Ravnateljica psihijatrije Vrapče: ‘Potres je razoran za našu psihu. To je stres kojeg ne možemo kontrolirati zato ne spavamo normalno’

Nakon što je 29. prosinca u 12.19 minuta razoran potres pogodio Petrinju, Sisak, Glinu i okolicu, tlo se i dalje neprestano trese. Na desetke, pa i stotine potresa javlja se svakog dana. Situacija je loša, iako su ovih dana stotine volontera, vatrogasaca, policije, civilne zaštite, ali i ostalih službi na terenu. Vrijeme stvara dodatni teret. Zbog obilnih kiša stvaraju se novi problemi za građane. Posebice za one koji i dalje nisu uspjeli nabaviti privremeni smještaj. Osim materijalne štete, građanima teško padaju i one psihičke.

Ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče, docentica i doktorica Petrana Brečić otkrila nam je kako se nositi s izazovima koje nam je ostavila 2020. godina. Smatra kako su se građani koji su u ožujku osjetili razoran potres u Zagrebu taman navikli i zaboravili strahotu koja nam se tada dogodila, a da sad sve, kako kaže, proživljavamo ponovno.

“I sad je došao jedan tako veliki i snažan potres koji nas je ponovno vratio u onu poziciju iz trećeg mjeseca. Mi se od ožujka prilagođavamo novom načinu života, a s druge strane potres nas je jako uzdrmao i dosta nas je dugo držao. Gledam iz perspektive psihijatrije, to je bilo sigurno par mjeseci, tako da smo bili obuzeti tim mislima. Taman smo se iza ljeta počeli primirivati i sad ponovno nakon svog umora nam se javio još jedan potres. Ali naša psiha ima prekrasne osobine, ona se navikava na novo stanje”, govori nam doktorica.

Ipak, objašnjava kako su pandemija koronavirusa i potres dvije potpuno različite ugroze iz perspektive psihičkog aparata.

“Potres je razoran za našu psihu jer je to stres kojeg uopće ne možemo kontrolirati. Mi ne znamo kada će doći, ne možemo ga obuzdati, niti se možemo pripremiti na način da budemo sigurni. Drugo, on je jako ugrožavajući, dovede vas u situaciju da se bojite za svoj život jer vas može životno ugroziti, ali može i ugroziti i sve što čini vaš život specifičnim, može vam srušiti kuću, uništiti auto, sve što čini dio vašeg identiteta i integriteta i sve ono što vam omogućuje da normalno živite. Pred potresom se naprosto osjećamo bespomoćni, dok s druge strane, epidemija je životno ugrožavajuća, ali ipak možemo učiniti nešto da bi osigurali barem malo svoje sigurnosti”, ističe Brečić.

Dodaje pak kako je potres vrlo vidljiv, da ga osjetimo te da su njegove posljedice vrlo jasne, dok se kod epidemije radi o nevidljivom neprijatelju zbog kojeg smo preokrenuli cijeli svoj život.

“Zapravo neprijatelja ne vidimo i to je našoj psihi teško prilagoditi. Još kad se zbroje traume, onda imamo zamor psihičkog aparata koji će izgledati tako da će se mnogi ljudi možda nakon potresa osjećati umorno, možda će razviti tjeskobu, različite vrste straha, osjećaja bespomoćnosti, poremećaj spavanja, gubitak koncentracije, razdražljivost, osjećaj beznadnosti, demoraliziranosti”, objašnjava docentica. Ističe kako je to situacija u kojoj bi morali stati i prepoznati te spriječiti da od ovoga kako nam je trenutačno teško postane još teže.

“Mi smo se bojali jako kad je bio potres i to je normalna reakcija. Nije normalno da se u situaciji u kojoj dolazi takav stres osjećamo potpuno opušteno, to nije dobar način prilagodbe. Strah je jako važan jer nas on dovede u situaciju da budemo oprezni, međutim kada prođe ta akutna situacija, imamo pravo i dobro je da budemo tjeskobni, ali nije dobro da nastavljamo održavati taj stres stalnim razmišljanjem. Stresa akutnog više nema jer je potres prošao, ali mi njega održavamo sustavom naših misli. Različitim informacijama proizvodimo strah i naš organizam se ponaša kao da potres stalno traje”, smatra psihijatrica. Objašnjava da se ne trebamo bojati što smo tjeskobni i što ne spavamo normalno.

“To je normalno zato što nam se dogodio veliki stres, ali da to ne bi prešlo u kronične faze, moramo si pomoći upravo razumijevajući da nije izlaz stalno čitati i tražiti uporište u literaturi i informacijama. Nemojmo trošiti današnji dan, psihički aparat i nemojmo bombardirati sebe sa stresnim hormonima na način da održavamo stres sa svojim mislima kao da je potres još tu”, upozorava Brečić. Ipak, naglašava kako svaki stres ne udari na sve jednako. Neki će iz ovoga izaći jako pogođeni, kako kaže, a većina ne.

“Ako ste tjeskobni, depresivni, ako ne možete spavati tri ili četiri dana, a znate da je to zato što je ovdje bio veliki stres i veliki udar na vaš adaptacijski i psihički aparat, onda se tu ne treba dodatno brinuti zašto je to tako, već moramo razumjeti da je to tako i ne stvarati dodatni strah i trebamo biti dobri prema sebi”, kaže ravnateljica Vrapča.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji projicira se kako će u narednim mjesecima biti 15 do 20 posto više anksioznih poremećaja, a Bečić otkriva da u Vrapču od početka pandemije ima čak do 30 posto više zahtjeva za hospitalizacijom. Navodi i kako je medicinsko osoblje opterećeno te kako se i kod njih javljaju simptomi sagorijevanja i iscrpljenja psihičkog aparata.

Istraživanja su pokazala kako 109 od 1000 Hrvata dnevno popije tabletu za smirenje. Psihijatrica upozorava kako takvi lijekovi izazivaju ovisnost i da ih ne treba piti na duge staze.

“Normalno je popiti tabletu kad je tjeskoba jako velika i kad nam zaista ne da živjeti”, smatra i preporuča da se tjeskoba ne rješava samo tabletama, već i fizičkom aktivnošću, slušanjem glazbe, opuštanjem, pa čak i učenjem kako se disanjem može ventilirati tjeskoba. Za kraj svima poručuje: “Budimo hrabri, uvjerena sam da ćemo ovu krizu iznijeti”.