Slijedi 100 dana pauze pa onda nastavak po blatnjavim terenima…

MOSTAR - Trudimo se biti pozitivni po pitanju Premijer lige BiH, ipak je ona naš najviši rang, ali neke stvari teško je prikazati u lijepom svjetlu. Ponajviše jer se godinama ne mijenjaju.

Iza nas je još jedna premijerligaška jesen. Ukupno 17. kada zbrojimo sve sezone od ujedinjena Premijer lige tamo u jesen 2002. godine. Od tada na ovamo, dosta se toga promijenilo, a zapravo je i puno toga ostalo isto. Nažalost, ovaj drugi dio konstatacije i dalje je zvučniji, i dalje lakše uđe u uho. Ali to je naša realnost – da ne koristimo onu ofucanu floskulu ‘samo u BiH’… jer ima itekako gorih mjesta na svijetu za odigravanje nogometa, itekako. Pa da onda vidimo, što nam i dalje smeta u našem elitnom rangu?

Preduga pauza

Jesen je bila jako zanimljiva, ali kada počne drugi dio sezone, svi ćemo se morati podsjetiti tko vodi, tko je drugi, tko se bori za Europu, a tko ispada. Jer proći će u međuvremenu oko 100 dana bez lopte koje će ljubitelji nogometa morati popunjavati pričom o pripremama i tamo nekim protivnicima iz drugog razreda ruskog, češkog nogometa… a gdje su još silni troškovi za predugačke pripreme i put u Antaliju?

Što NS BiH može napraviti po tom pitanju? Ne previše ako ćemo ostati u ovom kalendarskom sustavu koji podrazumijeva dva dijela prvenstva – jesen i proljeće. Jednogodišnji kalendar, dakle sezona u sklopu jedne godine kao kod Islanđana, zahvatio bi puno manje loših vremenskih neprilika na kraju i početku godine, ali ne vidimo da će se to dogoditi. Ovako, predugačka pauza ostat će u uzročno-posljedičnom odnosu sa sljedećom stavkom koja nam se ne sviđa…

Loši tereni

Loši tereni su dobrim dijelom razlog predugačke pauze, što će reći da se vrtimo u krug – jer one kao takve diktiraju i duljinu pauze. Postavite kalendar tako da nastavak prvenstva prerano počne i dobit ćete utakmicu u kojoj ćete samo prvih deset minuta razlikovati dresove dva tima – blato će ih vrlo brzo učiniti jednakim.

Klimatske prilike su takve da i dobre premijerligaške terene u kasnu jesen i rano proljeće pretvore u blatnjave livade, ali razlika se između kvalitetnih i nekvalitetnih travnjaka u tim zahtjevnim trenucima ipak itekako primijeti pa zaista nervira, i igrače i nas uz teren, kada unaprijed znate da od nogometa neće biti ništa… a ekipe bi u boljim uvjetima imale što pokazati.

Savez i dalje ne brine dovoljno

U redu, Nogometni savez BiH se za Premijer ligu brine bolje nego prije, ali i dalje djeluje da tu imamo jedan maćehinski odnos. Jer reprezentacija je uvijek bila važnija, uvijek je donosila veći novac, ali nije da se koja marka više ne može uložiti i u prvenstvo. Shvaćamo da su Zmajevi prioritet, ali i dalje ta Premijer liga BiH nema svoju službenu stranicu, i dalje su TV prijenosi po raznim TV kućama razbacani bez reda i plana, a donedavno je i trofej prvaka iz godine u godinu bi različit.

Ima i dobrih stvari – puno

Kvaliteti ne možemo zamjeriti – jer je Premijer liga BiH jednostavno toliko dobra koliko se u nju ulaže. A tu bismo dodali da je zapravo jako dobra, koliko novca uđe u nju. Jako je dobro što je neizvjesna, to je njena najveća draž, a tomu je sigurno pomogao skraćenje sa 16 na 12 klubova (jedva čekamo 10) te prelazak na trokružni sustav natjecanja, sada u svojoj drugoj sezoni. Nimalo ne smeta ni donekle odlučniji stav Saveza kod financijskih prekršaja, kao što je bila kazna Čeliku zbog dugovanja bivšim uposlenicima, a pozdravili bismo i to kada bi klubovi, barem s vremena na vrijeme, osudili neprimjereno ponašanje vlastitih navijača.