralnih opioida. Bolovi se šire u leđa u otprilike 50 posto bolesnika. Bol se rijetko prvo javlja u predjelu donjeg abdomena. Bolovi se obično javljaju iznenada kad je upala gušterače prouzročena žučnim kamencima. Kod upale gušterače izazvane alkoholom, bolovi se javljaju nakon nekoliko dana.

Bolovi obično traju nekoliko dana. Bol malo popušta pri uspravljanju ili saginjanju prema naprijed, a pojačava se pri kašlju, značajnijim pokretima i dubokom disanju. Mučnina i povraćanje česti su simptomi. Opće stanje bolesnika ukazuje na ozbiljnu akutnu bolest uz pojačano znojenje. Frekvencija pulsa se obično kreće od 100 do 140 u minuti. Disanje je plitko i ubrzano. Krvni tlak prolazno može biti povišen ili snižen, uz značajnu posturalnu hipotenziju. Tjelesna temperatura početno može biti normalna ili čak ispod granice normale uz porast od 37,7 do 38,3° C unutar nekoliko sati. Svijest može biti poremećena do sopora. Katkad bjeloočnice požute. Oslabljena je pomičnost ošita a može se razviti i atelektaza pluća.

Otprilike 20 posto bolesnika žali se na nadutost trbuha uslijed distenzije ili pomaka želuca upalnim infiltratom gušterače. Puknuće duktusa pankreatikusa može uzrokovati ascites (pankreatični ascites). Trbuh postaje jako bolno osjetljiv na palpaciju, uglavnom u predjelu gornjeg abdomena. Moguća je blaža bolna osjetljivost u predjelu donjeg trbuha, bez bolne osjetljivosti rektuma uz obično negativan test na skriveno krvarenje u stolici.

Moguć je blaži do umjereni mišićni rigiditet u predjelu gornjeg trbuha. Rijetko dolazi do nadražaja peritoneuma, što dovodi do poput daske tvrdog trbuha. Peristaltika (rad crijeva) je oslabljena.

Simptomi akutnog pankreatitisa

Znakovi i simptomi akutnog pankreatitisa su: bol u gornjem dijelu trbuha; bolovi u trbuhu koji se šire na leđima; bolovi u trbuhu koji se pojačavaju nakon jela; mučnina i povraćanje.

Simptomi kroničnog pankreatitisa

Znakovi i simptomi kroničnog pankreatitisa su: bol u gornjem dijelu trbuha; nenamjerno gubljenje na težini; masna, smrdljiva stolica.

Koje se pretrage mogu napraviti?

Opći pregled pokazat će da je krvni tlak nizak i da su otkucaji srca iznad 90 (malo ubrzani). Pretrage koje pokazuju da se izlučuju enzimi gušterače: povišene vrijednosti amilaze u serumu, povišene vrijednosti amilaze u urinu, povišene vrijednosti lipaze u serumu.

Pretrage kojima se otkriva upala gušterače: kompjuterizirana tomografija (CT) i ultrazvuk abdomena. Druge krvne pretrage: kompletna krvna slika pokazuje povećan broj leukocita, moguća povišena koncentracija glukoze u krvi, manje vrijednosti kalcija u serumu.

Liječenje pankreatitisa

Tretmani za liječenje pankreatitisa obično zahtijevaju hospitalizaciju pacijenta. Nakon stabiliziranja stanja u bolnici i stavljanja upale pod kontrolu, liječnici mogu liječiti osnovni uzrok pankreatitisa. Početni tretmani koji će zasigurno pomoći u kontroliranju upale, te omogućiti da se pacijent osjeća bolje, ponajprije uključuje – post. Potrebno je prestati jesti na nekoliko dana kako bi se dala prilika gušterači da se oporavi. Nakon toga, pacijent može početi piti tekućinu, te jesti laganu hranu. S vremenom, se može vratiti na svoju normalnu prehranu. Pankreatitis može uzrokovati vrlo jaku bol. Liječnik može propisati lijekove protiv bolova.

Koliko dugo će pacijet ostati u bolnici ovisi o stanju pacijenta i situaciji. Neki se ljudi brzo oporave, dok se kod drugih razviju komplikacije koje zahtijevaju dulje bolničko liječenje.

Kao što je već navedeno, potrebno je liječiti uzrok pankreatitisa. Tako liječenje može uključivati operaciju žuči ili gušterače. Nadalje, liječenje ovisnosti o alkoholu, odnosno liječenje svih gore navedenih simptoma koji uzrokuju pankreatitis.

Kronični pankreatitis

Kronični pankreatitis može se razviti iz akutnog pankreatitisa, ali može i neovisno o njemu. Najčešći je kod alkoholičara, pa je time alkoholizam glavni uzrok kroničnog pankreatititisa. Ostali uzroci mogu biti genetsko nasljeđe ili autoimune bolesti, te anomalije gušterače. Može zahtijevati dodatne tretmane, ovisno o situaciji. Osim lijekova protiv boli, smanjenju boli ponekad se riješava operacijom koja blokira živce koji šalju signale boli iz gušterače do mozga. Nadalje, liječnici propisuju enzime gušterače u obliku tableta, koji pomažu tijelu u obradi hranjivih tvari koje jedete. Dakako, potrebna je i promjena u prehrani. Kod kroničnog pankreatitisa potrebna je lagana, namasna prehrana bogata hranjivim tvarima.

Simptomi kroničnog pankretitisa su: konstantna bol u gornjem trbuhu, masna stolica, često boje gline, mučnina, povraćanje, gubitak težine, te probavni problemi. Simptomi kroničnog pankreatitisa općenito se pojavljuju u dva oblika. U jednom od njih osoba ima stalnu bol u sredini trbuha, čija se jačina mijenja. U drugom, osoba ima epizode pankreatitisa koji se javlja na mahove sa simptomima sličnima onima blagog do umjereno akutnog pankreatitisa. Bol je katkada jaka i traje mnogo sati ili nekoliko dana.

U bilo kojem obliku, kako kronični pankreatitis napreduje, stanice koje luče probavne enzime polako propadaju, pa se na kraju bol i ne javlja. Sa smanjenjem broja probavnih enzima hrana se manjkavo apsorbira i osoba ima obilne smrdljive stolice. Stolica je svijetla i masna, pa čak može sadržavati uljne kapljice. Slaba apsorpcija dovodi do gubitka težine. Konačno mogu biti oštećene stanice gušterače koje luče inzulin, što postupno dovodi do šećerne bolesti.

Dijagnoza

Liječnik sumnja na kronični pankreatitis zbog simptoma ili anamneze o napadajima akutnog pankreatitisa. Pretrage krvi su u dijagnostici kroničnog pankreatitisa manje korisne, nego kod akutnog, ali mogu ukazivati na povišene razine amilaze i lipaze. Pretrage krvi se mogu rabiti i za provjeru razine glukoze (vrsta šećera) u krvi, koja može biti povišena.

Rendgenogram trbuha i ultrazvuk mogu pokazati kamence u gušterači. Endoskopska retrogradna pankreatografija (rendgenska tehnika koja pokazuje građu pankreatičkih vodova) može ukazati na prošireni vod, suženi vod ili kamence u vodu. Kompjuterizirana tomografija (CT) može ukazati na te nenormalnosti kao i na veličinu, oblik i tkivo gušterače. I za razliku od endoskopske retrogradne pankreatografije, kod CT-a se ne treba koristiti endoskop.

Liječenje

Tijekom napadaja bitno je izbjegavati alkohol. Gušteraču i tanko crijevo mogu odmoriti izbjegavanje svake hrane i primanje samo tekućina intravenski, a to može ublažiti postojeću bol i spriječiti razbuktavanje novih bolova. Međutim, često su potrebni narkotički analgetici da olakšaju bol. Kasnije se može uzimanjem 45 obroka dnevno, koji sadrže malo masti i bjelančevina, a mnogo ugljikohidrata, smanjiti učestalost i jačina boli.

Osoba treba i nadalje izbjegavati alkohol. Ako se bol nastavlja, liječnik traži komplikacije kao što su upalna nakupina u glavi gušterače ili pseudocista. Upalna nakupina može zahtijevati kirurški zahvat; pankreatička pseudocista, koja svojim proširivanjem uzrokuje bol, mora se osloboditi pritiska.

Ukoliko osoba ima stalnu bol, a nema komplikacija, obično liječnik injicira živce iz gušterače da onemogući dopiranje impulsa boli do mozga. Ako taj postupak bude bezuspješan, može se intervenirati kirurški. Na primjer, kada je proširen pankreatički vod, stvaranje premosnice iz gušterače u tanko crijevo olakšava bol u oko 70-80 posto bolesnika. Kada vod nije proširen, morat će se, možda, ukloniti dio gušterače.

Ako je većina bolesnog procesa u repu gušterače (najudaljeniji dio od dvanaesnika), može ga se ukloniti. Ako je uključena glava gušterače, može je se ukloniti zajedno s dvanaesnikom. Te operacije mogu olakšati bol u 60-80 posto bolesnika. Kod alkoholičara u apstinenciji, gušterača se djelomično uklanja samo ako se oni mogu liječiti od šećerne bolesti, koja će nastati nakon kirurškog zahvata.

Uzimanje tableta i kapsula koje sadrže ekstrakte pankreatičkih enzima zajedno s jelom, može stolice učiniti manje masnima i poboljšati apsorpciju hrane, ali se ti problemi rijetko uklanjaju. Ako je potrebno, s pankreatičkim enzimima može se dati tekući antacid ili neki H2 blokator. Uz takvo liječenje osoba obično dobije nešto na težini, ima manji broj stolica, nema više uljnih kapljica u stolici i općenito se osjeća bolje. Ako su te mjere neučinkovite, osoba može nastojati smanjiti uzimanje masti. Može biti potreban i dodatak u masti topljivih vitamina (A, D i K).

Autor: Doc. dr. sc. Morana Brkljačić / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI