JAVIO NAM SE SLOMLJENI PATRIK ĆAVAR: ‘Shvaćam koliko smo mali na ovom svijetu. Zlatko ne smije umrijeti’

“Sve  je to tako tužno, rukomet je izgubio jednu sjajnu osobu. Bio je veliki pozitivac, uvijek spreman na šalu, čak i na svoj račun. Na Olimpijskim igrama u Atlanti bio je čovjek od povjerenja pokojnog trenera Velimira Kljaića. Čak je u dogovoru s njim napravio tučnjavu u prijateljskom susretu protiv Alžira uoči olimpijskog turnira 1996. godine. Majko moja, zar ga stvarno više nema.”
Ćavar još kaže:

“Zlatko je bio dobri duh našeg rukometa. Sjajan igrač, moćan bombarder, a s druge strane teška pozitiva. Bio je simbol one naše zlatne rukometne generacije iz Atlante. Bili smo stvarno škvadra. Znali smo divljati, bilo je tu i čašica, ali znali smo s tim balansirati. Bili smo pravi profesionalci kad je trebalo biti, a znali smo biti i divljaci kad se slavilo. Sarač, Božo i Neno su tu bili glavni. I dalje sam u šoku. Zlatko ne smije umrijeti. Toliko toga ga je čekalo. Pričao mi je nedavno kako želi biti pravi trener, kako u rukometu ima planove. Ne mogu shvatiti što se dogodilo. jedan naš suigrač mi je rekao da je sjeo u auto nakon utakmice i da se srušio. Ne shvaćam, pazio se, bio je u formi. U životu stvarno nema pravila.”