fbpx
googletag.cmd.push(function() { googletag.display('div-gpt-ad-1670492488008-0'); });
googletag.cmd.push(function() { googletag.display('div-gpt-ad-1670492389204-0'); });
googletag.cmd.push(function() { googletag.display('div-gpt-ad-1670492446879-0'); });

NEMA SUMNJE: Iako su upoznati, da je svjedocima optužbe nuđen mito, Tužilaštvo iz Tuzle zajedno sa sudijom Jusičićem, pokušava amnestirati Damira Mehića i njegovu grupu!

Autor: Josip Šimić-Đinđić

U posljednjem članku u vezi sa ovim slučajem smo pisali, da je Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona iz Tuzle, je dana 09. 03. 2018. godine, podiglo optužnicu, broj: T03 0 KT 0034357 13, a Kantonalni sud u Tuzli je 12. 03. 2018. godine, potvrdio optužnicu protiv 1). MEHIĆ DAMIRA, zvani “Bibi“, sina Ibrahima, rođen 01.12.1976. godine u Rašljanima, Brčko Dristrikt, nastanjen u Tuzli, ranije osuđivan; 2). LISIČIĆ AMIRA, zvani „Švabo“, sin Safeta, rođen 15. 08.1981. godine u Banovićima, nastanjen u Banovićima, ranije osuđivan; 3). MEHIĆ AMIRA, sin Ibrahima, rođen 01.11.1970. godine u mjestu Rašljani Brčko Distrikt, nastanjen u Tuzli, ranije osuđivan; 4). MEHANOVIĆ MERSEDA, sin Fadila, rođen 29.03.1979. godine u Tuzli, gdje je i nastanjen, ranije osuđivan; 5). RAHMANOVIĆ DENISA, sin Seada, rođenog 14.06.1985. godine u Tuzli, gdje je i nastanjen, ranije osuđivan, piše Josip Šimić-Đinđić!

Oni se po optužnici Tužilaštva iz Tuzle terete, da su: pod tačkom A).1). Mehić Damir, Mehić Amir, organizirali grupu ljudi kako bi zajedno sa Lisičić Amirom, Rahmanović Denis i Mehanović Mersed, sudjelovali u grupi ljudi koja je zajedničkim djelovanjem usmrtila, pokušala usmrtiti i teško tjelesno ozlijedila druge osobe; Mehić Damir, Mehić Amir i Lisičić Amir, pod tačkom B).2)., kao saučinitelji drugoga usmrtili i drugoga pokušali usmrtiti; Mehić Damir, pod tačkom C).3)., neovlašteno držao vatreno oružje čija nabavka, držanje i nošenje građanima uopće nije dozvoljena, pod tačkom C).4). lažnu javnu ispravu upotrijebio kao pravu, a pod tačkom C).5). bez važeće isprave o oružju nabavio i držao oružje kategorije „B“ i bez važeće isprave o oružju nabavio i držao municiju oružja kategorije „B“; Mehić Amir, pod tačkom D).6., bez odobrenja nabavio vatreno oružje i municiju.

Radi se o kriminalnoj grupi, koja je vrlo financijski moćna.

Dana 17. 01. 2018. godine, Damir Mehić zvani Bibi iz Tuzle, osumnjičen, a kasnije i optužen za ubistvo i pokušaj ubistva, koji je od 2013. godine bio u bjekstvu, uhapšen je tada u januaru 2018. godine u policijskoj akciji koja je provedena na području Jahorine. Mehić je u siječnju/januaru 2018. godine uhapšen u policijskoj akciji koju su tada proveli pripadnici Federalne uprave policije i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.

Godine 2013. je ispred Tržnog centra Robot u Tuzli ubijen Emir Džinić, a u obračunu vatrenim oružjem teško su ranjena braća Nail i Amir Hodžić, o čemu smo pisali. Za ova krivična djela je optužen Damir Mehić zv. Bibi i njegova kriminalna grupa, koja je sa njim sjela na optuženičku klupu. Za ubistvo Emira Džinića i pokušaj ubistva Naila Hodžića osumnjičen je od samoga početka bio Damir Mehić koji je od tada bio u bjekstvu. Nakon krvavog obračuna, Mehić se dao u bjekstvo, a Tužilaštvo Tuzlanskog kantona u saradnji s Ministarstvom unutrašnjih poslova TK-a za njim je tada raspisalo potjernicu.

Damiru Mehiću zvanom Bibi već četvrtu godinu sudi se za ubistvo i pokušaj ubistva u vezi sa drugim teškim krivičnim djelima iz 2013. godine, kao i za djela, koja je počinio u periodu nakon toga! Nakon hapšenja Mehića, te podizanja optužnice protiv njega i njegove grupe, suđenje Damiru Mehiću-Bibiju je počelo prije nešto više od tri godine. Damir Mehić zvani Bibi iz Tuzle, početkom 2018. godine, kao što smo rekli, uhapšen je na Jahorini, nakon pet godina bjekstva. Mehić se tereti da je 2013. godine ispred Tržnog centra Robot u Tuzli ubio Emira Džinića, a teško ranio Naila i Amira Hodžića.

Suđenje pred Kantonalnim sudom u Sarajevu i sudskim vijećem, kojim predsjedava sudija Samir Jusičić odvija se pod velom tajne, jer kako sada stvari stoje, suđenje se sporo odvija daleko od očiju javnosti.

U članku objavljenom na internet portalu Dnevno.ba: “Predsjednik sudskog vijeća u Tuzli Samir Jusičić i glavni tužilac TK-a Ljubić rade za ubicu Damira Mehića zv. Bibi – ročišta na čekanju, jer čekaju da Bibi “završi” svjedoke – Sudija pokušao…” od 16. 01. 2022. godine, detaljno smo opisali, kako predsjednik sudskog vijeća Samir Jusičić i glavni tužitelj iz Tuzle Tomislav Ljubić poduzimaju sve napore, kako bi se Mehić amnestirao od krivične odgovornosti po optužnici Tužilaštva Tuzlanskog kantona, te da isti dopuštaju svakovrsne podvale s ciljem opstrukcije ovoga predmeta, te da sudija Jusičić ne zakazuje ročišta, kako bi Mehić “završio” svjedoke, te dovršio uticaj na svjedoke i saučesnike.

U tome svjetlu, a o čemu smo pisali, Damiru Mehiću zv. Bibi je na prijedlog Tužilaštva Tuzlanskog kantona Kantonalni sud u Tuzli dana 25. 02. 2020. godine ukinuo mjeru pritvora, te je Damir Mehić zv. Bibi pušten iz pritvora u Tuzli u kojem je bio od januara 2018. godine, iako nije jasno zbog čega je pušten jer je prethodno bio u bjekstvu, odnosno, da postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva, te osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak jer naročite okolnosti ukazuju, da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače, te da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje od tri godine ili teža kazna, odnosno u vanrednim okolnostima, ako se radi o krivičnom djelu, kao u konkretnom slučaju, za koje se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško, s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela.

Ne bi u ovom slučaju ništa bilo čudno da Mehić nije na slobodi i da se slučaj iz nekog razloga razvlači, jer Mehić simulira sa potplaćenim lažnim nalazima, što sudija Jusičić prešutno odobrava. Ono što je skandalozno jeste, da je uprkos svemu Mehiću ukinut pritvor, te su mu određene mjere zabrane. Tad je samo Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona predložilo da pritvor bude zamijenjen mjerama zabrane, koje su podrazumijevale zabranu napuštanja prebivališta u Tuzli, naredbu oduzimanja pasoša, zabranu prelaska granice BiH i naredba da se jednom sedmično javlja u policijsku stanicu, iako je Mehić već prethodno 5 godina bio u bjekstvu, te je za istim bila raspisana i međunarodna potjernica te je koristio domaće i međunarodne krivotvorene dokumente u namjeri skrivanja.

Mehiću nije čak određen ni kućni pritvor, kao ni zabrana sastajanja i kontaktiranja sa saučesnicima u ovome predmetu, a tuzlanski tužioci u svome pismu od prošle godine su upozorili: “kakva je uloga i koje je konkretne aktivnosti prema svjedocima i porodicama oštećenih, zatim prema ljekarima koji su pisali dijagnoze Mehiću, kako bi se branio sa slobode i redovno trenirao na slobodi i boravio po ugostiteljskim objektima po Tuzli”! Ljekari, koji su Mehiću pisali dijagnoze su naručene i potplaćene, iako je u nadležnosti sudije Jusičića bilo, da u skladu sa odredbama ZKP-a F BiH, izda nalog neovisnom timu vještaka, te utvrdi stvarno i pravo zdravstveno stanje Mehića, što je sudija Jusičić propustio.

To što Mehić više nije u pritvoru, naišlo je na velike osude u javnosti, a posebno se na udaru našlo Kantonalno tužilaštvo u Tuzli, koje je tražilo ukidanje pritvora, u zamjenu za mjere zabrane. Međutim, plan puštanja Bibija na slobodu, po prijedlogu Tužilaštva TK-a, imat će – vrijeme će pokazati – plan, kako bi Bibi, iako mu nije određen ni kućni pritvor, uticao na svjedoke i saučesnike u ovome predmetu s ciljem ishodovanja sudskog postupka povoljnog za sebe uz blagoslov sudije Jusičića i glavnog tužioca Ljubića, o čemu smo pisali.

Pisali smo, da su tuzlanski tužioci poslali pismo, koje je prošle godine objavljeno u medijima, a koje je upućeno na brojne pravosudne i policijske adrese u kojem pismu upozoravaju na zataškavanje ubistva Emira Džinića iz 2013. godine!

U pismu tužilaca se dalje navodi, da se postavlja pitanje da li je sin ubijenog, Eldar Džinić bio pod pritiskom i ucjenama.

“On nije tražio gonjenje optuženog Damira Mehića za ubistvo njegovog oca, te je na upit tužioca Kenana Balića da li podnosi imovinsko pravni zahtjev i da li se pridružuje krivičnom gonjenju rekao NE. Ko je tužilaštvu i za koliko novca plasirao tezu odbrane Mehića po kojoj će otac ranije ubijenog Aldina Beširevića zvanog Bazan, koji je ubijen 20.06.2014. godine, svjedočiti u korist Mehića, na način da će reći da mu je sin, prije nego što je ubijen, rekao, da je Aldin, a ne Mehić, ubio Džinića, te da iz pištolja koji je koristio Mehić u pucnjavi niko nije ubijen ni ranjen, te su se planirali (izgleda i ostvarili) planovi uništenja dokaza i zamjene tragova u ova dva slučaja ubistva”, – navodi se u pismu tužilaca.

Portal Infoplus je došao u posjed iskaza Amira Hodžića koji je 2013. godine ranjen i koji je na suđenju izjavio da ga je prije davanja iskaza putem telefona zvao Senad Mujkanović vlasnik firme Tom Cat i direktor FK Sloboda, te da mu je nudio novac kako bi promijenio iskaz i kako bi kazao da tu noć kada se desilo ubistvo nije vidio Mehića. Dalje, svjedok navodi da je Mujkanović predlagao da se sastanu u Tuzli, a da bude prisutan i Salko Zildžić poznati kick boxer inače bliski prijatelj porodice Mehić koja ima zaštitarsku agenciju Flek. Da je Amira Hodžića zvao, potvrdio je i vlasnik firme Tom Cat Senad Mujkanović.

“Rekao sam da sjednu, da pričaju jer je Amir Hodžić ranije dolazio kod mene u firmu i davao sam mu novac za operaciju oka ili nečeg drugog. To su bili dobronamjerni savjeti, a ne ucjena kako želi prikazati”, kazao je tada Mujkanović za medije nakon što otkrili ovu vijest.

“To je tačno, tako je rečeno od strane svjedoka, ja vam više ne mogu ništa reći”, rekao je za jedan od portala sudija Kantonalnog suda Samir Jusićić koji vodi cijeli slučaj. Očito je i sam Jusičić u strahu, jer pored svjedoka i on je izložen pritiscima, kako bi Damira Mehića-Bibija oslobodio i kako bi “mrtve” proglasio krivcima, o čemu smo pisali u zadnjem članku, da sudija Jusičić i sam zove okolo, te utiče i na svjedoke i advokate, te da namjerno odugovlači u zakazivanju pretresa, kako bi Bibi “završio” svjedoke, te da isti sudija propušta, da izvrši zakonom svoje propisane dužnosti, kako bi spriječio svaku zloupotrebu u odugovlačenju ovoga postupka.

Iako je u zapisnik zavedena cijela izjava Amira Hodžića, Tužilaštvo Tuzlanskog kantona na čelu sa Ljubićem nikada nije saslušalo Senada Mujkanovića i Salku Zildžića, iako postoji i tonski zapis cijelog razgovora, iako su Mujkanović i Zildžić – prema iskazu svjedoka -, kako navode izvori za naš portal, trebali odmah biti uhapšeni, zbog počinjenja krivičnog djela davanje mita u sticaju sa krivičnim djelima ometanje rada pravosuđa, pokušaj navođenja na lažan iskaz i sprečavanje dokazivanja, a u namjeri, da otežaju i spriječe dokazni postupak Tužilaštva Tuzlanskog kantona u ovome predmetu protiv optuženog Damira Mehića zv. Bibi, iako su pokušali podmititi upravo svjedoka optužbe Tužilaštva TK-a, jer je obaveza Tužilaštva bila, da zaštite svoje svjedoke, što budi opravdanu sumnju, da i sud zajedno sa Tužilaštvom TK-a radi sve u “svojoj moći”, da sabotiraju, odnosno podmite svjedoke i zastraše svjedoke optužbe, dok Tužilaštvo TK-a, iako upoznato sa ovim “spava”!

Zbog čega Zildžić i Mujkanović nisu uhapšeni, to je pitanje za postupajućeg tužioca Kenana Balića i glavnog tužioca iz Tuzle Tomislava Ljubića.

“Sve se događa uz odobrenje glavnog tužioca Ljubića i ništa se bez njegovog znanja ne može dogoditi” – navodi izvor na naš portal.

Pored Amira Hodžića iskaz pred Kantonalnim sudom u Tuzli dali su Nail Hodžić i Enes Hadžić koji su kazali da su tu noć kada se dogodilo ubistvo 2013. godine vidjeli Damira Mehića Bibija da je pucao i ubio Emira Džinića, ali da su vidjeli i njegovog brata Amira Mehića vlasnika agencije “Flek” da je pucao u Naila Hodžića. Svjedoci su naveli da je tu noć na Naila Hodžića i na Enesa Hadžića pucao i Amir Lisičić zvani Švabo koji se također sumnjiči za pokušaj ubistva.

Ovi dokazi, uz materijalne dokaze, na subjektivan i objektivan način, optuženog Bibija i njegove saučesnike dovode u vezu sa inkriminiranim radnjama, koje su im optužnicom Tužilaštva Tuzlasnkog kantona, broj: T03 0 KT 0034357 13, stavljena na teret.

Ostaje nikad razjašnjena činjenica, zbog čega Tužilaštvo TK-a, na čelu sa Ljubićem, nije uhapsilo Salku Zildžića i Senada Mujkanovića, vlasnika firme Tom Cat i direktor FK, zbog pokušaja uticaja na svjedoke optužbe. Dalje, postavlja se pitanje zašto suđenje optuženima za ubistvo Emira Džinića i pokušaj ubistva Naila i Amira Hodžića se krije od javnosti i medija. Navodno, u cijeli slučaj zataškavanja ubistva Džinića uključeni su i pojedinci iz Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, koji svakodnevno “rade” na prikrivanju materijalnih dokaza koji su bitni za cijeli slučaj.

Ranije je Dnevni avaz pisao, da je Damir Mehić zvani Bibi bio angažovan da likvidira lidera Saveza za bolju budućnost Fahrudina Radončića, no ta informacija od sigurnosnih agencija nikada nije demantovana niti potvrđena što se da naslutiti da je tačna.

Mehića su u apartmanu hotela “Vučko” na Jahorini uhitili pripadnici Antiterorističke jedinice MUP-a RS, skupa s pripadnicima FMUP-a, nakon čega ga predaju inspektorima FUP-a. On je bio u bijegu pet godina zbog ubojstva Emira Džinića u Tuzli 2013. Kod Mehića je, osim pištolja, pronađeno više originalnih identifikacijskih dokumenata BiH, među kojima su i osobna iskaznica izdata na ime Almir Fejzić i dokumenti izdati od Republike Kosovo, na ime osobe Esat Benushai.

Ono što je zabrinjavajuće jeste, da je Mehić na originalnim službenim bh. dokumentima imao svoju fotografiju, ali podatke Almira Fejzića, koji je živ i koji je priznao da je znao da mu je identitet ukraden, ali to nije smio prijaviti. Mehić je ušao u MUP TK-a i fotografirao se za te dokumente, iako je bio na Interpolovim tjeralicama zbog ubojstva Emira Džinića iz 23. lipnja 2013. godine.

Bibi je, dok je bio u bijegu, koristio kosovski broj i razgovarao putem Vibera i zato ga je bilo teško pratiti. Ipak, da se dešavaju čudne stvari, pokazuje sljedeća informacija. Po dovođenju u Sarajevo, navodno su mu Osman Mehmedagić Osmica i Dubravko Čampara, sudeći prema Mehićevim tadašnjim hvalisanjima u tuzlanskom zatvoru, obećali amnestiju ako ukloni Radončića, o čemu su bh. mediji pisali, pa i sam Dnevni avaz.

Mehić se tada u zatvoru dodatno pohvalio da je s Dubravkom Čamparom i Osmanom Mehmedagićem Osmicom u pogledu ubojstva Džinića dogovorena pravna konstrukcija i shema obrane Mehića u kojoj će otac ranije ubijenog Aldina Beširevića, zvanog Bazan (koji je likvidiran 20. lipnja 2014. godine), svjedočiti u korist Mehića, na način da će reći da mu je sin, prije nego što je ubijen, rekao da je Aldin, a ne Mehić, ubio Džinića, te da iz pištolja koji je koristio Mehić u pucnjavi nije nitko ubijen ni ranjen. Oni su planirali uništiti dokaze i zamijeniti tragove u ova dva slučaja ubojstva, navodio je tada Dnevni avaz.

Na ovu konstrukciju su ljetos u svome pismu upućenom svim pravno-relevantnim institucijama upozorili i tužioci Tužilaštva Tuzlanskog kantona, ali reakcije nije bilo, iako se radi o podmetanju. Zadatak za pripremu Mehićeve obrane, prema ovom nevjerojatnom scenariju, koji se prepričavao u tuzlanskom zatvoru, dobio je Alen Gadžo, iskusni operativac OSA-e i bivši ministar unutrašnjih poslova TK-a.

Avazovi“ izvori su tada navodili, da je očito, da Kenan Balić, tužitelj TK-a, zbog svojih aktivnosti u predmetu protiv Bibija i dr., treba biti predmet interne istrage glavnog federalnog tužitelja i disciplinskog tužitelja VSTV-a, jer imenovani poduzima pristrasne radnje i istragu, odnosno predmet vodi u cilju amnestiranja Mehića i zastrašivanja svjedoka, a sve uz blagoslov glavnog tužioca Tomislava Ljubića i sudije Samira Jusičića, a pokazuje to i činjenica, da zbog pokušaja podmićivanja i uticaja na svjedoka optužbe, Sead Mujkanović nikada nije uhapšen, niti je protiv njega ikada istraga otvorena.

Kakva je snaga glavnog tužitelja TK-a Tomislava Ljubića i tadašnjeg kandidata za glavnog tužitelja BiH, sasvim je jasno na osnovu konkretnog primjera.

Tuzlanski tužioci u svome pismu su upozorili na bliskost Salke Zildžića sa Mehićima.

Salko Zildžić, član SDA, te član selefijskog pokreta i Kik-boks kluba „Flek Tom-Cat“, u najbližim je odnosima s braćom Mehić, Damirom, Samirom i Amirom. Inače, svaki od braće Mehić do sada je kriminalistički obrađivan zbog krivičnih djela ubojstva. Braća Mehić kontroliraju MUP TK-a, jer su Samir i Amir bili visokopozicionirani uposlenici MUP-a TK, Amir je čak bio zapovjednik specijalne jedinice u Tuzli i odatle njihova veza i do danas očuvani odnosi s uposlenicima MUP-a i Almirom Gadžom, operativcem OSA-e.

Trenutno su Mehići vlasnici zaštitarske agencije „Flek“, koja je naoružana do zuba, (koja je bila registrirana u Brčkom, a kasnije zbog lakšeg poslovanja prebačena u Tuzlu) inače i financijeri Salke Zildžića i selefijskog pokreta. Inače, Damir Mehić, zvani Bibi, vrlo je blizak sa Zildžićem, te je zbog tog odnosa Bibi član selefijskog pokreta. Na boksačkim natjecanjima Bibi je uvijek pratio Zildžića i izvodio ga u ring. Ono što je posebno interesantno jeste pitanje da li je Zildžić ostvarivao kontakte s Bibijem i dok je ovaj bio u bijegu zbog ubojstva.

Mehić je odranije dobro poznat svim policijskim agencijama u BiH po činjenju raznih krivičnih djela. Pet godina nalazio se na svim mogućim potjernicama zbog ubistva Emira Džinića. Protiv njega je otvoreno nekoliko istraga u Tuzli zbog reketiranja, a navodno je umiješan i u krijumčarenje narkotika. U višegodišnjem je sukobu s Mersedom Hadžićem, zvanim Mirso Švicarac, zbog podjele grada. Mehić je odavno operativno interesantna osoba koja ozbiljno narušava sigurnost građana Tuzle.

VEZANI TEKST:
https://www.dnevno.ba/kolumne/predsjednik-sudskog-vijeca-u-tuzli-samir-jusicic-i-glavni-tuzilac-tk-a-ljubic-rade-za-ubicu-damira-mehica-zv-bibi-rocista-na-cekanju-jer-cekaju-da-bibi-zavrsi-svjedoke-sudija-pokusao-246765/?fbclid=IwAR3zLCoS2ieRzaltehQL4GkU9B7yIF-EhMAAaNtl2kDIvHVR2FlLpx0WVAQ

Autor: Josip Šimić-Đinđić
googletag.cmd.push(function() { googletag.display('div-gpt-ad-1544621488181-7'); });
googletag.cmd.push(function() { googletag.display('div-gpt-ad-1544621488181-8'); });

ZADNJE VIJESTI

var mpn_wi={userId:11760,siteId:102020,widgetId:103929,widgetType:0};if(void 0===mpn_ref)var mpn_ref=[mpn_wi];else mpn_ref.push(mpn_wi);var mpn_sid=document.getElementById('monadplugscript');if(!mpn_sid){var mpn_dt=new Date,mpn_ns=document.createElement('script');mpn_ns.id='monadplugscript',mpn_ns.type='text/javascript',mpn_ns.defer=!0,mpn_ns.src='//cdn.monadplug.com/format/native/js/hood.js?v='+mpn_dt.getYear()+mpn_dt.getMonth()+mpn_dt.getUTCDate()+mpn_dt.getUTCHours();var pmn_os=document.getElementsByTagName('script')[0];pmn_os.parentNode.insertBefore(mpn_ns,pmn_os)}
ga('send', 'event', 'Monad_underarticle', 'pageview'); (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});