Danas se obilježava obljetnica još jednog stravičnog zlo�...
Na današnji dan: Rođen je najbliži suradnik i “desna ruka” dr. Franje Tuđmana – Gojko Šušak
Na današnji dan rođen je najbliži suradnik i “desna ruka” dr. Franje Tuđmana, Gojko Šušak. Ovaj hrvatski političar rodio se 16. ožujka 1945. godine u Širokom Brijegu kao šesto dijete Ante i Stane. Široki Brijeg bilo je mjesto njegova stasavanja, a u njemu je završio osnovnu i srednju školu. Odrastao je bez oca i jednog od braće koji su zadnji put viđeni ulaskom partizana u Zagreb, piše Dnevno.hr
Tuđmanov “čovjek od povjerenja”
Nakon završene Pedagoške akademije u Rijeci, uoči odsluženja vojnog roka 1968. godine napušta Jugoslaviju i odlazi u Kanadu. Šušak tamo zasniva obitelj i dobro posluje unutar svog privatnog biznisa, no u siječnju 1990. godine vraća se u Hrvatsku i postaje sudionikom 1. općeg sabora HDZ-a održanom u Zagrebu. Upravo tada, počinje se kotrljati njegova politička karijera u kojoj Franjo Tuđman vidi odličan potencijal, zbog čega Šušak postaje čovjek od njegova najvećeg povjerenja te mu zbog toga daje odgovornost u donošenju vrlo važnih strateških odluka tijekom nadolazećeg Domovinskog rata.
U svibnju 1990. godine postao je član prve hrvatske Vlade i ministar iseljeništva, a 4. ožujka 1991. godine imenovan je zamjenikom ministra obrane Martina Špegelja. Ministrom obrane postaje u jeku rata, kada daje poznatu izjavu:
“Tako mi Boga, kompetentan sam za ministra obrane”
“Za to sam, tako mi Boga, i te kako kompetentan. Nisam čak nikad služio vojsku. Istina, mnogo sam o tome čitao, ali nikad nisam ni sanjao o ratu. Posljednje o čemu bih maštao je mjesto ministra obrane jedne države.”
Početkom 1996. godine dijagnosticiran mu je rak pluća. Nakon neuspjelog liječenja u SAD-u, liječenje nastavlja u Hrvatskoj, no bolest je jača. Zadaću ministra obrane, Šušak je obnašao sve do svoje smrti koja je uslijed naglog pogoršanja nastupila 3. svibnja 1998. godine u Kliničkoj bolnici Dubrava.
O pokojnom Gojku Šušku, umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs ne govori samo u kontekstu političara i uspješnog ministra. Šušak je, kaže Rojs – bio puno više od toga.
Umro je Rojsu na rukama: “Da nije bilo njega, ne bi bilo Tuđmana”
“I danas sam sa još nekoliko generala u ime Hrvatskog generalskog zbora obišao njegov grob, položio cvijeće i zapalio svijeću. No, učinio bih to i sam jer često na njegovo posljednje počivalište odlazim samoinicijativno”, kaže Rojs i otkriva nam potresne detalje o posljednjim trenucima Šuškova života:
“Umro mi je na rukama… Ispustio je dušu, a ja sam ga poljubio, kleknuo, zaplakao i izmolio pet očenaša. Znao sam kakvog smo čovjeka izgubili…”
Na pitanje po čemu ga pamti, od svih učinjenih djela, Rojs izdvaja ljudskost:
“Pamtim ga po ljudskoj toplini i skromnosti. Nije patio ‘od veličine’ a osim toga, uistinu je bio čovjek od riječi. Običaj je reći ‘da nije bilo Tuđmana, ne bi bilo ni Šuška’, no zapravo je obrnuto. Da nije bilo Šuška, njegovih veza s SAD-om i Pentagonom – ne bi bilo ni Tuđmana.”
ZADNJE VIJESTI
Na današnji dan, 21. travnja, sada već davne 1996. godine...
Na današnji dan, 10. travnja 1992. godine, padom Kupresa za...
Prije točno 19 godina, 2. travnja 2005., nakon borbe s teš...