VELIKI BLEK: Jedan Duvnjak je istinski vođa današnjeg modernog Dinama!

ZAGREB - ''Najjači klub na Balkanu, nema tu zajebancije više. Tko god misli da može doći i sprdati se s nama, hvala mu. A mi ćemo im vraćati na ovakav način, kako su prošli Hapoel i Astana, tako će i drugi koji nas budu podcijenili'', riječi su Emira Dilavera iz sredine kolovoza, kada su se već počele nazirati konture ozbiljnog, europskog Dinama.

Sam transfer dvadesetsedmogodišnjeg Dilavera u Dinamo nije proizveo nikakav bum, iako je hrvatski prvak Poljacima platio 800 tisuća eura.

Dilaver se instantno nametnuo kao vođa obrane i kapetan bez trake. Odmah u prvim intervjuima po dolasku u klub je bio jasan.

“Vjerujem da Dinamu mogu donijeti sigurnost u obrambenoj liniji, igračima iz prednjeg dijela momčadi olakšati posao, pa im omogućiti da se oni više pokažu prema naprijed. Dinamo uvijek mora dominirati, želim svima dati do znanja da se na mene mogu osloniti. Kako suigrači koji će biti pored mene tako i naš kapetan koji igra ispred mene. Pa i njemu omogućiti više slobode, neka u igri ne mora toliko razmišljati o defenzivi. Vjerujem da Dinamu mogu donijeti sigurnost, tako nekim igračima dodatno podići samopouzdanje.”

Kako priča tako i igra

Izravno, bez ikakvih floskula i biranja riječi, polivalentni defenzivac je već tada precizno oslikao svoj, ali i karakter današnje svlačionice pod vodstvom Nenada Bjelice.

Osječanin je u dva mjeseca napravio remont momčadi i po svojoj želji birao igrače vođen motivom da to moraju biti čvrsti momci, baš poput braniča iz Tomislavgrada kojeg je, očito jako dobro, upoznao za vrijeme njihove suradnje u poljskom Lechu i bečkoj Austriji.

Kemija na relaciji trener-igrač itekako postoji, potvrdio je to Dilaver.

“On me prije Dinama vodio dvaput u karijeri i zbog toga sam pod svaku cijenu htio doći u Maksimir. Kod njega je teški profesionalizam, s Bjelicom je najbolji rad što ga igrač može imati. Čast mi je da me trener poput njega toliko cijeni.”

Njegova riječ u svlačionici Modrih pažljivo se sluša jer priča konkretno i ne uljepšava stvarnost. Takav je i njegov nogomet. Ne štedi sebe, još manje protivnika, a spreman je u facu skresati svima sve. I svojim suigračima, ako to zasluže.

Ponekad u običnim situacijama, nevezanima za samu nogometnu igru, vidite sve što trebate. Za vrijeme utakmice s Fenerbahčeom i velike Dinamove pobjede 4:1, u jednom se trenutku igrač turskog kluba krenuo obračunavati s Petrom Stojanovićem.

Brzinom svjetlosti stigao je Dilaver i skoro za vrat uhvatio protivnika. Poslije toga Turci su se smirili, nije više bilo grubosti.

“Ne dam da itko dira moje suigrače. Kad pobjeđujemo, pobjeđujemo skupa, kad se tučemo, tučemo se skupa, to su moja braća na terenu”, pričao je Emir nakon razbijanja Fenerbahčea u Maksimiru.

Veliki Blek

Slična situacija dogodila se i u Izraelu kada je netko od domaćih stalno provocirao Danija Olma. Sve dok to nije primijetio Dilaver. Poslije toga pričala se neka druga priča, a igrači Hapoela bježali su od Dilavera.

Poslije sjajnih igara u Dinamu skočila mu je i cijena. Transfermarkt ga procjenjuje na 1,5 milijuna eura, a do prije tri mjeseca vrijedio je upola manje.

Nažalost po Bjelicu i Dinamo, Dilaver je u Bruxellesu stradao nakon sudara s Dominikom Livakovićem zbog čega je utakmicu završio na poluvremenu.

Ozljeda je ipak bila teže prirode pa je morao propustiti Trnavu kao i sve domaće Dinamove izazove. Čak i bez njega Dinamova je obrana djelovala jako dobro baš zbog Bjeličinih rotacija igrača kroz natjecanja.

Dilaver, jedan od istinskih vođa Dinama koji će u Europi prezimiti nakon gotovo 50 godina, simbol je svlačionice. Uostalom, nije ga uzalud Nenad Bjelica, inače prilično umjeren tip, nazvao “Veliki Blek”.

Nadimak je dobio po stripovskom junaku, zbog svoje beskompromisne, autoritativne pojave na terenu.

Za Emira je jedini problem to što ne igra niti za jednu reprezentaciju. Posjeduje austrijsku putovnicu i za tu je zemlju igrao kroz mlađe uzraste od 2008. do 2012. Ima 15 nastupa za U-21 reprezentaciju Austrije, no do seniorske nije došao.

Želi u reprezentaciju, ali…

Priznaje, korijeni ga vuku Bosni i Hercegovini, međutim tu se ništa konkretno ne događa, iako su njegove želje vrlo jasne.

“Rođen sam u BiH, ali nisam izvadio državljanstvo. Kada bih to sada želio, morao bih vratiti austrijsko, a to sada ne želim. Postoji mogućnost dvojnog državljanstva, ali zato bih se morao ispisati iz državljanstva BiH, potom predati u Austriji zahtjev za dvojim državljanstvom te na kraju podnijeti i novi zahtjev za državljanstvom BiH. A to mi je sve u ovom trenutku malo komplicirano, jednostavno nemam vremena za rješavanje te papirologije.”

Navodno ga prati i Robert Prosinečki što Dilaveru, koji je priznao da je gotovo precrtao mogućnosti reprezentativne avanture, otvara nove mogućnosti sljedećeg proljeća.

“Lijepo je znati da sam na radaru izbornika Prosinečkog. Ne znam postoji li mogućnost da se ovo s dobivanjem dvojnog državljanstva nekako ubrza, možda netko u NSBiH zna više o tome. Naravno da bih želio igrati za Bosnu i Hercegovinu, kako ne bih?”