fbpx

EKSKLUZIVNO: Filip Garmaz – Mostarac koji je 55 godina u rukometu otkriva tajne hrvatskog uspjeha

Autor: Danijel Ivanković / Dnevno.ba

MOSTAR - Ljeto je godine 1965. Tadašnji treneri u RK Velež Mostar selektiraju mladu momčad za vrijeme koje tek dolazi, međutim pojavljuje se jedan problem - nemaju pravog ljevaka. I igrači koji su bili u toj generaciji dovode 01. kolovoza te godine na trening Filipa Garmaza, momčića koji je imao izrazitu ljevicu, a pucao od snage. I tako popularni Pile ulazi u svijet rukometa. I evo još uvijek je tu. Punih 55 godina. Jedna od ikona i mostarskog i općenito hercegovačkog rukometa. Čovjek koji je stvorio tolike talente. Ako kažemo da su njegovi i Igor Karačić i Marino Marić, pa valjda smo dovoljno rekli.

Čovjek koji je danonoćno u rukometu o ovome sportu može toliko toga reći. I govori. I dakako nama bolji sugovornik za najavu predstojeće završnice Europskog prvenstva za rukometaše nije mogao poslužiti.

Kara je spreman za završnicu

Dnevno.ba: Što je s Igorom Karačićem, vidjeli smo kako je jučer Španjolce “rasturao”, no potkraj utakmice se povrijedio, dogodila se ozljeda koljena. Hoće li biti pravi protiv Norveške?

FILIP GARMAZ: “Čuo sam mu se s ocem neposredno prije našeg razgovora i kaže mi da je dobro. Koljeno mu hlade oblogama i svi vjerujemo da će opet biti pravi, te da će nas povesti na tron kao što je na klupskoj razini odveo Vardar iz Skoplja”.

Dnevno.ba: I Hrvatska je prava na ovom Prvenstvu. Jeste li očekivali da će “Kauboji” biti tako dobri?

FILIP GARMAZ: “Jesam, jer Hrvatska je već godinama silno dobra i to nije plod slučajnosti nego jednog sustavnoga rada. Hrvatska je najbolja, jer to što ona ima na bekovskim pozicijama, tri takva igrača poput Duvnjaka, Karačića i Cindrića drugi nemaju. A kada spominjem sustavan rad podsjetit ću vas kako je Hrvatska još tamo 2005/06. godine u Estoniji pod vodstvom izbornika Irfana Smajlagića postala europski kadetski prvak, a u toj momčadi su glavne poluge bili Karačić, Duvnjak i Štrlek, također i vratar Pešić koji je uvijek blizu ili u samoj reprezentaciji. U generaciji nakon njih (1990/91. godište) Hrvatska je imala Marina Marića i Luku Stepančića, a sve su to sada glavni igrači reprezentacije. Nakon njih pod vodstvom Silvija Ivandije kadeti postaju Europski prvaci u Podgorici, momčad u kojoj su igrali Cindrić i Ašanin, zatim Stipe Mandalinić, Filip Ivić, ali i Mirko Herceg, naš Ljubušak koji sada igra za seniorsku reprezentaciju BiH. Cindrić je primjerice u toj generaciji bio rezerva Anti Kalebu, koji je također postao bundesligaški igrač, a zbog jake konkurencije Josip Perić je zaigrao za mlade uzraste BiH, kasnije postao seniorski reprezentativac, iako je malo nedostajalo da i on bude selektiran u jednu takvu momčad. Dakle, ništa ne dolazi preko noći, sve su to rezultati kvalitetnog sustavnog rada s mladima”.

Norvežane svesti na mali broj pogodaka

Dnevno.ba: Kada je zapravo krenula renesansa hrvatskog rukometa?

FILIP GARMAZ: “Pa što se tiče tog rada s mladima sve je možda krenulo s generacijom ’86/87. godište, jer su od igrača tih godišta u mlađim reprezentativnim kategorijama bili Željko Musa i Ivan Čupić. Od te generacije pa nadalje Hrvatska konstantno na natjecanjima mlađih naraštaja osvaja medalje i logično kasnije sve to dolazi na naplatu i u seniorskoj reprezentaciji. U generaciji prije njih je bio tek Zlatko Horvat od igrača o kojima danas sve ili gotovo sve znamo. Spomenuo bih još Tončija Valčića, kao i Igorovog brata Ivana Karačića, reprezentativca BiH, koji je također ostvario zapaženu karijeru, ali kao što rekoh od igrača rođenih 1986. i 1987. godine kreće renesansa hrvatskoga rukometa”.

Dnevno.ba: I kakva je Vaša prognoza za sutrašnje polufinalne utakmice?

FILIP GARMAZ: “Sve je otvoreno u tim utakmicama i sva tri znaka su u igri. Generalno gledajući mislim da je ovakav sustav natjecanja iscrpljujući, jer nekoć ste na Svjetskim rukometnim prvenstvima imali svega 8 reprezentacija podijeljenih u dvije skupine nakon čega su odmah pobjednici skupina igrali finalnu utakmicu, a sve ovo danas je jedno veliko opterećenje za igrače, pa pogledajte Norvešku kako je igrala one prve utakmice turnira, a sada su već pali na nekih 60-70% prezentiranja svojih stvarnih mogućnosti. Fizički su najjača momčad, ali puno ovise o Sagosenu koji zabija desetak golova po utakmici, no kada njega neutralizirate i oni bivaju nemoćni. Hrvatska ima dvije sjajne vrste obrane sa tih 5+1 sa Duvnjakom na prednjem, a vidjeli smo u drugom poluvremenu dvoboja sa Španjolcima koliko kvalitetno funkcionira i hrvatskih 6-0 s tim mladim snagama na terenu. Ukoliko Hrvatska bude igrala na duge napade, odnosno na maksimalno 25 postignutih golova na utakmici teško će ih Norveška pobijediti. Treba spustiti loptu, igrati što duže napade i šanse uvelike rastu”.

Slovenija može preko Španjolske

Dnevno.ba: Može li Slovenija iznenaditi Španjolsku?

FILIP GARMAZ: “Slovenci igraju odlično obranu 6-0, možda čak i najbolje, a kod Španjolske su ipak vanjski igrači nešto starije životne dobi i kao što im je Hrvatska očitala lekciju u drugom poluvremenu tako može i Slovenija. Po meni su i u tom dvoboju izgledi za prolaz u finale podjednaki i pitanje je zapravo što bi se tek dogodilo da Slovenija nije došla oslabljena na ovo Prvenstvo, jer trebamo znati da njima nedostaje glavni srednjak Skube, kao i Bezjak, no i bez njih dokazuju silnu kvalitetu, a što također nije slučajno, jer i oni s mladima rade odlično, po sličnom modelu kao Hrvatska i sve to polako dolazi na naplatu”.

Dnevno.ba: Kako ocjenjujete nastup Bosne i Hercegovine na ovom Prvenstvu?

FILIP GARMAZ: “Sukladno općem stanju u državi. Momci su dali svoj maksimum i to treba poštovati. U Bosni i Hercegovini se s mladima po pitanju rukometa radi jedino u Mostaru i prvenstveno Ljubuškom, te su rezultati tog rada vidljivi kroz toliki broj kvalitetnih hrvatskih reprezentativaca iz ovog podneblja, a što se tiče ostatka BiH, mislim na te tradicionalne rukometne sredine, vidimo da je situacija u Visokom i Goraždu zapuštena, nešto malo se radi u Zavidovićima i Tuzli, Doboj i Banja Luka spavaju, Sarajevo hrče, a tako se ne može naprijed”.

Dnevno.ba: Gdje su ostale zemlje nastale raspadom bivše države?

FILIP GARMAZ: “Najbolje uvjete, mimo Hrvatske i Slovenije, imaju Makedonci. Kod njih su velika ulaganja, pa ne sumnjam da će i dalje na reprezentativnom nivou biti ta druga klasa europskog i svjetskog rukometa. Više od toga ipak teško da mogu. Crnogorci su silno talentirani za rukomet, baš kao i Hercegovci, ali imaju problem što ih je malo, odnosno kod njih je mali broj klubova i teško je iz male baze napraviti nešto silno veliko. Srbija izbacuje kvalitetne igrače što je vidljivo po njihovim igrama na klupskoj razini u najboljim momčadima svijeta, ali imaju probleme unutar svoga saveza, odnosno nemaju tog zajedništva poput Hrvatske i Slovenije, a samim time ne mogu ni imati prave rezultate na reprezentativnoj razini”.

Vratar Portugala je rukometni Jordan

Dnevno.ba: Tko najbolje radi u rukometnom svijetu?

FILIP GARMAZ: “Mislim da su to Francuzi bez obzira što im je izostao rezultat na ovom prvenstvu, jer ako vratimo film u prošlost sjetit ćemo se kako je i Hrvatskoj u par navrata malo nedostajalo za još veći rezultat na pojedinim natjecanjima, a evo jednom se to i Francuzima dogodilo. Pazite, oni imaju vrlo sličnu B selekciju ovoj prvoj, koja bi možda, da je imala mogućnost natjecanja na ovom prvenstvu, napravila pravi rezultat. Došli su ovi koji su došli, a koji možda ipak nisu bili najspremniji, iako su sve to sami velemajstori, nisu im se posložile sve kockice, a znamo da su oni i ranije uvijek nešto lošije startali, te su se dizali kako bi prvenstva odmicala. Možda su i za ovo natjecanje na takav način brusili formu i tko zna što bi bilo da su prošli skupinu, ali nisu i ovi ostali najbolji mogu biti presretni što nisu. Skandinavci su odlični i biti će u budućnosti još bolji, jer znam to kroz razgovore s nekolicinom hrvatskih trenera s područja Istre i Rijeke koji gore kod njih rade, a zadnjih desetak godina se jako diže i Portugal. Također ulažu u struku s prostora ex Jugoslavije, imaju izvrsne tjelesne predispozicije, poprilično široku bazu, ulažu i to im se vraća. Kada sam prvi put vidio njihovog vratara Alfreda Quintanu rekao sam da će to biti rukometni Jordan, jer predispozicije kakve on ima su čudo, to je nešto novo u ovom sportu i oni će bivati sve bolji, a na svjetskoj sceni bi sve bolji mogli biti i Argentina, te Brazil. Mađarska također puno ulaže, imaju zapravo možda i najbolji način ulaganja u sport općenito, ali rade jednu grešku, jer su im najbolji igrači rezerve strancima u svojim klubovima, ne igraju zapaženu ulogu na klupskoj i stoga izostaje pravi rezultat na reprezentativnoj razini”.

Dnevno.ba: Kakvim ocjenjujete rad izbornika Hrvatske Line Červara?

FILIP GARMAZ: “Rezultati su uvijek najbolje mjerilo, a on ima rezultate. Malo mi je bilo čudno čemu četiri pivota u njegovoj momčadi, ali svi momci opravdavaju njegovo povjerenje, igraju i obranu i napad. Pivoti moraju imati realizaciju šuta 80-90% da bi u napadačkom smislu bili pravi, premda su i vratari u rukometu sve kvalitetniji, hrvatska također ima odličan par vratara i rezultat onda ne može izostati”.

Ivan Martinović je igrač budućnosti

Dnevno.ba: A lijevi vanjski? Toga uvijek fali, a pošto ste i Vi prije 55 godina ušli u svijet rukometa kao ljevak, kakvo viđenje imate za tu poziciju, odnosno gdje su trenutno tu Hrvati?

FILIP GARMAZ:“Pero Metličić je na toj poziciji bio vanserijski igrač, ali i Luka Stepančić je definitivno izrastao u pravog igrača, ipak je bio u PSG-u i njegov napredak je kroz gotovo svaku utakmicu vidljiv, međutim ono što dolazi nešto je vanserijsko, a to što dolazi je Ivan Martinović, momak rođen u Beču, porijeklom iz BiH, koji je biserni talent, MVP proteklog juniorskog Svjetskog prvenstva i prava šteta što se ozlijedio na pripremama, jer bi bio dijelom ove seniorske hrvatske momčadi i to bi mu puno značilo, ali i bez toga on je definitivno buduća svjetska klasa, ime koje hrvatska javnost itekako treba zapamtiti”.

Autor: Danijel Ivanković / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI