Ivan SEBALJ

7DNEVNO: Zabrana klađenja u Albaniji podigla regiju na noge – Edi Rama je samo pogodovao svome bratu!

Autor: Romana Eibl / 7Dnevno

TIRANA - Na samom početku ove godine regijom je odjeknula vijest da je u Albaniji 1. siječnja stupila na snagu zabrana klađenja i da je država zatvorila 4200 kladionica i automat klubova, a premijer Edi Rama pravdao je tu odluku svoje Vlade - brigom za obitelj, društvo u cjelini, borbom protiv ovisnosti, nasilja i kriminala. Mediji, međutim, razotkrivaju da se iza poteza albanskog premijera krije pogodovanje vlastitom bratu i stranom kapitalu, koji su udruženi preuzeli monopol nad igrama na sreću u Albaniji, gdje je sada kockanje dopušteno samo u luksuznim hotelima u turističkim resortima

Šest i pol mjeseci nakon što je Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država ukinuo višedesetljetnu saveznu zabranu sportskog klađenja na cjelokupnom teritoriju SAD-a, albanska Vlada je na inicijativu svog premijera, Edija Rame, 1. siječnja ove godine oživotvorila zakon, koji je progurao premijer osobno, te je zatvorila kladionice i automat klubove u cijeloj Albaniji! Ključ u bravu stavljen je na 4300 uplatnih mjesta, a bez posla je ostalo više od deset tisuća Albanaca! Premijer Rama poručio je da neće biti moguće ni online klađenje. Od Nove godine u Albaniji se može kockati samo u luksuznim hotelima (5+ zvjezdica) u turističkim resortima…

Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država proglasio je neustavnom zabranu sportskog klađenje, te su 14. svibnja 2018. sve savezne države dobile pravo da svojim zakonima urede djelatnost sportskoga klađenja. Time je, ujedno, ukinuto najveće nelegalno tržište igara na sreću u svijetu koje se procjenjivalo na više od 150 milijardi dolara godišnje. Legalizacijom klađenja, ukazuju analize, tržište igara na sreću u SAD-u narast će na 200 milijardi dolara, što znači da će pet liga NCCA, MLB, NHL, NBA i NFL dijeliti svake godine oko dvije milijarde dolara!

S druge strane Atlantika, pak, albanska je Vlada povukla radikalan potez kojeg pravda – “brigom za obitelj, društvo u cjelini te borbom protiv ovisnosti i kriminala”. Kao da primjeri iz povijesti nisu surovo potvrdili da je svaka zabrana urodila još većim zlom, da se zabranjenu djelatnost samo smješta u sferu ilegalnoga, te podupire cvjetanje crnoga tržišta i novih oblika kriminala, a „kamioni i avioni“ novca, umjesto u državni proračun, slijevaju se privatne džepove.

Monopol na albanskom tržištu igara na sreću

Iza pokušaju albanskih vlasti da iskorijene ovisnost o kocki, koju se smatra odgovornom za širenje siromaštva, sitnog kriminala i obiteljskog nasilja, stoji ipak nešto sasvim drugo, tvrde neki mediji u regiji. Tako dnevni-list.ba iz Bosne i Hercegovine, u kojoj je posljednjih godina također aktivna inicijativa protiv domaćih priređivača igara na sreću, piše da premijer Edi Rama kladionice u Albaniji nije zatvorio zbog “brige za društvo, te borbe protiv ovisnosti i kriminala”, nego kako bi pogodovao stranom kapitalu i – svome bratu!

Kladionica BastArena jedina u Albaniji ima licencu za internet igre na sreću, a priča se dalje povezuje činjenicama da Zakon o igrama na sreću dopušta Državnoj lutriji Albanije angažiranje drugog priređivača za internet igre na sreću, dok je još 2015. godine 30-godišnju koncesiju za nadzor priređivanja igara na sreću, Vlada Albanije dala privatnoj firmi MC Networking, koja je u stopostotnom vlasništvu Endrija Meksija, poslovnog partnera premijerovog brata, Olsija Rame. Izvori iz Albanije, koje premijer Rama naziva „crnim novcem kladionica“, aludirajući da se radi o plaćenim tekstovima, sve glasnije govore da je premijer Rama, kroz bratovu kladionicu BastArena, uz suradnju s Državnom lutrijom Albanije, a sve uz odobrenje MC Networkinga, na ovaj način osigurao monopol na albanskom tržištu igara na sreću.

E, sad, zašto su najzabrinutiji od svih u regiji, igrači i priređivači klađenja i igara na sreću u Bosni i Hercegovini, gdje su već neki pozvali vlast da napravi isto što su napravili Albanci i zatvori domaće kladionice?

“Podržali bismo mjere zatvaranja”, stav je pojedinih političara u BiH koji se zadnjih dana provlači kroz tamošnje medije. Međutim, domaći priređivači igara na sreću uporno naglašavaju kako se opet radi o zakulisnim radnjama kojima se domaće tržište igara na sreću prepušta strancima, a sve pod krinkom brige za opće dobro…

Sportsko klađenje treba precizno pravno regulirati

„Državna lutrija Albanije je od 2012. godine vlasništvo austrijskog Novomatica. Sada Premijer Edi Rama donosi zakon koji zatvara domaće kladionice, a klađenje će biti moguće samo preko kladionice njegovog brata, Državne lutrije Albanije koja je u vlasništvu Novomatica i Novomaticovih automata smještenih u hotelima. Poveznica se iz toga jasno vidi. Na sličnom planu se već godinama radi i u BiH. Novomatic od 2006. godine surađuje s Lutrijom BiH, u BiH već imaju nekoliko tisuća svojih automata, nekoliko automat klubova i kasina, a domaći političari posljednjih nekoliko godina kroz Parlament pokušavaju progurati zakon koji donosi drastično povećanje poreza domaćim kladionicama, što automatski znači njihovo zatvaranje, dok povećanja poreza za automate nema. Jasno je kako se radi o organiziranoj akciji u koju su upleteni i domaći političari iz samog vrha, a kojem je konačni cilj zatvaranje domaćih kladionica i prepuštanje tržišta strancima“, poručuju domaći priređivači igara na sreću u BiH, a prenosi dnevni-list.ba. Pritom upozorava da bi “albanski scenarij” značio da bi u BiH bez posla moglo ostati oko 10.000 radnika koji trenutačno rade u industriji igara na sreću, dok bi zatvaranje legalnih domaćih kladionica dovelo do enormnog procvata crnog tržišta.

Upravo se liberalizacijom sportskog klađenja u SAD ukida najveće nelegalno tržište igara na sreću u svijetu, te se potvrđuju teze da sportsko klađenje ne treba zabranjivati već ga precizno pravno regulirati. Ukidanjem zabrane u SAD-u praktički se ukida i nelegalno tržište, jer velika većina američkih saveznih država već ima spremne zakone kojima će pravno urediti priređivanje sportskog klađenja kao vrste igara na sreću. Na taj način SAD ulazi na velika vrata u globalne tokove igara na sreću. Osim toga, reguliranjem vlastitog tržišta, američka savezna vlast štiti i savezni proračun SAD-a kao i proračune saveznih država. Istodobno na višu razinu podiže i zaštitu svojih građana, jer je upravo zabrana sportskog klađenja u SAD-u bila generator bujanja kriminala i drugih negativnih pojava koje su se s američkog, prelijevale i na tržišta igara na sreću širom svijeta. Osim svega, odluka Vrhovnog suda SAD-a o ukidanju zabrane priređivanja sportskog klađenja ima golemo značenje za svjetsko tržište igara na sreću, jer izbija alibije različitim lobističkim i monopolističkim grupama širom svijeta koje pokušavaju uvoditi razne restrikcije kada se radi o igrama na sreću.

Problem – ilegalno internetsko klađenje…

Vijest o potpunoj zabrani svih oblika kockanja u Albaniji potaknula je i kod nas raspravu – bi li isto trebalo učiniti i u Hrvatskoj, s obzirom da problem s ovisnošću o kocki nije zanemariv ni u našoj državi, a posebice među mladima. No, je li rješenje baš tako jednostavno, neki je dan za portal direktno.hr komentirao predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša. „Hrvatski sport, dakle, svi nacionalni savezi, njih 84, plus Olimpijski odbor, financiraju se ponajprije od igara na sreću. Dakle, od iznosa koji od igara na sreću završi u državnom proračunu 35 posto ide sportu i to je glavni izvor financiranja sporta u Hrvata”, ponovio je Mateša ono što se zna i što je godinama već dobro uređeno.

Kladionice moraju državi plaćati pet posto poreza na sve uplate, ali i deset posto poreza na sve dobitke. Primjerice, u 2017. godini je u državni proračun uplaćeno 14 milijuna kuna godišnje naknade za priređivanje klađenja, 251,9 milijuna kuna iznosila je mjesečna naknada, te je prikupljeno oko 315,7 milijuna poreza na dobitke od klađenja. Dakle, riječ je ukupno 581,6 milijuna kuna.

Iz Hrvatskog olimpijskog odbora već duže vrijeme upozoravaju da su u sustavu financiranja hrvatskog sporta potrebne promjene, a dodatan i značajan prihod za sport vide upravo u oporezivanju klađenja putem interneta.

“Glavni problem u području igara na sreću je ilegalno internetsko klađenje koje Hrvatska još nije regulirala, jer strane tvrtke koje ovdje priređuju online klađenje, djeluju izvan hrvatskog pravnog sustava i iz Hrvatske nekontrolirano i neoporezivo odlazi najmanje milijardu kuna godišnje. To je ogroman gubitak za državni proračun, a ponajprije za hrvatski sport”, istakao je ne jednom Mateša, pa naglasio da HOO već četiri godine traži od mjerodavnih da reguliraju to područje kao što je to učinila većina zemalja u EU-u, tim više što je prema važećem Zakonu o igrama na sreću zabranjeno priređivanje klađenja u Hrvatskoj svim inozemnim priređivačima kao i njihovo reklamiranje.

Hrvatskoj ne treba milijarda kuna godišnje?!

“Iz meni potpuno nepoznatog razloga Hrvatska nikako da regulira to područje, samo nam govore ‘mi radimo na tome’. Čak smo im prevodili i rumunjski i francuski zakon da im olakšamo, ali zasad nema pomaka”, rekao je za direktno.hr, Zlatko Mateša.

“Ako najmanje milijardu kuna odlazi iz Hrvatske godišnje, kada bi se ista sredstva oporezivala s tih pet posto, za sport bi dobili još najmanje 50 milijuna kuna, što bi bilo dovoljno za njegovo neometano financiranje.”

Što rade i čekaju hrvatska ministarstva, osobito Ministarstvo financija i Ministarstvo uprave s pravnim reguliranjem sive zone online klađenja? Zar milijarda kuna nije vrijedna njihove pažnje i dodatnoga napora?! Osobito kad se zna da se, prema Zakonu o igrama na sreću, prihodi od igara u državnom proračunu izdvajaju za promicanje sporta (35 posto), za borbu protiv zlouporabe droga i svih oblika ovisnost; za udruge koje se bave socijalnom i humanitarnom djelatnošću, za organizacije koje se bave problemima osoba s invaliditetom i paraolimpijcima, kulturom, izvaninstitucionalnom naobrazbom i odgojem djece i mladih, te udrugama koje promiču razvoj civilnog društva.

Autor: Romana Eibl / 7Dnevno

ZADNJE VIJESTI