7DNEVNO: Tajni dokument bošnjačkog AID-a dramatično dovodi u pitanje presudu BiH Hrvatima u Haagu!

SARAJEVO - Iz dokumenta AID-a (Agencija za istraživanje i dokumentaciju BiH), kojeg u cijelosti ekskluzivno objavljujemo pod nazivom 'Desant IFOR-a na Pogorelici i moguće štetne posljedice', a koji potpisuje načelnik sektora AID Enver Mujezinović vidi se, između ostalog, koje će mjere poduzeti bošnjačke obavještajne službe i bošnjački političari na čelu s njihovim tadašnjim vođom Alijom Izetbegovićem u diskreditiraju hrvatskog vodstva u BiH, IFOR-a i NATO-a.

Zagrebački odvjetnik Milko Križanović ovih je dana došao u posjed senzacionalnog dokumenta bošnjačkog AID-a (Agencija za istraživanje i dokumentaciju BiH), koji je nastao poslije akcije IFOR-a na zaposjedanju objekta Pogorelica 15.02. 1996. nakon koje je zaplijenjena kompletna dokumentacije i MTS u tom objektu. Inače kamp Podgorelica u BiH veže se uz rad Iranske obavještajne službe, koji je služio za obuku terorista.

Iz spomenutog dokumenta kojeg u cijelosti ekskluzivno objavljujemo pod nazivom ‘Desant IFOR-a na Pogorelici i moguće štetne posljedice’, a koji potpisuje načelnik sektora AID Enver Mujezinović vidi se, između ostalog, koje će mjere poduzeti vodeći ljudi bošnjačkog vodstva na čelu s njihovim tadašnjim vođom Alijom Izetbegovićem kao i što će sve poduzeti bošnjačke obavještajne službe u diskreditiraju hrvatskog vodstva u BiH, IFOR-a i NATO-a, te u tom kontekstu inzistiranje da SAD, Francuska i Velika Britanija zastupaju protubošnjačke i protuislamske interese u Bosni i Hercegovini.

Stoga smo zagrebačkog odvjetnika Milka Križanovića, upitali za njegovo mišljenje o ekskluzivnom dokumentu koji nam je velikodušno ustupio, a koji diskreditira bošnjačke obavještajne službe i tadašnje vodstvo Bošnjaka u BiH.

U ovom trenutku ne bih se upuštao u moguće posljedice koje mogu nastati nakon objave ovoga dokumenta, no, nesumnjivo je da će pojedini dijelovi toga dokumenta šokirati mnoge ne samo u BiH i Hrvatskoj nego i izvan njihovih granica. Istini za volju o ‘slučaju Podgorelica’ je otpočetka puno pisano ne samo u bosanskim i hrvatskim medijima nego i znatno šire i to kao najvećoj poslijeratnoj špijunsko-terorističkoj aferi u Bosni i Hercegovini’, kaže nam na početku razgovora odvjetnik Križanović.

*Koji dijelovi iz ovog dokumenta, mogu najviše intrigirati ne samo hrvatsku i bošnjačku javnost nego i neke ovdašnje ali i međunarodne političke faktore u svijetlu aktualnih odnosa Hrvata i Bošnjaka, te njihovih političkih predstavnika u BiH, pogotovo nakon nedavne pravomoćne presude šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata u Haagu?

Križanović: S obzirom da je za ‘slučaj Podgorelica’ bilo zainteresirano i haaško tužiteljstvo u kontekstu istrage o ratnim zločinima u BiH, po meni, najintrigantniji bi mogao biti onaj dio u kojem su, a što je vidljivo iz ekskluzivnog dokumenta, izdavani naputci bošnjačkim obavještajnim službama kako postupati s hrvatskom stranom u BiH. Da pojasnim, ti dokumenti su bili među zaplijenjenom dokumentacijom u kampu Podgorelica, a neki od njih su bili uratci iz tema seminarskih radova koji su svakodnevno izrađivali polaznici kursa u tom kampu. E, upravo jedna od tema koja je u dokumentima zaplijenjena od strane IFOR-a bila je da se hrvatska strana u BiH prikaže lažnim saveznicima s Bošnjacima, te da Hrvati u BiH, odnosno njihovo vodstvo inzistira na spajanju Herceg Bosne i Hrvatske te rasparčavanju BiH.

*U dokumentu su iznijeti i šokantni prijedlozi mjera vodećih bošnjačkih obavještajaca prema hrvatskim dužnosnicima iz političkog života BiH.

Križanović: Tako je. Iz tih prijedloga se vidi da oni nisu ostali samo prijedlozi, odnosno mrtvo slovo na papiru, jer sve što je tamo zapisano u stvarnosti se i dogodilo. Primjerice, u spomenutim prijedlozima mjera piše da Daria Kordića, predsjednika HDZ-a Bosne i Hercegovine od 1994. do 1995., treba uhapsiti; Matu Bobana, utemeljitelja i prvog predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, Ivana Bendera, jednog od osnivača HR Herceg Bosne i prvog dopredsjednika HDZ-a BiH te Jadranka Prlića, vojnog zapovjednika HVO-a tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba, te prvog i posljednjeg predsjednika Vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne – treba kompromitirati.

I doista sve što je tamo predloženo, a što stoji u zaplijenjenom dokumentu AID-a u stvarnom životu se i dogodilo. Dario Kordić je bio uhićen i odležao je 16,6 godina u haaškom zatvoru, Mate Boban je umro, a da nije završio bi u Haagu, dok je Jadranko Prlić za kojeg je pisalo da ga treba kompromitirati, nedavno u Haagu pravomoćno osuđen na 25 godina zatvora. A što se Ivana Bendera tiče, jednog od osnivača HR Herceg Bosne i prvog dopredsjednika HDZ-a BiH i on je prije sedam godina osuđen na četiri i pol godine zatvora zbog, kako je stajalo u presudi, zloporabe položaja i ovlasti.

Kontinuirana negativna kampanja protiv Hrvata u BiH i njihovih političara

*Dakle iz ovog dokumenta je jasno kao dan da su svi oni hrvatski političari koje su bošnjačke obavještajne službe navele da ih treba kompromitirati ili uhititi završili upravo kako je tamo napisano. Koliko su takve kompromitacije, prljavštine i podmetanja na račun hrvatskih političara i dužnosnika iz BiH mogle utjecati, primjerice, i na stvaranje ukupne negativne slike o šestorici osuđenih bosanskohercegovačkih Hrvata u Haagu, nakon čega je, jedan od osuđenika, general Slobodan Praljak ispio otrov i skončao svoj život?

Križanović: Teško mi je u ovom trenutku bez dublje analize kompetentnije govoriti o tome, ali nesumnjivo je da je sve ovo gore spomenuto značajno utjecalo na formiranje jedne negativne slike o hrvatskim političarima u BiH, tamošnjim Hrvatima, koji od potpisivanja Daytonskog sporazuma imaju neravnopravan tretman u Federaciji BiH, ali je i jačalo radikalno krilo bošnjačkih političara koji prema hrvatskim političarima u BiH ali i Hrvatskoj imaju izrazito negativan stav.

Vidite li samo kako je Emir Suljagić, neformalni pokretač jedne od najekstremnijih bošnjačkih stranaka u BiH – ‘Građanskog saveza’ izvrijeđao našu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović u kontekstu njezina posjeta Turskoj i susreta s turskim predsjednikom Recepom Erdoganom. Naime, gospodina Suljagića, i ne samo njega, smeta što će naša predsjednica razgovarati i o poboljšanju statusa hrvatskog naroda u BiH ili preciznije, konačnom rješenju hrvatskog pitanja kroz prihvatljiv Izborni zakon. Suljagić je u priopćenju Građanskog saveza rekao kako je Grabar Kitarović “Tuđman u suknji” i da želi provesti “getoizaciju bošnjačkog naroda u BiH“, a Republiku Hrvatsku nazvao ‘neoustaškom banana republikom’.

Dakle, kontinuirana negativna propaganda koja se vodi protiv Hrvata u BiH kao i naše zemlje i njezinih političara unatrag više od dva desetljeća itekako su mogle utjecati i na stvaranje ukupne negativne slike o šestorici osuđenih bosanskohercegovačkih Hrvata u Haagu.

Na kompromitacijama, lažima i podmetanjima dobrim dijelom je i stvarana slika o Hrvatima u BiH

*Može li ovaj dokument, a za vjerovati je da sličnih dokumenata koje je zaplijenio IFOR ima još, na neki način dovesti u pitanje i spomenutu nedavnu presudu BiH Hrvatima u Haagu, koja je na žalost, izravno u smrt odvela generala Praljka?

Križanović: Nadajmo se da može, barem u segmentu spiranja ljage s hrvatskih političara kao udruženih zločinaca na čemu neprestano inzistira bošnjačka strana, pogotovo onaj njezin najradikalniji dio, koji je otpočetka bio infiltriran u vrhovima bošnjačke vlasti i bošnjačkih obavještajnih službi. Upravo takvi su i tvorci ovoga ekskluzivnog dokumenta, a na njihovim kompromitacijama, lažima i podmetanjima dobrim dijelom je i stvarana slika o Hrvatima u BiH, njihovim predstavnicima u vlasti, ali i Hrvatskoj, te prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i njegovim najbližim suradnicima. No, takvoj bošnjačkoj vrhuški nisu bili trn u oku samo politički predstavnici Hrvata u BiH.

U tom smislu u konkretnom dokumentu spominju se i oporbeni lideri bošnjačke ali i srpske nacionalnosti. Tako mjere i radnje koje bošnjačke obavještajne službe namjeravaju preduzeti prema njima su sljedeće: Muhameda Filipovića i Adila Zulfikarpašića kompromitirati, Aliju Delimustafića, ratnog ministra policije u BiH Vladi ekonomski slomiti, Arminu Pohari čelniku Muslimanske demokratsked stranke u BiH fizički prijetiti, a srpskom političaru i predsjedniku Skupštine Republike Bosne i Hercegovine od 1992. do 1996. godine Miri Lazoviću prijetiti putem anonimnih poziva.

*U tom kontekstu zanimljivo je napomenuti da je protiv prvog ratnog ministra MUP-a BiH Alije Delimustafića i još desetak osumnjičenika upravo ovih dana u Sarajevu podignuta optužnica u slučaju ‘Pravda’, te da je to samo jedna u nizu optužnica koje su protiv njega podizane od rata naovamo. Optuživan je u javnosti i za pokušaj državnog udara za vrijeme predsjednika Alije Izetbegovića. Zanimljivo je da je protiv njega prijave podnosio i bivši ministar MUP-a BiH Bakir Alispahić optužen za špijunažu i tajno vježbanje terorista u kampu Podgorelec. Što nam možete reći o tome?

Križanović: Točno je da je u svojstvu ministra MUP-a RBiH Delimustafić bio optužen i za zloupotrebu službenog položaja zbog ugovaranja kupovine 32 putnička automobila, te da su protiv njega prijave podnosili i Jusuf Pušina, Delimustafićev nasljednik na mjestu ministra, te Bakir Alispahić, jedan od trojica bivših visokih dužnosnika bošnjačke obavještajne službe AID koji su osumnjičeni za špijunažu i tajno uvježbavanje terorista u taboru Pogorelica. Točno je i da je Delimustafić bio optuživan u javnosti i za pokušaj državnog udara za vrijeme predsjednika Alije Izetbegovića. Nakon svega postavlja se opravdano pitanje je li informacija o pokušaju državnog udara samo još jedna u nizu obavještajnih podmetaljki u režiji bošnjačkih obavještajnih agencija kako bi se realizirao prijedlog naveden u dokumentu da Delimustafića treba ekonomski oslabiti. U sličnim dilemama bili su i pojedini vodeći BiH mediji koji su nakon prvog uhićenja Alije Delimustafića 2000. godine napisali sljedeće:

“U spektakularnoj policijskoj akciji uhapšen je Alija Delimustafić, javna personifikacija najdrskijeg organiziranog kriminala u BiH. Predratni ministar policije, čovjek s potjernicom za leđima, osumnjičeni za državni udar i, nakon svega, ugledni biznismen kojem su se klanjali oni što se Boga ne boje, a smješkali oni što su si pripisali Božije prerogative. U analizama hapšenja, nazvanog prvim dokazom početka borbe protiv organiziranog kriminala, čaršijski kroničari mutnih radnji postavljaju dva pitanja: tko je sljedeći i koga je spreman žrtvovati Alija; i još jedno potpitanje: koji Alija? Odgovor će otkriti i tko je pravi – Šef A.“, napisala je 2000. godine Vildana Selimbegović za magazin ‘Dani’, nakon što je Delimustafić prvi put uhapšen.

*Koliko je, po Vašem mišljenju, sa svim tim – najblaže rečeno – prljavim radnjama njegovih obavještajaca i bošnjačkih obavještajnih službi uistinu bio upoznat tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH i neupitni bošnjački lider Alija Izetbegović?

Križanović: Možda se odgovor na vaše pitanje može nazrijeti samim uvidom u ovaj ekskluzivni dokument. Naime nakon akcije IFOR-a na zaposjedanju objekta Pogorelica 15. 02. 1996. godine u dokumentu se navodi kako su bošnjačke obavještajne službe izvršile procjenu i došle do zaključka da s tim u vezi, postoji ozbiljna vjerojatnoća mogućih političkih, diplomatskih i drugih štetnih posljedica po interese RBiH i to:
– u pogledu mogućih optužbi za opstrukciju Daytonskog sporazuma;
– u pogledu odnosa sa SAD-om i njihovim obavještajnim službama;
– u pogledu mogućeg narušavanja odnosa s hrvatskim partnerima u Federaciji BiH, i
– u pogledu mogućeg korištenja ovog ‘slučaja’ u subverzivne svrhe na unutrašnjem planu,(tako da bi se izjava predsjednika Predsjedništva koju je objelodanio admiral Leyton Smit, a prenijele sve svjetske agencije, da se radilo o mjestu za obuku agenata bosanskog MUP-a, mogla iskoristiti za tzv. diferencijaciju bošnjačkog vodstva i slično.
Jednostavno je nemoguće za povjerovati da o svemu tome nije bio upoznat Alija Izetbegović.