fbpx
Screenshot

PROVALA MILENIJUMA: Tužiteljica KS Nevena Aličehajić na sudu lupala gluposti: „Kopija može biti dokaz u krivičnom postupku“!

Autor: Josip Šimić-Đinđić

Dana 27. 05. 2020. godine, u 11,00 sati, u krivičnom predmetu, broj 65 0 K 665895 18 K nastavljen je glavni pretres po optužnici Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo broj: T09 0 KT0116640 17 od 17.11.2017. godine.

Na početku pretresa, sutkinja Melika Murtezić konstatirala je da je na glavni pretres javan i isto se vrši snimanjem audio snimkom, a za koji dan je Tužilaštvo Kantona Sarajevo trebalo sudu pročitati završnu riječ, koju je pisala i pripremala kantonalna tužiteljica Kantona Sarajevo Nevena Aličehajić, dok je istu pročitao kantonalni tužitelj Samir Selimović.

Općepoznata je činjenica, da neovjerena fotokopija ne može biti dokaz u krivično – pravnom saobraćaju.

Obrazlažući završnu riječ, koju je pisala i pripremala kantonalna tužiteljica Aličehajić, a istu na pretresu pročitao kantonalni tužitelj Selimović, u jednom momentu, pročitana je tvrdnja Tužilaštva Kantona Sarajevo, kako „kopije mogu biti dokaz u krivičnom postupku, te da ih sud može cijeniti“!

Da tužiteljica Nevena Aličehajić ne poznaje elementarne osnove iz odredaba Zakona o kaznenom postupku Federacije BiH (ZKP F BiH) odveć je svakome poznato. Kako i gdje je Aličehajićeva studirala i na koji način je ispite na Pravnom fakultetu u Banjaluci polagala ostaje da vidimo, jer da imalo poznaje zakon i praksu viših sudova u Bosni i Hercegovini znala bi da lupa gluposti.

Naime, kantonalna tužiteljica Nevena Aličehajić i Dalida Burzić, kao tada glavna kantonalna tužiteljica KS su svojstvu tužiteljica Tužilaštva Kantona Sarajevo, postupajući kao tužiteljice u krivičnom predmetu, broj: T09 0 KT 0116640 17, a postupajući suprotno principu zakonitosti i nepristrasnosti, suprotno Kodeksu tužilačke etike, suprotno odredbama Zakona o kaznenom postupku F BiH, suprotno pravnoj nauci i praksi i suprotno ranije zauzetim stajalištima Vrhovnog suda Federacije BiH, dana 17. 11. 2017. godine podigla optužnicu, broj: T09 0 KT 0116640 17, svjesna i znajući, da podiže optužnicu na temelju kopija, koje se po ZKP-u F BiH shodno članu 289. stav 2. i 3. ZKP-a F BiH i ranije zauzetim stajalištima, koje su viši sudovi zauzeli u svojim odlukama, ne mogu koristiti, niti izvoditi, kao dokaz u krivičnom postupku.

„Neovjerena fotokopija pismena može se koristiti, kao dokaz ukoliko je ona potvrđena, kao neizmjenjena u odnosu na original“ – Rješenje Vrhovnog suda F BiH, broj: 07 0 K 008460 13 Kž od 27. 01. 2014. godine. Međutim, u odnosu na kopije na temelju koje je postupajuća tužiteljica optužnicu podigla, ne postoji original, koji bi potvrdio, da je kopija koju postupajuća tužiteljica želi provesti neizmjenjena u odnosu na original, niti postoji ovjerena fotokopija, a niti treća osoba, koja bi potvrdila autentičnost iste.

Korištenje neovjerenih kopija originala – stav Vrhovnog suda F BiH: „Nisu nezakoniti dokazi isprave koje su uložene u spis u obliku kopija, s obzirom, da je njihov sadržaj kao neizmjenjen u odnosu na originale potvrđen iskazima svjedoka. Radi toga se te kopije, potvrđene kao neizmjenjene u odnosu na originale u smislu člana 289. stav 3. ZKP-a F BiH, mogu koristiti kao dokazi na glavnom pretresu“ – presuda Vrhovnog suda F BiH, broj: 09 0 K 000374 10 Kž 6 od 13. 07. 2010. godine. Međutim, kopije koje je postupajuća tužiteljica željela na pretresu izvesti i na temelju koje je optužnicu podigla i u sudski spis uložila, dakle, nema svjedoka, koji bi svojim iskazom potvrdili, da je postojeća kopija do koje je došla, neizmjenjena u odnosu na original.

Da neovjerena kopija nije podobna da služi kao dokaz u pravnom saobraćaju potvrdio je i Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH u svojoj presudi:

“…Naime, neovjerena fotokopija bilo koje isprave, pa i javne isprave, nije podobna da služi kao dokaz neke činjenice u pravnom prometu. To znači da neovjerene fotokopije nemaju uopće karakter bilo kakve isprave, pa ni javne isprave u krivičnopravnom smislu…”- (Presuda Apelacijskog suda Brčko Distrikta BiH”, broj Kvlz-1/01 od 26.06.2003.godine)!

 

Autor: Josip Šimić-Đinđić

ZADNJE VIJESTI