“Postali smo opaki ljudi, više volimo tuđu nevolju i nesreću, nego svoju sreću – mnogi će nakon ovozemaljskog života otići tamo gdje će biti plač i škrgut zubi”!

Ne postoji rječnik, kojim bi se danas mogla opisati količina i intenzitet ljudske zlobe spram jedni prema drugima, čak dotle da smo spali na one grane, da više volimo tuđe zlo, nego svoje dobro, više volimu tuđu nevolju i nesreću, nego svoju sreću, piše Josip Šimić-Đinđić, teolog!

Nagnalo me, da u ovome svetom mjesecu Ramazanu, koji korespondira sa katoličkom korizmom (zajedničko im je post i obraćenje Bogu) prokažem, kako su upravo korizma i Ramazan, pogodan trenutak, da se vratimo svome Bogu, izvoru svakoga dobra, koji podjednako ljubi i voli sva svoja bića.

No, čitamo li Bibliju – Sveto pismo Staroga zavjeta, primjetit ćemo, da se ljudska narav izopačila, i to onog trenutka kada Adam i Eva iskazaše neposluh prema Bogu, pa su kušali primamljivu – zlu jabuku sa drveta sa kojeg im je prethodno Gospodin zabranio jesti. Kušavši tu jabuku, Adamu i Evi se oči otvoriše, te spoznaše što je zlo. Kazna je bila – izgon i raja.

Čovjek čovjeku je vuk ili Ljubi svoje bližnje kao samoga sebe!

Homo homini lupus est je latinska izreka značenja “čovjek je čovjeku vuk.” Potječe iz 495. stiha komedije Magarci, 195. pr. Kr. rimskog pisca komedija, Plauta. Izreka je postala poznata kroz djelo državnog teoretičara i filozofa Thomasa Hobbesa. Uvijek se tvrdilo da je ovaj izraz prvi put korišten u njegovom najpoznatijem djelu Levijatan, međutim istina je da je prvi put spomenuto u posveti djela De Cive, koje je Hobbes posvetio Williamu Cavendishu. On je koristio Homo homini lupus kao opis prije-državnog prirodnog stanja čovjeka. Malo je poznato, ali za shvaćanje značenja izreke je Hobbesovo relativiranje rečenice: On piše, da su “obje rečenice točne: Čovjek je Bog drugom čovjeku, i: Čovjek je čovjeku vuk; i tada kada se građani između sebe usporede, tada se i države mogu među sobom usporediti.”

Danas se uglavnom značenje izraza koristi iz konteksta tako da „čovjek je čovjeku vuk“, se slobodno prevodi: „Čovjek se prema svom bližnjem ponaša nečovječno.“

Da, čovjek se prema čovjeku ponaša nečovječno, na njegove muke, probleme, boli i nesreću se naslađuje, kao da smo zaboravili Kristovu zapovijed: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!“ (Matej 22,39), ili još bolje: “A kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita Isusa: “Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?” A Isus mu reče: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.” – Mt 22,34-40

Božanski zakon traži od nas da ljubimo Boga iznad svega, a svoje bližnje onoliko koliko ljubimo sebe. Bez pokazivanja ove ljubavi, i najuzvišenije ispovijedanje vjere bilo bi obično licemjerje. (The Signs of the Times, 10. siječnja 1911.)

Božji sljedbenici shvatit će da ne mogu njegovati nijedno vlakno koje pripada korijenu sebičnosti. Oni ne mogu ispunjavati svoju dužnost prema svojem Bogu i istodobno tlačiti svoje bližnje. Drugo načelo Zakona vrlo je slično prvome. „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!“ „To vrši pa ćeš živjeti!“ (Luka 10,28) To su riječi samoga Isusa Krista i ne može ih odbaciti nijedan muškarac i žena ili mladić i djevojka ako želi biti pravi kršćanin. Upravo poslušnost načelima Božjih zapovijedi oblikuje karakter i čini ga sličnim božanskom karakteru.

Ostaviti bližnjega da pati i ne pomoći mu znači kršiti Božji zakon. Onaj koji ljubi Boga ne samo što će ljubiti i svoje bližnje, već će nježno i sažaljivo postupati prema stvorenjima koja je Bog načinio. Kada Božji Duh prebiva u čovjeku, on ublažava umjesto da stvara patnje.

“Ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav. Tko god kaže da ljubi Boga, a mrzi brata svoga, lažac je i ubojica” (Usp.: 1 Ivanova 4:7–8)!

Mi se moramo pobrinuti za svakoga koji pati i sebe smatrati Božjim oruđima za ukazivanje pomoći potrebitima ulažući sve svoje snage do krajnjih granica svojih mogućnosti. Moramo biti Božji suradnici. Ima nekih koji pokazuju veliku ljubav prema svojim rođacima i prijateljima, a ipak ne pokazuju ljubaznost i obzirnost i prema onima kojima je potrebno nježno suosjećanje, kojima je potrebna ljubaznost i ljubav. Iskrena srca upitajmo sami sebe: Tko je moj bližnji? Naši bližnji nisu samo naši susjedi i prijatelji, nisu članovi naše crkve ili oni koji se slažu s našim mišljenjem. Naši bližnji su svi pripadnici ljudskog roda. Moramo činiti dobro svim ljudima, a posebno onima koji su s nama u vjeri. Svijetu moramo pokazati što znači izvršavati Božji zakon. Moramo ljubiti Boga iznad svega i bližnjega svojega kao samoga sebe.

A koliko li smo se samo zadnjih dana mnogi od nas ili od Vas nasladili generalnoj direktorici KCUS-a, prof. dr. Sebiji Izetbegović, zbog oduzimanja diplome magistra medicinskih nauka, iako još ništa nije gotovo s obzirom na sudski spor koji je pokrenula protiv osporavanih akata Senata Univerziteta u Sarajevu i Univerziteta u Sarajevu?! Nastalo je opće likovanje medija, zbog ovog oduzimanja, opće slavlje, kao da je neka država u ratu pobijedila drugu državu, kao da će nama zbog toga biti bolje ili gore i da ne nabrajam do u detalje, kao da smo zaboravili na prethodno citirane Božje zapovijedi.

Sam Isus je više puta na više mjesta u Svetom pismu kazao: “tko se ponizuje, bit će uzvišen, ‘ko se uzvisi bit će ponižen”!

To bi se naslađivanje na tuđe probleme moglo sažeti u slijedeće Kristove riječi:

“Isus podigne oči prema učenicima i govoraše: “Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi! Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.” (Lk 6,20-26)!

I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni!

U ono vrijeme Isus reče svojim učenicima: “Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.

Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; u poblemima i pomogoste mi; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’

Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’

Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; u problemima i ne pomogoste mi; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’

Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’

I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.” (Mt 25,31-46)!

Tko neće ući u kraljevstvo Božje?

Ljudi mogu ispovijedati svoju vjeru, a ipak biti nevjernici i licemjeri, koje je najveća zapreka za ulazak u Kraljevstvo Nebesko. Tko neće u u kraljevstvo Božje? Tko su ti ljudi koji će ipak završiti u paklu? Isus kaže da neće svi koji se smatraju vjernicima ući u nebo. Neće svi koji idu u crkvu ući u nebo. Neće svatko tko ima crkvenu titulu završiti u nebu. Dakle, mnogi religiozni ljudi ipak neće biti u kraljevstvu Božjem.

“Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’” (Matej 7, 21-23)

Tko neće ući u kraljevstvo Božje? Tko su ljudi koji prizivaju ime Gospodnje, a ipak nisu Njegovi?

Isus u gornjim stihovima govori o ljudima koji su živjeli životom samozavaravanja. Mislili su da su vezani za nebo, ali na kraju su otkrili da su osuđeni na pakao. Tko su ti ljudi? To su licemjeri, ljudi koji žive dvostrukim životom.

1. Ljudi koji su se pouzdali u svoja vlastita djela za spasenje

U Mateju 7, 22 ti su se ljudi hvalili i predstavljali svoja vjerska djela i aktivnosti kao dokaz da zaslužuju ući u nebo. Međutim, Isus ih je odbio. Naše spasenje i dostojnost ulaska u kraljevstvo Božje ne ovise o našim djelima, već u nebo ulazimo samo milošću kroz vjeru u Isusa Krista. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. (Efežanima 2, 8-9)

On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom. (Titu 3, 5) Biblija kaže da su naša djela poput prljavih haljina (Izaija 64, 5). Sam Isus Krist naša je pravednost. Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. (2. Korinćanima 5, 21)

2. Ljudi koji su bili lažni proroci i učitelji

Prije upozorenja da neće svi koji kažu “Gospodine, Gospodine!” ući u nebo, Isus je također upozorio ljude da se čuvaju slijeđenja lažnih proroka (Matej 7, 15-20). Kasnije u Mateju 24, 24 Isus je također upozorio da će biti lažnih krista i lažnih proroka koji će činiti znakove i čudesa kako bi zaveli, ako je moguće, čak i izabrane.

Tako u Mateju 7, 21-23 vidimo da među ljudima koje je Isus odbacio postoje ljudi koji su tvrdili da su činili znakove i čudesa poput protjerivanja demona, prorokovanja i tvrđenja da su u Isusovo ime učinili druga silna djela.

3. Ljudi koji su vjerski licemjeri

Zašto ovi ljudi neće ući u kraljevstvo Božje? Jer su prevarili sebe, a pritom varaju i druge. Ne žive u skladu s onim u što tvrde da vjeruju. U Mateju 7, 23 Isus opisuje te ljude kao “bezakonike”. Ti su ljudi bili licemjeri u svom srcu i sasvim sigurno u svom ponašanju. “Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene.” (Matej 15, 7-8) U Mateju 23, 1-36 Isus je također kritizirao i ukorio vjerske vođe zbog njihova licemjerja i dvostrukog života. Također ih je upozorio da ih čeka pakao zbog njihova licemjerja.

4. Ljudi koji nisu imali osobni odnos s Kristom

Religioznim ljudima koji neće ući u nebo Isus izjavljuje “Nikad vas nisam poznavao!” (Matej 7, 23). Riječ “poznavati” odnosi se na osobni i intimni odnos s nekim. Moguće je da osoba bude religiozna, ali da nema odnos s Isusom Kristom. Moguće je da osoba obavlja sve vrste vjerskih aktivnosti, ali ne pripada Isusu. Pravi i prisni odnos s Isusom Kristom doživljava se istinskim vjerovanjem i primanjem Isusa Krista kao Gospodina i Spasitelja. “A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.” (Ivan 17, 3) Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. (Rimljanima 10, 9)

Ne zavaravajte sami sebe.

“Ne znate li, da oni koji čine zlo neće baštiniti Božje kraljevstvo? Nemojte se zavaravati! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni homoseksualci, ni lopovi, ni lakomci, ni pijanci, ni psovači, ni varalice neće baštiniti Božjeg kraljevstva”. (1 Korinćanima 6:9-11); nakon njihova ovozemaljskog života, „Bog će poslati svoje anđele, da pokupe sve bezakonike i bace ih u peć ognjenu (Mt 13, 41-42), i izreći osudu: „Odlazite od mene prokleti u oganj vječni, tamo će biti plač i škrgut zubi“ (Usp. Mt 25,41).

Kako se možemo spasiti.

“U ono vrijeme nastavi Isus poučavati svoje učenike: “Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci. Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!” Mt 7,6.12-14!

Zapitajmo se, koliko smo zaista ljudima učinili ono što nikada ne bismo poželjeli da nama drugi učine!