HARIS HADŽIALIĆ: Bez digitalizacije BiH nije konkurentna na tržištu

Autor: Dnevno.ba

SARAJEVO - Haris Hadžialić, direktor GlobalGPS-TIMISS BH u intervjuu za Dnevni list govori o procesu digitalizacije u BiH i važnosti što skorijeg provođenja digitalizacije, ali i njenog utjecaja na gospodarski sektor u BiH.

Haris Hadžialić je aktivan član tima za Program digitalne transformacije Bosne i Hercegovine, odnosno bosanskohercegovačkog (bh) društva koji implementira u suradnji sa Vanjskotrgovinskom/Spoljnotrgovinskom komorom BiH. Razgovarali smo o tome zašto je baš digitalizacija generator razvoja bosanskohercegovačkog društva i države.

Nalazite se na čelu kompanije GlobalGPS BH, ali ste i aktivan član tima za Program digitalne transformacije Bosne i Hercegovine, odnosno bosanskohercegovačkog (bh) društva koji implementirate u suradnji s Vanjskotrgovinskom/Spoljnotrgovinskom komorom BiH (VTK/STK BiH). Kako komentirate proces digitalizacije Bosne i Hercegovine od početka do danas?

-VTK u suradnji s nama je iznjedrila prvu fazu Programa gdje smo uradili jedan dio ogromnog posla, odnosno pripremili smo 13 studija koje su inventura stanja u BiH ali i presjek onoga šta EU koristi (išli smo i malo šire pa smo dohvatili i rješenja iz cijelog svijeta) u procesu digitalne transformacije. Te studije su date eminentnim bh stručnjacima iz raznih oblasti da daju svoje mišljenje/recenziju te na taj način želimo potvrditi kvalitetu procesa ali u isto vrijeme uključiti što veći broj ljudi u Program. Prof Gajić iz Bijeljine je imao odličan komentar koji u osnovi odslikava našu stvarnost. Na osnovu studije i modela koji smo predstavili pitao je zar može biti nama relevantno pozivanje na istraživanja i indikatore iz 2007 u oblasti ePoslovanja. Odličan komenatar koji nas uvodi u odgovor na vaše pitanje gdje je BiH – u najboljem slučaju u 2007. godini. Kad smo istraživali unazad da bi došli do pokazatelja koji najbolje predstavljaju sadašnjost, primjenili smo Ajnštajnovu teoriju relativiteta i koristimo 2007 u 2019. ePoslovanje pretpostavlja određene alate i uređenost tržišta i društva kako bi ti alati bili korišteni u svom punom kapacitetu. Jedan od alata je ePotpis, zatim eIdentifikacija, ePovjerenje itd isl.. vjerovatno većina naših sugrađana nije imala prilike ni čuti za sve ove “e”-ove. Ne postoji pravna uređenost i ne postoji osnova korisničke baze, dakle govorimo samo o sjemenu, početku korisnika – pa smo i u tom segmetnu zapostavljeni. Kad sve sagledamo, nema ikakve šanse da se mi priklanjamo novim tehnolgijama i računamo naše indekse da bi bili zadnji jer je to besmisleno. Nama trenba sljedećih 5 godina stalnih transformacija i rada da bi 2024 godine BiH bila digitalno spremna za digitalnu transformaciju, odnosno da smo savladali pojam digitalizacije.

Bilo bi uputno dati jednostavno objašnjenje o čemu govorimo, da bi se svi razumjeli. Postoje pojmovi digitizacija, digitalizacija i digitalna transformacija. Uzećemo jedan divan primjer: kad je svijet zaboravio masovno koristi LP ploče i počeo koristiti CD to je bila era DIGITIZACIJE, dakle iz analognog u digitalni svijet; nakon toga se pojavio iTune koji je odnio novu eru nazvanu DIGITALIZACIJA, sve je dostupno na svakom koraku i imamo procedure korištenja digitalnih tehnologija i digitalnog sadržaja, dakle važna napomena sad smo spojili sadržaj (digitizacija) sa digitalnim tehnologijama za konzumiranja tog sadržaja; treći nivo je digitalna transformacija i odnosi se na eru u kojoj poslovni procesi su digitalni, odnosno napravljena je simbioza sadržaja, tehnolgije i procesa, a najbolji pokazatelj takvog stanja je švedski SPOTIFY. Mi smo danas 25% digitizirani, oko 30% digitalizirani i skoro nikako digitalno transformirani. Postoje izuzeci poput IKT industrije koja već uvelike radi prema modelu zapadnih ekonomija, pored njih imamo izlete u outsurcing u arhitekturi, podrške startupima i tu i mogli stati jer nema više.

Digitalizacija, kako države tako i društva, otvara prostor za nove investicije, projekte i nova radna mjesta. Možemo reći da je digitalizacija bh društva i države generator razvoja gospodarstva. Vodeći se potrebama i važnosti procesa digitalizacije  VTK/STK BiH pripremila ediciju „Digitalna transformacija BiH“  i izradila 13 studija. Što te studije znače za gospodarski sektor, javnu upravu i društvo u BiH?

-Kad govorimo o navedena 2 dijela društveno političke zajednice ne zaboravite i akademiju ali i nevladin sektor. Edicija je prvi korak prema digitalnoj transformaciji i kako rekoh to je inventura što imamo i pogled kod drugih kako je tamo. Ove studije daju priliku da gospodarstvo vidi gdje i što treba uraditi i ovdje govorimo o poljoprivredi, transportu, logistici, saobraćaju, ekologiji, financijama, zdravstvu – to su sve domeni gdje gospodarstvo ima svoje poveznice. Kad govorimo o generiranju razvoja, evo jedan interesantan primjer: mi smo obradili nove forme poslovnog organizovanja u domenu financija, pojasnili smo pojmove FinTech, RegTech ili InsurTech. To su male firme koje preuzimaju poslove banaka, koristeći nove tehnologije. Da bi mogle funkcionirati potrebno je da regulator ali i zakonodavac otvore tržište. Takav proces bi doveo do novih nekoliko hiljada radnih mjesta u BiH jer su to novi generatori poslovnih prilika. Ili ako govorimo o zdravstvu, takođe se promovira inicijativa malih i srednjih preduzeća, startupa koji mogu ponuditi određene usluge i zamijeniti rad dispanzera ili bolnica. Mogučnosti su zaista neslućene, ali su isto tako i zatvorene jer nemamo lidere u ovim oblastima i nemamo lidere, ljude koji znaju kako napraviti okruženje za život u novom dobu.

Mnogo je priče da će javan uprava ostati bez radnika uvođenjem digitalne tehnologije. To je apsurdno i mišljenje dnevno političke oligarhije koja pokušava narodnjački strah od gubitka posla ili nezaposlenosti iskoristiti za svoje političke poene, zaustavljati progres. Istina je drugačija. Činjenica je da će mnogi poslovi koje danas rade ljudi na svojim radnim mjestima ili nestati ili biti transformirani. To ne znači gubitak radnog mjesta ali definitivno promjenu poslova. Sutradan šalterski službenik neće primati tisuće papira i iste procesirati jer će to raditi mašine. Ali će taj službenik biti obrazovan i educiran kako bi odgovorio na pitanja klijenata u nekim vrlo specifičnim situacijama. Taj posao nije do danas radio jer je bio opterećen repetitivnim radnjama primanja dokumentacije. I ovdje se vraćamo na lidere, ljude koji vode transformaciju i koji, ako ne razumiju ili ne vide ili ne znaju ili neće, pokušavaće zaustaviti procese koji su neminovnost. Na sreću državni i federalni sindikati službenika u upravi, gđa Lejla Čomor i gdin Samir Kurtović su u potpunosti prepoznali vrijednosti ovih dešavanja i aktivno su se uključili u procese. Možemo reći da je ovo prvi put u BiH da će sindikati povesti jednu transformaciju društva i to segmenta javne uprave, bez lažnog populizma i straha od gubitka radnih mjesta, jer se spremaju da rade na do-edukaciji radnika i njihovoj pripremi za novo radno okruženje.

Možda je dobro ovdje napomenuti zašto je VTK-a pokrenula ovaj Program. Krenimo redom, ako imate EU i sve zemlje u okruženju duboko u digitalizaciji, ako EU već uvodi eDokument u transportni sektor, ako imate eCarinu na granici BiH, i pri tome 30.000 svojih članica koji su svi izvozno orijentirani, onda je logično da ćete raditi na svim elementima koji će vašim članicama olakšati rad i pristup ino tržištu.

Digitalizacija znači uvođenje novih tehnologija u procese rada. Ona omogućava transparentnost, dostupnost i  brzinu obrade informacija.  Na koji način digitalizacija utječe na proces rada poduzeća i javne uprave?

-Nastavit ću na gornji tekst. Činjenica je da na vrijednosti proizvoda od 100EU u Njemačkoj i BiH, radniku pripada 75% u Njemačkoj a oko 18% u BiH (kad oduzemete sve namete) – govorimo o vrijednosti proizvoda.

Evo još jedan primjer. U zadnje 3 godine 5 izuzetnih informatičara je otišlo od nas u inostranstvo. Niti jedan nije rekao da ide radi plate već radi sigurnosti da će imati penziju koju zaslužuje i za koju radi., da će imati zdravstveno kako i plaća, da će moći planirati zaradu i troškove i da ima opštu sigurnost života i poslovanja.

Dakle svi ovi primjeri, a ima ih jako mnogo, govore o procesima koji su sakriveni i koji oduzimaju ogromne resurse. Netransparentnost u radu je na svakom koraku. Javašluk i nepoštivanje vašeg rada je opšti pristup u kojem se neki dobro snalaze, pa dolaze na posao i očekuju svoju platu samo radi činjenice da dolaze na posao, bez obzira da li privređuju ili ne. To je naslijeđe koje su roditelji prenijeli svojoj djeci i ovo pokoljenje koje je sada na putu dobijanja posla, generacija Y, je u velikim problemima. Sjajni će otići jer ostatak okruženja im ne odgovara.

Koliko je nepoštovanje vašeg rada imamo na primjer otvaranja računa u banci, Vi kada odete u banku, to radite u radno vrijeme, čekate u redu, dobijete šta morate donijeti, odete po CIPS i opet čekate u redu, vratite se čekate u redu itd… dobijete masu dokumenata koje trebate potpisati i koje ne pročitate jer svakako nemate pravo da mijenjate išta napisano… navedeni scenario se svakom od nas barem jednom desio. Kada pitate statistiku računaju trošak šalterskog službenika, njegov rad, pa papire i tonere i slično… dođu do nekog pokazatelja koliko nas košta ovaj proces otvaranja računa. Mi smo napravili pošten proračun koji nas je doveo (sa bruto cijenom sata radnika u BiH 10BAM) da građani izgube više od 100 miliona EUR godišnje za ovaj jednostavan zadatak. Da je otvaranje računa digitalno, to bi nas, građane BiH, koštalo nekih 3 miliona EUR, ali i oko 15 milijuna sati slobodnog vremena ili radnog vremena koje možemo potrošiti da stvarno radimo svoj posao. Digitalno znači da je radno vrijeme banke od 00 do 24, računari se ne umaraju. Digitalno znači a kad vi pošaljete novac u Sarajevo iz Mostara, kad god to uradite primaoc će dobiti novac u roku od maksimalno 10  minuta, sve ostalo su samo špekulacije i zarade trećih. Računari se ne umaraju, rade 24 x 7, ljudi prave probleme i zaustavljaju prirodne procese rada računara.. malo čudno zvuči računar i prirodni proces ali tako je, to je njihova priroda.

Koje su posljedice sporog procesa digitalizacije za gospodarski sektor, društvo i državu?

-Posljedice su strašne. Nismo konkurentni ni na jednom tržištu, nismo interesantni invstitorima, nismo na mapi svijeta, nema nas u mjerenjima, ljudi ne poznaju Bosnu i nemaju na što da se referiraju. Mi generiramo samo 7% sadržaja na Balkanu, a u svijetu je naš doprinos sličan doprinosu elektrona u 10m3 betonskoj ploči. Digitalni sadržaj je rezultat digitalizacije. Gospodarstvo se lomi pod uticajem nameta i taksi i svega šta je neprirodno. Digitalizacijom možemo riješiti mnogo problema ali ne sve. Digitalizacija na početku košta, nije jeftino, ali se vraća već naredne godine, ako ne prve.

Uskoro ćemo imati epizodu elektroničkih tahometara od prije neke godine, jer će se slična situacija desiti sa pojavom eDokumenta na BiH granici. I neće nas spasiti ePotpis, to je samo jedan mali dio procesa koji smo morali početi jučer. Ako uspijemo održati tempo, EU i svi prijatelji iz svijeta će biti spremni pomoći da brže prevaziđemo digitalni jaz, jer znamo što hoćemo. Ako pravimo studije, na osnovu njih strategije i politike, onda će nam prijatelji reći da smo ozbiljni u svom poslu, pratimo razvoj i znamo gdje i što trebamo uraditi. Evo primjer, KfW je započeo projekt analize podrške MSP u regionu u procesu digitalizacije. Ako KfW odluči to je nevjerovatna injekcija razvoju malog gospodarstva i pomoć koju ne možemo mjeriti jer će rezultat biti skok od 10 mjesta prema najboljima u svijetu. Naši napori su da damo savjete kako digitalizaciju provesti i kako imate efekte koji će vratiti uloženo, a to je važno za gospodarstvo. Volio bih ovdje skrenuti pažnju da mi u studijama nismo obrađivali IKT industriju jer smatramo da je, prvo, mnogo o tome napisano i svi se bave time,a drugo, važnije, IKT je alat za sve druge industrije –  mi pravimo tržište za IKT industriju. Zamislite da je u 30tim godinama 20. stoljeća, sva društveno politička i ekonomska zajednica, pa i akademija počela pričati o revoluciji sa pisaćom mašinom, pa pravili studije kako efikasnije i efektivnije koristiti istu… znam da niko ni u najsmjelijim maštanjima ne bi došao do ADOBE ili WORD alata…

Da bi poduzeće bilo konkurentno na tržištu ono treba biti efikasno i efektivno u procesu rada. Konkretno što gospodarstvenicima znači digitalizacija javne uprave?

-Brz, jasan, transparentan, jeftin servis javne uprave. Bez dodatnih i sakrivenih troškova. Točno određene procedure. Smanjenje mogućnosti za korupciju. Smanjenje mogućnosti za samovolju. Smanjenje neprijatnih susreta koji mogu dovesti do žučnih rasprava. Povećanje efikasnosti. Povjerenje u sistem. Imamo fiskalizaciju koju danas koristimo. Ja ću je nazvati kafanska fiskalizacija jer svaka firma izdaje one fiskalne račune kao u kafani. Zakon je rekao da poreska uprava mora ponuditi 3 rješenja, a mi imamo jedno. Da li vam trebam reći da je ponuđeno rješenje koje nije digitalno. A uz to rješenje smo natjerani da plaćamo telekom usluge dodatno. Kad smo izračunali troškove digitalizacije na godišnjem nivou, to pokazujemo na prezentacijama, nas košta taj besmisleno urađeni papir puni 200 miliona godišnje. Užas koji ni trebalo da nije skuplji od 10 milijuna. A zamislite da ste natjerani na nezakonit način da plaćate telekomima dodatno za liniju koju svakako imate ili na svom telefonu ili Internet konekciju na poslu. Samo savjetnici i donosioci odluka mogu opravdati ovakav javašluk i bezakonje. A svi bi mogli ove novce potrošit i na mnogo pametniji način.

VTK/STK BiH je krenula u priču o važnosti procesa digitalizacije BiH. Što to konkretno znači? Da li Komora ima dovoljno kapaciteta i snage da iznese taj proces?

-Nije Komora ta koja treba iznijeti proces jer u tom slučaju sve propada. Ja sam radio 2001 do 2004 u UNDP-u na sličnom procesu, pokušali smo napraviti tada ovo šta radimo danas. UNDP nije mogao završiti jer su se svi oslanjali na novce UNDP-a. Ovdje je drugačija situacija, VTK je napravila ogroman iskorak i hrabro preuzela inicijativu. VTK jeste lider i može povući gospodarstvo naprijed, jer gospodarstvo mora izvoziti a za izvoz im trebaju digitalni certifikati, dokumenti i eOkruženje. Kad počnu pitanja, kad počnu traženja, počeće i rješavanje. Samo ako napravimo pritisak potražnje onda će doći o do modela rješenja. VTK bez gospodarstva i široke društvene zajednice nije ona koja sve mora uraditi. Mi svi, vi i svaki čitalac ima obavezu da pita kako jeftinije, transparentnije i brže doći do usluge ili dokumenta ili rješenja problema.

Dnevni list kroz projekt „Moj proizvod“ vrši promociju gospodarskog sektora BiH. Točnije, kroz poslovne priče nastojimo ukazati na probleme sa kojima se susreću gospodarstvenici u BiH. Upravo kroz te priče saznali smo da postoji potreba digitalizacije gospodarskog sektora i administaracije ( javne uprave).  Koliko je važno da mediji ukazuju  na potrebu digitalizacije BiH?

-Spomenuo sam da je u cijeloj situaciji sadržaj ono što vas pravi živim u virtualnom svijetu. Bez medija smo izgubljeni i ako nam vi ne ukazujete gdje i što, ako niste korektor naši nastojanja, nema nam budućnosti. 2003 godine smo radili promociju Digitalizacije BiH u UNDP. Pozvali smo predstavnike svih novina u tom dobu. Jedan, tada mladi novinar, HAYAT-a je pitao hoće li ovo trajati duže od 10 minuta jer ima pametnija posla da radi. Kazao nam je da su svi američka škola, što više krvi bolje su vijesti. Nažalost uvjerio sam se da je zaista tako bilo 2003 i narednih godina. Ove godine je situacija znantno bolja. Konferencija u ožujku 2019 je bila sjajno popraćena medijima i svi su znali šta se dešava. Pripremamo novu na kojoj ćemo predstaviti studije i neka rješenja iz svijeta. Bit će to uvod u sljedeću koja je prva internacionalna i na kojoj ćemo moći pokazati i uporediti naš uspjeh sa zemljama regiona, bar ovih 6 koje su ostale pod nazivnikm Zapadnog Balkana

 

Autor: Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI