PRIJATELJI NIKADA NE UMIRU: Prije 12 godina napustio nas je hrvatski nogometaš Hrvoje Ćustić

Na današnji dan prije točno 12 godina napustio nas je nogometaš iz Zadra, Hrvoje Ćustić (24).

Tragedija koja je prethodila gašenju mladog života dogodila se na prvenstvenoj utakmici HNL-a igranoj u subotu na Stanovima između Zadra i Cibalije, 29. ožujka 2008. godine.

Hrvoje je u duelu s Tomislavom Jurićem uz aut crtu pri padu udario glavom u betonski zid, a od siline udarca zadobio je nagnječenje mozga i frakturu lubanje. Hitno je operiran iste večeri u zadarskoj bolnici, no stanje se pogoršalo 2. travnja navečer. Ubrzo nakon povišenja temperature nastupila je smrt. Pred novinare je s nimalo lakim zadatkom stao voditelj odjela za anesteziju i reanimaciju u Općoj bolnici Zadar Edi Kauc.

“Jutros u 11 sati i 51 minutu kod pacijenta Hrvoja Ćustića nastupila je moždana smrt uzrokovana teškom ozljedom mozga”, rekao je okupljenima na Odjelu intenzivne njege.  “Smrt mozga ujedno znači i smrt bolesnika”, pojasnio je do kraja.

Na stadionu na Stanovima više nema tog zida, a na mjestu na travnjaku gdje je Hrvoje Ćustić pao, postavljena je spomen-ploča.

Hrvoje Ćustić je kao i većina dječaka od rane mladosti pokazivao interes za nogomet, ali ono što ga je razlikovalo od drugih bio je i izniman talnet. Karijeru je počeo u juniorima NK Zadra. Kao kadet 1999. prelazi u Hajduk a nakon kratkog boravka u Splitu, vraća se u Zadar i to u seniorsku momčad. Prošao je i sve selekcije hrvatske mlade reprezentacije.

Bio je sušta suprotnost današnjoj, pompoznoj predstavi modernog nogometa i kao takav, skroman i posvećen, bio je uzor igračima Zadra, kasnije proslavljenom Luki Modriću, Danijelu Subašiću..

“Majicu s njegovim likom nosit ću cijelu svoju karijeru, Ćusta nikada neće biti zaboravljen”, obećao je tadašnji Ćustićev suigrać iz Zadrsa i bivši Vatreni, te jedan od najzaslužnijih za osvajanje srebra u Rusiji Danijel Subašić. 

“Ta majica će uvijek biti na meni i uz nas”, napisao je Subašić za 10. godišnju Hrvojeve smrti na svome Instagramu. I na Svjetskom prvenstvu svaku je utakmicu, svaku obranu, posvetio njemu.

“Razmišljam onako sam za sebe, što bi bilo da tu nesretnu loptu nisam ispucao baš prema njemu, nego na drugu stranu, u aut… Možda ne bi nastradao. Zašto je sudbina baš tako htjela? Sudbina, ništa drugo nego nesretna sudbina…”, prisjećao se sa sjetom Subašić kojega je Ćustić ispod dresa pratio i u Zadru, Hajduku, Monacu, Ligi prvaka, Europskom i Svjetskom prvenstvu.

Prijateljstvo dvojice dječaka seže u ranu mladost. Znali su završetku treninga ostajati i skupa trenirati. Postoji anegdota koja kaže da je Hrvoje poslije jednog treninga uzeo loptu i rekao Danijelu: “Nećeš obraniti nijedan penal i pucat ću ti uvik u istu stranu”.

Tako je i bilo, Subašič od 20 udaraca nije obranio niti jedan udarac s bijele točke. Uvidio je da će mu biti teško obraniti penal i kad odraste ako ne izađe korak naprijed čime bi smanjio kut u odnosu na izvođača.

Ima nešto i Ćustićevog u tom ruskom srebru.

Poznata izreka kaže da čovjek umire dva puta, prvi put fizički, a drugi put kada prestane sjećanje na njega.. ako je tako, ti ćeš živjeti vječno. Neka ti je laka hrvatska zemlja Hrvoje.