fbpx

Predsjednik sudskog vijeća u Tuzli Samir Jusičić i glavni tužilac TK-a Ljubić rade za ubicu Damira Mehića zv. Bibi – ročišta na čekanju, jer čekaju da Bibi “završi” svjedoke – Sudija pokušao…

Autor: Josip Šimić-Đinđić

Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona iz Tuzle, je dana 09. 03. 2018. godine, podiglo optužnicu, broj: T03 0 KT 0034357 13, a Kantonalni sud u Tuzli je 12. 03. 2018. godine, potvrdio optužnicu protiv 1). MEHIĆ DAMIRA, zvani “Bibi“, sina Ibrahima, rođen 01.12.1976. godine u Rašljanima, Brčko Dristrikt, nastanjen u Tuzli, ranije osuđivan; 2). LISIČIĆ AMIR, zvani „Švabo“, sin Safeta, rođen 15. 08.1981. godine u Banovićima, nastanjen u Banovićima, ranije osuđivan; 3). MEHIĆ AMIR, sin Ibrahima, rođen 01.11.1970. godine u mjestu Rašljani Brčko Distrikt, nastanjen u Tuzli, ranije osuđivan; 4). MEHANOVIĆ MERSED, sin Fadila, rođen 29.03.1979. godine u Tuzli, gdje je i nastanjen, ranije osuđivan; 5). RAHMANOVIĆ DENIS, sin Seada, rođenog 14.06.1985. godine u Tuzli, gdje je i nastanjen, ranije osuđivan, piše: Josip Šimić-Đinđić!

Sudskim sudećim vijećem, koje sudi Bibiju predsjedava sudija Samir Jusičić! Ovo je ime bitno za nastavak onoga o čemu će biti riječi, da predsjednik sudskog vijeća u tuzlanskom Kantonalnom sudu radi za ubice i višestruke povratnike u krivičnim djelima, odnosno u korist optuženih, te da je i sam – prema informacijama – pokušao uticati na svjedoke i odugovlačiti postupak, kako bi u ovome predmetu, propuštanjem da izvrši službene dužnosti, pogodovao optuženim, kojima je cilj, da “završe” svjedoke. Izvor dalje navodi, da se sve događa uz “blagoslov” glavnog tužioca u Tuzli Tomislava Ljubića, o čemu će dalje biti riječi, no prvo da vidmo za što se tereti Bibi i njegova kriminalna grupa, koja je financijski vrlo moćna.

Radi se o inkriminiranom događaju, koji se dogodio u centru Tuzle 22. juna 2013. godine, kada je ubijen Emir Džinić te je više osoba ranjeno iz vatrenog oružja ili povrijeđeno upotrebom sile.

Opis nije dostupan.

OPTUŽNICOM, BROJ: T03 0 KT 0034357 13, ONI SE TERETE ŠTO SU:

A). MEHIĆ DAMIR, LISIČIĆ AMIR, MEHIĆ AMIR, MEHANOVIĆ MERSED i RAHMANOVIĆ DENIS:

1). Dana 22.06.2013. godine oko 20,45 sati, u Tuzli, na platou koji se nalazi između stambene zgrade zv. Titanik i zgrade zv. „Robot“, a ispred kafeterije „Sagittarius“, koja je bila u otvaranju, gdje su kao redari bili angažirani uposlenici Zaštitarske agencije„ Flek“ d.o.o. Tuzla (Flek) i nakon što je Ramić Edin, šef fizičke zaštite, obavijestio Mehić Amira, vlasnika Flek-a, da je u tom objektu došlo do verbalnog sukoba između uposlenika Fleka i Džinić Emira, osobe bliske Mersedu Hadžiću, te obavijestio da se u bašti tog objekta nalazi Nalil Hodžić, Džinić Emir i Mersed Hadžić, a sa kojim Mehić Damir i Mehić Amir nisu u dobrim odnosima duži period, pa kada su saznali da se tu nalazi i Mersed, Mehić Damir i Mehić Amir, zbog ranije netrpeljivosti sa Mersedom Hadžićem i osobama bliskih njemu, organizirali grupu od oko petnaest uposlenika „Flek“, među kojima su bili i Mehanović Mersed, Rahmanović Denis i još nekoliko njima poznatih osoba, te njihov prijatelj Lisičić Amir, te su svi oni, nakon što su kao grupa organizirani, krenuli tako u grupi prema mjestu događaja, pa svjesni i htjeli da sudjeluju u grupi koja je bila višestruko naoružana oružjem cal. 9 x 19 mm, 7,65 mm, pri čemu su svi članovi ove grupe bili svjesni izvjesnosti da usljed njihovog zajedničkog djelovanja neko iz druge grupe može biti usmrćen, ili teško tjelesno ozlijeđen, na što su pristali, jer je i to naknadni rezultat volje koju je nosila ova grupa i pored činjenice da će konkretnim naknadnim radnjama samo nekih od članova grupe uzrokovati usmrćivanje, pokušaj usmrćivanja i teško tjelesno ozlijeđivanje drugoga, dok su Mehić Damir, Mehić Amir i Lisičić Amir na mjestu ovoga događaja bili svjesni i da će zajedničkim djelovanjem pucanjem iz vatrenog oružja usmrtiti Džinić Emira i Hodžić Naila, što su i htjeli, pri čemu je u ovome i Hodžić Amir zadobio kvalifikovanu tešku tjelesnu ozljedu od metka ispaljenog iz pištolja marke Bereta, model 92 FS cal. 9 mm, od strane svima njima poznate osobe, koja je takođe na mjesto događaja došla kao član ove grupe,

pa su dolazeći iz pravca tržnog centra „Mercator“,

B). MEHIĆ DAMIR, MEHIĆ AMIR i LISIČIĆ AMIR:

2). Mehić Damir, noseći umotanu u maskirno platno vatreno oružje – automat marke „Heckler“, model MP 5 cal. 9×19 mm, Lisičić Amir pištolj marke „Beretu“ model 92 FS call. 9 x 19 mm, a Mehić Amir pištolj marke „Bereta“ model 70 , call. 7,65 mm, NN osoba pištolj – nepoznate marke call. 9×19 mm, dotrčali na plato ispred mjesta gdje su, jedan pored drugog, stojali Džinić Emir i Hodžić Nail, te su Mehić Damir, Mehić Amir i Lisičić Amir svjesni da će zajedničkim djelovanjem – pucanjem iz vatrenih oružja, usmrtiti Džinić Emira i Hodžić Naila, što su i htjeli, iz tih oružja, dok se na mjestu događaja nalazio veći broj okupljenih građana u povodu otvaranja pomenutog objekta, sa bliske udaljenosti ispalili veći broj metaka u Emira i Naila, usljed čega je Džinić Emir zadobio četiri strijelne povrede, tri tipa prostrela i jednu tipa ustrela i to dva prostrela ulaznih otvora postavljenih jedan uz drugi lijevog ramena sa ulaznim otvorima sprijeda, jedna povreda tipa ustrela grudnog koša i jednu povredu tipa prostrela stražnjeg dijela lijevog stopala, a od ustrela grudnog koša je nastupila smrt Džinić Emira, dok je Hodžić Nail zadobio teške tjelesne ozljede u vidu strijelne povrede tipa prostrela kroz mekotkivne i mišićne strukture grudnog koša desno, bez prodiranja u grudnu šupljinu, te strijelnu povredu tipa prostrijela u predjelu lakta lijeve ruke sa više komadnim prijelomom unutrašnjeg kondila donjeg okrajka lijeve ramene kosti i lezijom lakatnog nerva praćeno krvarenjem, dok su preostali meci prolazili pored njih i udarali u zgradu „Titanik“, „Sagittarius“ i „Robot“,

– da bi, nakon što je Hodžić Nail ranjen ležao na tlu, nekoliko NN osoba iz te grupe mu je prišlo, među kojima je bio i Rahmanović Denis, pa je Denis skočio i sjeo na njega, a potom ga je drškom pištolja, koji je držao u ruci, nekoliko puta udario u predjelu glave i lica, dok su ga ostale osobe iz te grupe šutirale nogama i gazili po rukama i tijelu, nanijevši mu tom prilikom lake tjelesne ozljede u vidu nagnječno-razderne rane u stražnjem desnom tjemenom dijelu glave, krvni podliv sa nagnječno – razdernom ranom u donje – vanjskom dijelu čela desno, krvni podliv u desnom jagodičnom predjelu lica, natučenje – uboj sa krvnim podlivom u predjelu piramide nosa lijevo i donjeg kapka lijevog oka, oguljotinu kože u predjelu ispod lijeve koljene čašice na prednjoj strani lijeve potkoljenice, rane – nagnječine na gornjoj strani lijevog stopala i natučenje – uboj u predjelu korijena palca desne šake,

– a za to vrijeme, dok je Nail ležao, prišao mu je Mehić Damir, uperio automat – „Heckler“ Nailu u glavu i kako puška nije opalila, jer u njoj nije bilo više municije, rekao je ostalima „ ubijte govno“ , i kada je Nail uspio da se otrgne od Rahmanović Denisa koji je sjedio na njemu i krenuo prema Sagitariusu, Mehić Amir je, u daljnjoj namjeri usmrćivanja Naila, vidjevši da ovaj bježi prema kafeteriji Sagitarius, iz pištolja „Beretta“ model 70, cal. 7,65 mm ispalio hitac u pravcu Naila, dok mu je ovaj bio okrenut leđima, pogodivši ga u lijevu nogu, usljed čega je Nail zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu strijelne povrede tipa prostrijela u predjelu lijeve natkoljenice praćeno krvarenjem.

C). MEHIĆ DAMIR:

3). Dana 22.06.2013.godine oko 20,45, sati u Tuzli, suprotno odredbama člana 10 stav 1 tačka a) Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije (Službene novine TK-a broj 11/08 ), iako bio svjestan i znao da se radi o vatrenom oružju i municiji čije nabavljanje, držanje i nošenje građanima uopće nije dopušteno, što je i htio, neovlašćeno nabavio, držao i nosio automatsku pušku marke „HECKLER“, call 9 x 19 mm model MP 5, zajedno sa pripadajućim okvirom za municiju u kojem se nalazilo najmanje 7 komada municije,

4). Dana 07.01.2018.godine, na području općine Pale, na Jahorini, u hotelu „Vučko“ iako je bio svjestan i znao da se radi o lažnoj javnoj ispravi i da istu nije izdao nadležni organ pa je htijući da istu i upotrijebi, radnici na recepciji „Hotela“ Vučko, kao gost navedenog hotela, u cilju potvrde svog identiteta, istu upotrijebio dajući na uvid krivotvorenu ličnu kartu na kojoj je naznačeno da je izdata od strane MUP TK-a Tuzla, dana 06.06.2014.godine pod brojem OKOMO8022 s rokom važenja do 06.06.2024. godine, na ime Fejzić Almira, rođenog 19.02.1986.godine u Tuzli, JMBG:1902986180025, a na kojoj ličnoj karti se nalazila ne Almirova nego njegova fotografija,

5). U vremenskom periodu od 2017. godine do 16.01.2018.godine, na području Kantona Sarajevo kao i na području općine Pale, na Jahorini, u hotelu „Vučko“ u apartmanu broj 304, vlasništvo Horvat Dražena, a koji apartman je on koristio, suprotno odredbama člana 12. stav 2. i člana 14. stav 1. tačka a) Zakona o oružju i municiji ( „Sl. novine TK-a broj 17/2015“), iako svjestan da je zabranjeno nabavljanje i držanje oružja i municije kategorije „B“ bez odobrenja nadležnog policijskog organa, i bez važeće isprave o oružju, što je i htio, bez odobrenja nadležne policijske uprave prethodno nabavio od Fejzić Almira iz Tuzle, i kod sebe, bez važeće isprave o oružju i municiji, neovlašćeno držao pištolj marke „Glock 17“ serijskog broja: LKW694 call. 9 mm, sa okvirom i 15 komada metaka call. 9×19 mm,

D). MEHIĆ AMIR:

6). U mjesecu junu 2013. godine u Tuzli, suprotno članu 9 stav 1 Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije ( Službene novine TK-a br. 11 od 20.12.2008.godine ), iako je bio svjestan i znao da se radi o vatrenom oružju i municiji za čije nabavljanje je potrebno odobrenje policijske uprave Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, neovlašteno nabavio pištolj marke „ Bereta“ model 70 call 7,65 mm sa najmanje sedam komada municije za taj pištolj,

DAKLE: Pod tačkom A).1). Mehić Damir, Mehić Amir, organizirali grupu ljudi kako bi zajedno sa Lisičić Amirom, Rahmanović Denis i Mehanović Mersed, sudjelovali u grupi ljudi koja je zajedničkim djelovanjem usmrtila, pokušala usmrtiti i teško tjelesno ozlijedila druge osobe; Mehić Damir, Mehić Amir i Lisičić Amir, pod tačkom B).2)., kao saučinitelji drugoga usmrtili i drugoga pokušali usmrtiti; Mehić Damir, pod tačkom C).3)., neovlašteno držao vatreno oružje čija nabavka, držanje i nošenje građanima uopće nije dozvoljena, pod tačkom C).4). lažnu javnu ispravu upotrijebio kao pravu, a pod tačkom C).5). bez važeće isprave o oružju nabavio i držao oružje kategorije „B“ i bez važeće isprave o oružju nabavio i držao municiju oružja kategorije „B“; Mehić Amir, pod tačkom D).6., bez odobrenja nabavio vatreno oružje i municiju.

Damiru Mehiću zvanom Bibi već četvrtu godinu sudi se za ubistvo i pokušaj ubistva u vezi sa drugim teškim krivičnim djelima iz 2013. godine!

Tuzlanski tužioci poslali pismo, upozoravaju na zataškavanje ubistva Emira Džinića iz 2013. godine!

Dana 25. 02. 2020. godine, Damir Mehić zv. Bibi pušten je iz pritvora u Tuzli u kojem je bio od januara 2018. godine, iako nije jasno zbog čega je pušten jer je prethodno bio u bjekstvu, odnosno, da postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva, te osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak jer naročite okolnosti ukazuju, da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače, te da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora najmanje od tri godine ili teža kazna, odnosno u vanrednim okolnostima, ako se radi o krivičnom djelu, kao u konkretnom slučaju, za koje se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško, s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela.

Ne bi u ovom slučaju ništa bilo čudno da Mehić nije na slobodi i da se slučaj iz nekog razloga razvlači. Ono što je skandalozno jeste da je uprkos svemu Mehiću ukinut pritvor, te su mu određene mjere zabrane.

Tad je samo Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona predložilo da pritvor bude zamijenjen mjerama zabrane, koje su podrazumijevale zabranu napuštanja prebivališta u Tuzli, naredbu oduzimanja pasoša, zabranu prelaska granice BiH i naredba da se jednom sedmično javlja u policijsku stanicu, iako je Mehić već prethodno 5 godina bio u bjekstvu, te je za istim bila raspisana i međunarodna potjernica te je koristio domaće i međunarodne krivotvorene dokumente u namjeri skrivanja.

To što Mehić više nije u pritvoru, naišlo je na velike osude u javnosti, a posebno se na udaru našlo Kantonalno tužilaštvo u Tuzli, koje je tražilo ukidanje pritvora, u zamjenu za mjere zabrane. Međutim, plan puštanja Bibija na slobodu, po prijedlogu Tužilaštva TK-a, imat će – vrijeme će pokazati – plan, kako bi Bibi, iako mu nije određen ni kućni pritvor, uticao na svjedoke i saučesnike u ovome predmetu s ciljem ishodovanja sudskog postupka povoljnog za sebe uz blagoslov sudije Jusičića i Ljubića, o čemu će dalje biti riječi.

Mediji su prošle godine pisali, da su na adrese svih policijskih i pravosudnih institucija, te stranih ambasada, ali i na adresu savjetnika Ureda za borbu protiv korupcije KS Erica Larsona, stiglo pismo tužilaca u kojem se otkrivaju uznemirujući detalji u vezi sa ovim slučajem. U tome pismu koji su mediji objavili prošle godine, tuzlanski tužioci upozoravaju na zataškavanje ubistva Emira Džinića iz 2013. godine.

Opis nije dostupan.

Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i Federalnom tužilaštvu, Državnoj agenciji za forenzička ispitivanja i vještačenja BiH, Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, Državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH, Federalnoj upravi policije i Upravi policije MUP TK, ekselenciji Eriku Larsonu i Ambasadi SAD u BiH i svim slobodnim medijima, obratili su se tada tuzlanski tužioci sa molbom za spas pravosuđa Tuzlanskog kantona kroz navođenje samo nekih njima poznatih i jednostavno provjerljivih nažalost notornih činjenica i aktivnosti, koje su poduzimane da se Damir Mehić amnestira krivične odgovornosti za krivična djela navedena u optužnici, te da se istom izrekne najblaža kazna, a koja kazna je prema njihovim saznanjima i saznanjima lica bliskih Mehiću (koja su zbog istog i napustila BiH) te kojim saznanjima zasigurno raspolažu i policijske agencije, dogovorena, te je izvlačenjem novca iz firmi “Flek securiti” i “Tom Cat” u proteklom periodu za troškove odbrane Mehića različitim licima pored raznih pritisaka i podmetanja tragova u istrazi i postupcima vještačenja isplaćeno cca. 700 000 KM te da je projekat u finalnoj fazi zbog čega su svima uputili navedeno pismo.

Ističe se kako su u pogledu samih nespornih materijalnih tragova vještaci naveli da je smrtonosna povreda Džiniću nanesena upotrebom pištolja “Beretta” i to rikošetom, ali se ne zna ko ga je koristio.

“U pogledu konkretnog ostaje sumnja na manipulaciju tragova koji su bili predmet vještačenja te otvoreno pitanje stručnosti u pogledu oblasti vještačenja da li su konkretni vještaci mogli dati ovakav nalaz i mišljenje te na osnovu kojih (stvarnih ili podmetnutih) tragova su iznijeli navedenu tezu. Isto tako ostaje otvoreno pitanje, šta je i da li je uopšte išta Tužilaštvo TK i postupajući tužilac poduzelo u pogledu snimka video nadzora objekta “Sagitarijus” a koji snimak je kako je navedeno izbrisan, a kako je to utvrdio sudski vještak prilikom svjedočenja 22.01.2019. godine”, kaže se u pismu.

Dalje se postavlja pitanje da li je sin ubijenog, Eldar Džinić bio pod pritiskom i ucjenama.

“On nije tražio gonjenje optuženog Damira Mehića za ubistvo njegovog oca, te je na upit tužioca Kenana Balića da li podnosi imovinsko pravni zahtjev i da li se pridružuje krivičnom gonjenju rekao NE. Ko je tužilaštvu i za koliko novca plasirao tezu odbrane Mehića po kojoj će otac ranije ubijenog Aldina Beširevića zvanog Bazan, koji je ubijen 20.06.2014. godine, svjedočiti u korist Mehića, na način da će reći da mu je sin, prije nego što je ubijen, rekao, da je Aldin, a ne Mehić, ubio Džinića, te da iz pištolja koji je koristio Mehić u pucnjavi niko nije ubijen ni ranjen, te su se planirali (izgleda i ostvarili) planovi uništenja dokaza i zamjene tragova u ova dva slučaja ubistva”, piše se u pismu.

“Kakva je uloga i koje je konkretne aktivnosti prema svjedocima i porodicama oštećenih, zatim prema ljekarima koji su pisali dijagnoze Mehiću, kako bi se branio sa slobode i redovno trenirao na slobodi i boravio po ugostiteljskim objektima po Tuzli, a što je sve poduzimao Salko Zildžić koji je aktivista Stranke demokratske akcije i član Kick box kluba “Flek Tom Cat”. Istovremeno Zildžić je ostaloj braći Mehić koji su također procesuirani i osuđivani za najteža krivična djela uključujući ubistva Amiru i Samiru pružao podršku, baš kao i Sead Mujkanović vlasnik gradevinske firme “Tom Cat”, iz Tuzle koji je prema pouzdanoj i zvaničnoj obavještajnoj informaciji dostavljenoj tužilaštvu, uticao na svjedoka Amira Hodžića, nudeći mu novac da promjeni iskaz prema braći Damiru i Amiru Mehiću u predmetu Kantonalnog tužilaštva Tuzla broj T03 0 KT 0034357 13. Zašto u istrazi konkretnog ubistva nisu adekvatno krivično procesno nisu tretirana”, pitaju se tužioci.

Koja je uloga sudije Samira Jusičića i glavnog tužioca TK-a Tomislava Ljubića?!

Općepoznato je, da suđenje Damiru Mehiću zv. Bibi predugo traje, i da se konstantno odgađa, zbog zdravstvenog simuliranja optuženog, a koje je isfolirao potplaćenim lažnim nalazima, a krivični postupak se protiv istog ne nastavlja. Prema saznanjima određenih policijskih agencija, kao i nadležnih pravosudnih tijela, izvor pouzdano tvrdi, da će se “krivični postupak protiv istog nastaviti, kada Bibi “završi” sve svjedoke”. Prema daljnjim informacijama ovog portala, izvor pouzdano navodi, da je “predsjednik sudskog vijeća Samir Jusičić Bibijev čovjek, te da i sam zove okolo i utiče, kako na svjedoke, tako i na advokate, kako bi oslobodio Bibija”!

Opis nije dostupan.

Dobro upućeni izvor tvrdi za ovaj portal, da “predsjednik sudskog vijeća Samir Jusičić nikada nije izdao naredbu neovisnom timu zdravstvenih vještaka, kako bi provjerio zdravstveno stanje Bibija, te utvrdio, da li optuženi simulira o svome zdravstvenom stanju, (s ciljem odugovlačenja postupka, kako bi “završio” svjedoke), a na što ga zakon obavezuje”, te izvor dalje navodi, da je “Sud obavezan, da spriječi svaku zloupotrebu u odugovlačenju postupka, kako od strane tužioca, tako i od strane optuženih i njihovih branilaca”, ali da ovo načelo predviđeno odredbama ZKP-a F BiH, kako navodi izvor “predsjednik sudskog vijeća Samir Jusičić ne koristi, te da čeka da Bibi “završi” svjedoke, u što mu pomaže predsjednik Vijeća”!

Isti izvor dalje navodi, da “Jusičića treba prijaviti UDT-u, jer u predmetu ubistva nije poduzimao radnje čime je takvim svojim ponašanjem pogodovao optuženom, a kod javnosti izazvao gubitak povjerenja u pravosuđe”!

Izvor dalje navodi, da “nije jasna uloga Tužilaštva TK-a u svome ovome, te zbog čega je Bibi nakon svega, na njihov prijedlog pušten iz pritvora”, dodajući dalje, da se “sve događa uz “blagoslov” glavnog tužioca Ljubića, te da postupajući tužilac, nije mogao podnijeti prijedlog da se Bibiju ukine pritvor, bez odobrenja glavnog tužioca Ljubića, te da je ukidanje pritvora izričito tražio Ljubić, kako bi sa slobode Bibi mogao bolje “završiti” svjedoke, te uticati na saučesnike”!

Tuzlanski tužioci su, kako je prethodno navedeno, postavili pitanje, da li je sin ubijenog, Eldar Džinić bio pod pritiskom i ucjenama. “On nije tražio gonjenje optuženog Damira Mehića za ubistvo njegovog oca, te je na upit tužioca Kenana Balića da li podnosi imovinsko pravni zahtjev i da li se pridružuje krivičnom gonjenju rekao NE”, iako mu je otac ubijen, “a mnogi svjedoci u ovome predmetu dobivaju “amneziju” iz straha ili podmićenosti!

Autor: Josip Šimić-Đinđić

ZADNJE VIJESTI