DA JE TO BILO VIDJETI, NIJE BILO PAMETNIH TELEFONA: Kad je Igor Štimac “vatrenima” mazao noge svetom vodicom iz Lourdesa!

Autor: dnevno.ba

U našoj pasioniranosti prema povijesti sporta i prema bizarnostima sjetiti ćemo se jedne prekrasne priče sa svjetske nogometne smotre 1998. godine u Francuskoj. Uostalom, sportska redakcija ovog portala trudi se dodirivati zanimljive događaje iz povijesti ne samo hrvatskog sporta pa evo još jedn ezgodne priče u nizu.

Znamo da je Hrvatska tada u zanosu umalo bila svjetski prvak, osvojila je broncu, a oduševljenje je bilo isto, ako ne i veće kao prije dvije godine kada su njihovi nasljednici osvojili srebrnu medalju na svjetskoj smotri u Rusiji.

Jedan od glavnih aktera te priče bio je Igor Štimac. Spiritus movens te reprezentacije, on je cijeli turnir svjetske smotre u Francuskoj 1998. godine odigrao izvrsno, a samo tri mjeseca prije prvenstva nije ga bilo niti među 40 Blaževićevih kandidata. Igor Štimac bio je provjereni stup obrane hrvatske reprezentacije, ali ostao je neugodno iznenađen kad je saznao da nije niti na širem popisu kojeg je izbornik Ćiro predao medijima. Do tada hrvatska nogometna reprezentacija bila je nezamisliva bez Štimca. Stoga, bilo je posve jasno da se tu nešto čudno događalo…

„Neugodno sam se iznenadio kada sam to saznao. No u svakom trenutku sam bio uvjeren da ću ići u Francusku. Vodila se kampanja protiv mene i moje izostavljanje sa šireg popisa bilo je dio te kampanje”.

Na koncu, Štimac je bio uvršten u konačan popis od 22 igrača, kasnije je i sam Blažević priznao da se momčad bez njega nije mogla sastaviti.

Iako ga se tretiralo kao “tragičara” četvrtfinalne utakmice Europskog prvenstva u Engleskoj dvije godine ranije protiv Njemačke, Štimac se u nastupu protiv Nijemaca u Lyonu nije dao zbuniti. Podsjetimo se, u četvrtfinalnom dvoboju s Nijemcima u Manchesteru, kojeg su Hrvati nesretno izgubili 2-1, Štimac je nakon nesmotrenog starta na sredini terena dobio crveni karton. Možda start i nije bio za najoštriju kaznu, no švedski sudac Sundell u tom se dvoboju “proslavio” navlačeći za Njemačku pa je zacijelo i Štimac tome platio ceh.

U Francuskoj je Štimac bio znatno oprezniji, u puno toga i bolji. Uistinu je predstavljao snagu i sigurnost hrvatske obrane. Naposljetku, četvrtfinalnu pobjedu na svjetskoj smotri protiv Njemačke u Lyonu shvatio je, s pravom, i kao svoju osobnu pobjedu. Bio je jedan od najboljih na terenu…

„Znao sam da će doći dan kad ćemo imati priliku za uzvrat. Trebalo je samo živjeti i raditi za tu priliku koja mora doći. Neću nikad zaboraviti detalje prije te utakmice. Sanjao sam da ćemo tu utakmicu protiv Nijemaca dobiti s 3-0. Sanjao sam i da ćemo igrati finale s Brazilom, to se nažalost nije ostvarilo – pričao nam je svojedobno”.

I danas se dobro sjeća cijelog rituala prije te utakmice protiv Njemačke.

„Sjećam se da sam sa svetom vodom iz Lourdesa Asanoviću mazao noge pa i ostalim igračima. I sve ih uvjeravao da ćemo Nijemce uistinu pobijediti. Mislim da nije bilo nikakve šanse da tu utakmicu izgubimo”!

Mazanje nogu svetom vodicom! Da je to bilo vidjeti. Tada nije bilo pametnih telefona…

Autor: dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI