Ako je Burzićeva lagala u predmetu “Memić” – lagala je i u predmetu “Mahir Rakovac”!

Autor: Josip Šimić / Dnevno.ba

SARAJEVO - Prošlo je više od tri (3) godine, kada je Mahir Rakovac izvršio samoubojstvo u prosincu 2015. godine, skočivši s prozora zgrade u kojoj je stanovao. Nedugo nakon smrti Mahira Rakovca, samo dvije godine kasnije nakon teške bolesti, Alisa Mahmutović (40), majka tragično nastradalog Mahira Rakovca (14), čije je samoubojstvo u prosincu 2015. šokiralo bh. javnost, preminula je na Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, ali borba protiv vršnjačkoj nasilja, koju je ona vodila, neće, ne smije i ne može stati.

Njen suprug akademik Dubravko Lovrenović (61), podsjećamo, preminuo je šest mjeseci prije Alise Mahmutović, od iste bolesti. Brojni poznanici i građani su tada, ali i danas izražavali žaljenje što je ova porodica nestala za dvije godine. Alisa i Dubravko su do kraja svojih života tvrdili da se Mahir ubio jer je bio žrtva vršnjačkog nasilja, koje je doživio u školi, međutim istraga Tužiteljstva Kantona Sarajevo pokazala je da na njegovom tijelu navodno nije bilo tragova nasilja.

Što se zaista dogodilo dječaku Mahiru, koji je spalio ruksak, a onda se bacio sa zgrade, izgleda da nikada nećemo saznati, jer su oni, koji su istinski tražili pravu istinu i prave motive o smrti Mahira Rakovca, nažalost umrli, ali su se do kraja borili, ne prihvaćajući kvazi teze i kvazi tvrdnje, nalaze i dokaze iz istrage Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo, koja istraga je navodno pokazala, da Mahir Rakovac nije bio žrtva vršnjačkog nasilja, odnosno, da nije bio zlostavljan.

Vjerojatno bismo danas saznali pravu istinu o motivima i smrti Mahira Rakovca, da su živi oni, koji su se od samoga početka borili i tvrdili, da je dječak Mahir zaista bio žrtva vršnjačkog nasilja i da se zbog toga ubio, baš kao i u predmetu „Dženan Memić“, za koju istinu vjerojatno ne bismo nikada saznali, da nije bilo, ustrajnog u borbi, poštenog Muriza Memića, oca ubijenog Dženana Memića i odvjetnika Ifeta Ferageta, koji su od samoga početka tvrdili, da Dženan Memić nije stradao u prometnoj nesreći, već da je ubijen na jedan podmukao način, i koji su se od samoga početka borili protiv morbidnih konstrukcija Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo i MUP-a Kantona Sarajevo, da slučaj smrti Dženana Memića procesuiraju, kao kazneno djelo iz oblasti „Ugrožavanja javnog prometa“, a ne kao kazneno djelo „Ubistva“, te na taj način pomognu pravim i stvarnim ubojicama Dženana Memića, da ne izađu pred lice pravde, pri čemu su u toj namjeri lažno optužene dvije osobe Ljubo i Bekrija Seferović, a koje s kritičnim događajem nisu uopće ni povezane.

Dženan Memić, ubijen je 08.02.2016. godine u Velikoj Aleji na Ilidži. S tim u vezi, Sarajevsko kantonalno tužiteljstvo, na čelu s Dalidom Burzić, dana 07.03.2016.godine, donijelo je Naredbu o sprovođenju istrage protiv N.N., osoba, zbog krivičnog djela „Ubistva“, na štetu Dženana Memića, koja istraga je vođena sve do 24.06.2016. godine, točnije sve do onoga momenta, dok Tužiteljstvo Kantona Sarajevo sprovodeći istragu, nije uvidjelo, da su za smrt Dženana Memića odgovorni oni, koji imaju sasvim dovoljno novaca i zlata, da podmite i Tužiteljstvo, policiju i vještake, da sačine i pred sudom prezentiraju lažne nalaze.

Međutim, prethodno je glavna kantonalna tužiteljica Dalida Burzić u nekoliko navrata svojim dopisom, broj: A-429/16 od 19. 04. 2016. godine obavijestila roditelje ubijenog Dženana Memića o tome, kako “Tužiteljstvo KS radi intezivno poduzimajući sve mjere i radnje u okviru svoje nadležnosti, u cilju rasvjetljavanja okolnosti pod kojim je počinjeno krivično djelo ubojstva Dženana Memića, a sve s ciljem identifikacije izvršitelja krivičnog djela i krivičnog gonjenja”. Nadalje je istakla Dalida Burzić, “ukoliko ovo Tužiteljstvo utvrdi da postoji nečija odgovornost za pogrešan smjer istrage, Tužiteljstvo će poduzeti sve mjere i radnje, u okviru svoje nadležnosti”! No, tu nije kraj: Burzićeva je otišla dalje, pa je pred Murizom Memićem i odvjetnikom Ifetom Feragetom tvrdila, kako „On njega nije htio namjerno ubiti, da je to bilo naguravanje koje je eskaliralo“. Kako god, upravo će vrijeme pokazati, da je Burzićeva ta, koja je najodgovornija za svjesni i namjerni pogrešan smjer istrage, u tom skandaloznom sudsko-tužiteljskom slučaju bez presedana u skrivanju i prikrivanju pravih ubojica mladića Dženana Memića, za koje prikrivanje se ista sumnjiči.

Kada je Kantonalnom tužiteljstvu Sarajevo u izvjesnom vremenu postalo jasno, ‘ko je i zašto ubio Dženana Memića, naprasno je istraga o ubistvu prekinuta, i nikada do kraja završena. Preko noći je Tužiteljstvo Kantona Sarajevo prekvalifikovalo krivično djelo: iz „Ubistva“ iz člana 166. KZ F BiH, na štetu Dženana Memića odjednom u teško krivično djelo „Ugrožavanja javnog saobraćaja“ iz člana 336. stav 2. u vezi sa članom 332. stav 1. KZ FBiH, na štetu Dženana Memića, tvrdeći sada, kako je Dženan Memić ipak stradao u prometnoj nesreći.

Samo nekoliko mjeseci od smrti Dženana Memića, Kantonalno tužiteljstvo Kantona Sarajevo optužilo je Ljubu i Bekriju Seferović za smrt Dženana Memića, tvrdeći, da je „Ljubo Seferović nailaskom na pješake Dženana Memića i Alisu Mutap, koji su se kretali sredinom kolovoza u pravcu kretanja vozila, skrenuo pogled s kolovoza na muzički uređaj u vozilu, da bi promijenio muziku, i udario u pješake, usljed čega je lijevim čeono-bočnim dijelom svoga vozila na zaobljenju prednjeg branika s lijeve strane po vertikali u području lijevog fara vozila udario pješaka Memić Dženana koji je u tome momemntu iskoračio ulijevo, s osloncem na lijevu nogu, a pri tome je zadnji donji dio pješaka ispod pojasa bio izložen naletu lijevoga fara i plastičnih dijelova oko ovoga ruba kao i prednjeg poklopca s lijeve strane, dok je usljed brzine kretanja vozila glava Memić Dženana inercijom snažno zamahnuta unazad i sa lijevim potiljačnim dijelom ostvarila kontakt sa ramom prednjeg vjetrobranskog stakla sa lijeve strane vozila…“.

Od samoga početka Muriz Memić i odvjetnik Ifet Feraget tvrdili su, da Dženan Memić nije stradao u prometnoj nesreći, već da je ubijen na jedan podmukao način. Nakon dvije godine suđenja u režiji „sklepanih“ epizoda pravosudno-policijske mafije na Kantonu Sarajevo, Kantonalni sud u Sarajevu dana 16.07.2018. godine donio je Presudu, kojom se Ljubo i Bekrija Seferović oslobađaju od optužbi za smrt Dženana Memića.

U zaključku presude stoji, da je „Sud došao do zaključka, da nema pouzdanih dokaza, da su optuženi Ljubo i Bekrija Seferović počinili krivičnopravnu radnju, koja im se stavlja na teret“.

Dani, mjeseci i godine borbe Muriza Memića i odvjetnika Ifeta Ferageta, urodili su plodom. Bez ove borbe, hrabrog i časnog oca Muriza Memića i odvjetnika Ifeta Ferageta, vrsnog poznavatelja prava, ne bismo nikada saznali pravu istinu o načinu stradanja i smrti Dženana Memića, i prihvatali bismo „zdravo za gotovo“ teze Tužiteljstva Kantona Sarajevo o smrti jednoga mladića, kojeg su tek tako, u vožnji kombijem udarili Romi, nanijevši mu vozilom teške povrede opasne po život od kojih je mladić Dženana Memić samo par dana kasnije preminuo na UKC Sarajevo. Sada konačno znamo, da Dženan Memić nije stradao u prometnoj nesreći. On je ubijen, a ubojice uživaju zaštitu Tužiteljstva Kantona Sarajevo!

Na taj način plan montiranja optužbi Romima je propao, kao i onaj o nepostojećoj amneziji Alise Mutap, koja jedina bila prisutna u noći stradanja Dženana Memića, a koja je zapravo u jednoj Službenoj zabilješci MUP-a KS od 22.02.2016.godine, prepoznala ubojic(e)u mladića Dženana Memića, i to u onoj, kada je Mutap Zijad pozvao putem telefona inspektoricu Sanelu Hasanbegoviću, priopćavajući joj, da je „slike navedenih lica pokazao svojoj kćerci Alisi, koja je navela da jedno od lica sa spiska liči na izvršioca kojeg se ona sjeća, a kojeg je opisala u svojoj izjavi policijskim službenicima“. Nakon ovog prepoznavanja Mutapova je iznenada dobila amneziju.

Tužiteljstvo Kantona Sarajevo tvrdilo je Alisa Mutap ima amneziju i da se navodno ne sjeća i ne može se sjetiti događaja u kritičnoj noći 08.02.2016. godine. Međutim, u presudi Kantonalnog suda u Sarajevu stoji: „Sud je stekao dojam, da Mutap Alisa ne iznosi cijelu istinu, da prikriva određene činjenice, da je nesigurna u ono što izjavljuje, ona zna što se dogodilo, ali to svjesno prikriva i ne želi da kaže, ona nema amneziju, a samo njezino držanje pred Sudom je bilo popraćeno nesigurnošću, nervozom…“, pa tako,lažnim nalazima i lažnim vještacima, koji su sačinjavali nalaze za potrebe Tužiteljstva Kantona Sarajevo, Kantonalni sud u Sarajevu nije poklonio vjeru.

Koga i zašto je Mutapova prikrivala i po čijem nalogu, imat će prigodu ponuditi odgovore u istrazi Tužiteljstva BiH.

Da je zdravlje poslužilo i roditelje Mahira Rakovca, vjerojatno bismo danas saznali pravu istinu i motive samoubojstva Mahira Rakovca.

Kako u slučaju Mahira Rakovca, tako i slučaju Dženana Memića, glavna kantonalna tužiteljica Dalida Burzić, putem svojih medijskih press konferencija, primjenila je gotovo istu bogato spletkama snabdjevenu uvjerljivačku taktiku i metodu, te tvrdila, kako sa jedne strane „Mahir Rakovac nije silovan, niti je nad njim počinjeno bilo kakvo krivično djelo vršnjačkog nasilja“, a samo par mjeseci kasnije, s druge strane tvrdila, kako je i „Dženan Memić stradao u prometnoj nesreći i da nije ubijen“, uvjeravajući tada u ovim slučajevima javnost dokazima i provedenim vještačenjima do kojih je došlo Tužiteljstvo Kantona Sarajevo, sporadično tada nabrajajući nalaze vještaka itd.


„Nakon dva mjeseca istrage, saslušanjem 120 svjedoka, više od 7790 pregledanih video zapisa sa 32 nadzorene kamere, vjestačenja mobitela, računara, školske dokumentacije – Tužiteljstvo Kantona Sarajevo zaključilo je, da Mahir Rakovac nije silovan, niti je nad njim počinjeno bilo kakvo krivično djelo vršnjačkog nasilja“ – izjava za medije Dalide Burzić, glavne kantonalne tužiteljice, dana 04.03.2016. godine.

Mahir Rakovac počinio je samoubojstvo skočivši s osmog kata zgrade. Nakon smrti, njegovi majka i očuh saznali su od Mahirovog prijatelja da se Mahir na ovaj korak odlučio zbog psihičkog, fizičkog i seksualnog zlostavljanja koje je trpio od drugih učenika u školi, te da je i on sam zlostavljan. No u Kantonalnom tužiteljstvu su ovo opovrgavali, na isti način putem medija, kao i u slučaju stradanja i smrti Dženana Memića.

„Do prigovora će zasigurno doći, potvrdio je tada za N1, Mahirov očuh, Dubravko Lovrenović ocjenivši tvrdnje tužiteljstva skandaloznim, te nadodao: “Današnje tvrdnje koje su eksplicitne tvrdnje koje su iznesene tokom press konferencije u Tužiteljstvu KS su ne samo neistinite one su skandalozne i one će zapravo postati i već to jesu osnova na naš prigovor koji ćemo svakako uložiti, svjesni unaprijed da i od tog prigovora ne očekujemo zaista suviše i svjesni da je naša konačna destinacija sud za ljudska prava u Strazburu” – akademik Dubravko Lovrenović, 04.03.2016. godine.

Na gotovo identičan način, Burzićeva je kasnije vodila žestoku medijsku, ali naručenu press kampanju protiv Muriza Memića u odnosu na stradanje i smrt Dženana Memića, tvrdeći i uvjeravajući putem medija Burzićeva, kako isti nije ubijen, nego da je stradao u saobraćajnoj nesreći, da su nalazi vještaka navodno to potvrdili, da Alisa Mutap ima amneziju…

Ako je vjerovati (a nije!!!) tvrdnjama Burzićeve u odnosu na smrt Mahira Rakovca, kako navodno nad dječakom Mahirom nije počinjeno nikakvo krivično djelo vršnjačkog nasilja, da nije silovan, pozivajući se Burzićeva na prikupljene dokaze i nalaze vještačenja do kojih je došlo Tužiteljstvo Kantona Sarajevo…, onda znamo, da su takve tvrdnje i dokazi, sve samo ne pouzdani i točni, jer je Burzićeva na identičan način, isto to putem medija kasnije tvrdila i u predmetu „Dženan Memić“, uvjeravajući javnost dokazima i nalazima provedenih vještačenja, da Dženan Memić nije ubijen, već da je stradao u prometnoj nesreći, da bi se nakon izvjesnog vremena pokazalo, da su svi vještaci i svjedoci angažirani od strane Tužiteljstva Kantona Sarajevo, počev od vještaka kriminalca Ševala Kovačevića, Ivice Perovića i dr., lažne nalaze za potrebe Tužiteljstva KS sačinjavali, s ciljem i namjerom, da se pomogne učiniocu poslije učinjenog kaznenog djela i da se spriječi dokazivanje tog djela.

Smrt Mahira Rakovca i ubojstvo Dženana Memića potreslo je bosanskohercegovačku i širu javnost. Ta dva nevina bića otišla su Voljenom u veoma malom vremenskom intervalu: Mahir Rakovac izvršio je samoubojstvo u prosincu 2015. godine, a Dženan Memić je zadobio teške povrede samo dva mjeseca kasnije 08.02.2016. godine, od kojih povreda je 15.02.2016. godine preminuo na UKC Sarajevo. Upravo ova dva slučaja razotkrila su brojne nepravilnosti i korupciju u Kantonalnom tužiteljstvu Sarajevo. Svojevremno se prošle godine i Visoki predstavnik OHR-a u BiH Valentin Inzko u svome Izvještaju u Vijeću sigurnosti, dotakao predmeta „Dženan Memić“, ukazujući na ozbiljne propuste i korupciju pravosudno-policijskih djelatnika, koji su radili na predmetu „Memić“. Doduše, Inzko u Izvještaju nikakoga nije imenovao, ali nije teško ni zaključiti, da je mislio na glavnu kantonalnu tužiteljicu Dalidu Burzić, koja je s vremenom postala primjer, kakav tužitelj ne treba i ne smije biti!

Dalida Burzić očito je mislila, da će i u predmetu „Memić“, u svome medijskom, bogato spletkama snabdjevenom nastupu i lažljivom majstorskom spin maniru, odigrati istu zadanu joj igru, kakvu je prethodno odigrala u predmetu „Mahir Rakovac“, uvjeravajući oštećene i javnost krivotvorenim dokazima i lažnim vještacima, kako je „sve uredu“! Međutim, kako je vrijeme odmicalo, vrijeme je pokazalo, da je Burzićeva protiv Memića jahala u rat, no ne i u pobjedu! Bit će, da situaciju nije dobro predvidila.

Autor: Josip Šimić / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI