Kao 16-godišnjak hakirao je saborskog zastupnika, sada radi za policiju, a otkriva zašto ga neki poznati glazbenici mole za pomoć:’Oni znaju što volite, koliko dugo se vozite i kojim vozilima, koliko pješačite, dakle sve!’

ŠIBENIK - Gotovo nitko od nas više ne može zamisliti život bez računala, sviđalo nam se to ili ne. I zaista, brojne informatičke inovacije uvelike su nam olakšale život: brzu međusobnu komunikaciju omogućavaju nam mobiteli i brojne aplikacije za instant poruke, za slanje pisma više ne moramo u poštu, već je dovoljno ulogirati se u svoj račun elektronske pošte, a kada nam treba neka informacija, ne moramo posegnuti za, primjerice, debelom enciklopedijom u knjižnici, već je dovoljno u tražilicu upisati pojam koji nas zanima i odmah ćemo saznati sve što nam je potrebno, ako ne i više od toga.

No, kao i sa svime u životu, funkcioniranje u vremenu galopirajuće tehnologije ima svojih prednosti i mana. S jedne strane danas je mnogo toga jednostavnije, s druge imamo cijeli spektar novih briga kojih možda još nismo ni svjesni, ili bolje rečeno, svi izazovi s kojima smo se do sada susretali u fizičkom svijetu, preselili su se u onaj virtualni.

Kako bismo navedene izazove bolje razumijeli, razgovarali smo s Denisom Perišom, jednim od najpoznatinih hrvatskih hakera.

Dok su klince zanimale igrice, njega je više interesiralo što je ‘ispod haube’

Našalili smo se rekavši mu da nas razgovor s hakerom malo podsjeća na razgovor s psihijatrom jer i haker je osoba koja bi o nama mogla znati više no što želimo. Zanimalo nas je, jesmo li u krivu?

“Da, isto kao što kućni otpad može o vama iznijeti više nego što mislite. Kada čovjek zna rutinu i navike, lako ga je zeznuti”, našalio se Denis, odnosno Darkman. A kad smo već kod toga, odakle je taj nadimak?
“Davnih devedesetih godina nitko online nije imao ime i prezime. Imao je Avatar i Nickname. Većinom su ga ljudi sami sebi davali, no dok sam ga ja tražio, neki su predložili, odnosno već su me zvali ‘dark’ jer sam spavao danju i bio aktivan samo noću”, pojašnjava nam sugovornik.

Dok je druge klince zanimalo samo igranje igrica, njega je mu vuklo, kako kaže, da sazna što se nalazi “ispod haube”.

“I tako mic po mic, krenulo je s osnovama operativnog sustava tadašnjeg DOS-a i onda neki osnovni Windowsi 3.11, pa sam prešao na nešto jače zvano Linux i evo me 20 i kusur godina kasnije na istom tom Linuxu s jednim zavidnim znanjem o računalima i mrežama”.

Kao 16-godišnjak hakirao saborskog zastupnika

Kao i drugi informatički nadareni klinci diljem svijeta, koji su još kao tinejdžeri upadali u, primjerice, kompleksne sustave poput NASA-e, Denis Periša sjeća se svojih ‘maloljetničkih psina’.

“Ja sam, eto, upao saborskom zastupniku Veselinu Pejnoviću, koji je tada obnašao dužnost saborskog zastupnika srpske stranke. Imao sam nesreću što je klinac koji je upao iza mene pobrisao sve podatke i tako je pokrenuta istraga koja je dovela do mene i do njega. A uz to sam često provaljivao u razne online forume i stranice gdje bih ostavljao poruke. Praktički se bahatio MUP-u jer mi nije više mogao ništa. Kasnije smo postali dobri, a ja sam prestao raditi na takav način”, priča nam haker.

U vrijeme hakiranja saborskog zastupnika imao je svega 16 godina, pa smo ga pitalo kako su na sve reagirali njegovi roditelji.

“A što će reći, bili su manje ili više ponosni. Dijete ispeče zanat sa 16 godina, i to životni, kako se ispostavilo. Nije mala stvar, pogotovo zato što radi svega toga nisam htio ići u školu i često bih skrenuo u kompjuterski klub”.

Sada radi i za policiju, a neki poznati glazbenici mole ga za pomoć

Kako je rekao, više ne radi s one strane zakona. Baš naprotiv, danas je često njegova “produžena ruka”. Naime, Denis Periša svojim znanjem pomaže i snagama “sigurnosti i povjerenja”.

“Radim i za policiju, ne samo za lokalnu upravu gdje sam u posljednjem slučaju tražio jednu maloljetnu žensku osobu koju ne smijem navesti, nego i za MUP, odnosno policijske uprave od Zagreba, Osijeka, Zadra i tome slično. Dobivam sve više slučajeva iz svih krajeva Hrvatske. Evo, nedavno me i Mladen iz TBF-a zamolio da pomognem jednoj prijateljici jer MUP izgleda ne zna kako da kvalificira to djelo”.

Ljudi ga traže svakakve usluge, no zbog jednog je slučaja posebno oprezan

Trenutno, kako kaže, rješava jedan slučaj teške prijetnje i povredu ugleda i časti, a ljudi ga i dalje često traže svakakve usluge.

“Najčešće žele otključavanje ili traženje mobitela, izgubljenih Instagram šifri, mailova i tome slično. Većina toga je nemoguće riješiti i neću tek tako vjerovati na riječ da je to “vaš” account pa se i klonim toga”. Jer, sjeća se jednog slučaja na kojem se gotovo ‘opekao’.

“Tražio sam jednog čovjeka i dijete, koji je navodno s tim djetetom pobjegao od majke koja mi je pokazala neke sudske dokumente gdje joj se navodno dodjeljuje dijete i neke slike gdje su otac i dijete goli. Nakon sto sam proslijedio informaciju o kojem se gradu i državi radi dobio sam informaciju da je to sve zapravo krivo, da je taj dokument star i da je majka neuračunljiva, te da je kao takva izgubila skrbništvo nad djetetom, pa je otac posve legalno otišao iz zemlje. Moglo je rezultirati time da je ta ženska osoba mogla otići tamo i možda ih ubiti oboje. Tako da, treba paziti. I ne samo na sebe.”