Bogata biografija zločina Dragana Mektića: 1995. godine bio na ratištu u Srebrenici, kasnije namještao seks afere, mito uzimao, štitio osobe sa crne liste…

Autor: Josip Šimić-Đinđić

Do prije nekoliko godina možda neprimjetna persona za širu hrvatsku, srpsku i bošnjačku javnost Dragan Mektić, nekadašnji ministar sigurnosti u vijeću ministara BiH izazvao je pozornost bošnjačke i hrvatske javnosti javnim napadima na instituciju i osobu tada Predsjednice Republike Hrvatske i v.d. glavnog državnog tužioca Gordane Tadić.

Mektić je bio i ostao kao kadar propalog SDS-a, bez izbornog legitimiteta te stranke, uz pomoć Bakira Izetbegovića stupio na vlast. Cijenu koju plaća za to jest poslušnost koju ima prema Izetbegoviću u sprovođenju njegove neoosmanske politike islamizacije bh. države i društva. Moramo napomenuti kako je Mektić imenovan na mjesto direktora Službe za poslove sa strancima kao prijedlog rahmetli Sulejmana Tihića. Za Mektićeva mandata kao direktora SPS BiH naselilo se na tisuće osoba AA podrijetla u Sarajevo i središnju Bosnu, kupili su ogrome  površine zemljišta, gradili naselja, „studirali“. Na tisuće Libijaca i Sirijaca su dobili pravo na boravak iako za to nisu imali valjan pravni osnov.

Mektić se snažno protivi ulasku BiH u EU, jer zastupa i ruske interese u BiH, a tako bi bile razotkrivene njegove veze i uloga u međunarodnoj nelegalnoj trgovini oružja iza koje stoji Mektićev financijer Slobodan Tešić. SDA ne želi istinski EU, nego sanjaju o novom turskom carstvu istovremeno koketirajući s Iranom, S. Arabijom.

Tko je to, što je to Dragan Mektić?

Dragan Mektić rođen je 24.12.1956. u jednom malom zaseoku pokraj Prnjavora gdje je završio trogodišnju srednju školu učenika u privredi tzv. ŠUP. Zapošljava se 1980. godine u SUP-u Prnjavor, kao milicioner-pozornik te se „doškolovava“ kroz razne policijske tečajeve i obuke kako bi mogao postati inspektor za sitni kriminal (šumske krađe i sl.), što je radio do pred rat, u SUP-u u Prnjavoru. Mektić se školovao i na „prestižnim“ noćnim školama u Skoplju. Služba državne bezbjednosti ga pred sami rat kvalificira kao potpuno nepouzdanog kadra na koga se ne može računati ni u profesionalnom, ni u kom drugom smislu.

Međutim, tijekom rata Mektić napreduje i postaje komandir policijske stanice Prnjavor. Kako sam kaže u svojim izjavama za medije, nema bitke i ratišta na kome nije bio i da se posebno isticao. U prilog istinitosti tvrdnje da se nalazio na svim i najžešćim ratištima govori i činjenica kako je dokumentiran najveći broj poginulih vojnika Vojske RS bio iz Banja Luke, 1.496 a odmah zatim iz Prnjavora 507. Za vrijeme Mektićevog komandiranja policijskom stanicom Prnjavor ubijena su 20 civilnih lica od čega tri žene.

Broj pretučenih, silovanih, zlostavljanih čak i u policijskoj stanici nikada neće biti poznat. Za ratne zasluge Mektić i još desetak istaknutih ratnih dužnosnika su od općine Prnjavor dobili besplatno zemljište za izgradnju kuća koje je eksproprirano od bošnjačkih izbjeglica iz Prnjavora, u tzv. Haškoj ulici. 

Ratni put Mektića je ipak djelom obavijen velom tajne: rušenje vjerskih objekata, otimačine, krađe, samo su jedan od pridjeva Mektićeve mračne prošlosti. Pouzdani obavještajni podaci govore da se 1995. nalazio u ratnim dejstvima na području Srebrenice. Nakon rata, 1997. godine, Mektić se zapošljava u Banjoj Luci u obavještajnoj službi RS. Budući da nije imao validnu školsku spremu, i nije prošao psiho test, biva umalo izbačen iz Službe ali ga „spašava“ osobnom intervencijom tadašnji predsjednik RS-a i njegov prijatelj, četnički vojvoda Nikola Poplašen.

Kao član (Karadžićevog) SDS-a, 2003.godine dolazi u Sarajevo (u poderanim cipelama, sa jednim parom čarapa i poderanim žutim stojadinom) na mjesto zamjenika ministra bezbjednosti u Savjetu ministara BiH. S te pozicije priprema osnivanje Službe za poslove sa strancima čiji prvi direktor postaje 2006. godine upravo Mektić. Takvo ustrojena Služba je nepoznata u zemljama okruženja i svijeta, ona je dio sistema granične ili „obične“, temeljne, policije, a u BiH je doslovno izmišljena da bi Mektić postao direktor.

Ubrzo mijenja partijski dres, kada je SDS izgubila izbore i zaklinje se na vjernost SNSD- u, Nikoli Špiriću kojega upravo danas optužuje za korupciju i kriminal. Po dolasku u Službu za poslove sa strancima odmah kupuje skupocjeno vozilo BMW kojih je promijenio do sada 3., koštajući državu BiH 500 000 KM. Nemoguće je utvrditi koliko je bespotrebnih i u privatne svrhe potrošenih tona goriva, rezervnih dijelova, koliko je izdato fiktivnih putnih naloga i naplaćeno dnevnica za nepostojeća putovanja za vrijeme dva mandata Mektića u SPS. Istraga samo treba usporediti putne naloge s prelascima granica.,… to je najlakše istražiti i dokazati.

Zloupotrebe službenih vozila, mobitela, troškova reprezentacije i noćenja su svakodnevna pojava Dragana Mektića. Isto je omogućavao svojim vjernim suradnicima.

Mektić je zaposlio preko 300 ljudi. Cijena radnog mjesta nije bila ispod 10.000 KM, ona se davala u novcu, uslugama ili kontra uslugama. Naravno, dio ljudstva u Službu za strance Mektić je preuzeo iz entitetskih MUP-ova, a dio koji nije „unovčen“ čine članovi najužih porodica. Tako je Mektić svoga zeta zaposlio u SPS Banja Luka, sa srednjom školom, a sada je inspektor za strance, Izet Nizam je kompenzirao radno mjesto svoje žene u zamjenu za posao gospođe Delić, snahe rahmetli generala Delića i žene tadašnjeg direktora Državne agencije za zapošljavanje koji je Nizamovu ženu zaposlio „kod sebe“. Nizam zapošljava i ženu Enesa Obralije, Esmu, bez stručne spreme, kao i ženu Rade Kovača, načelnika za operativnu podršku, zatim zeta Ive Ramljaka načelnika za readmisiju itd..

Mektić je za nezakonito produženje svog mandata platio oko 100 000 KM.

Uzimalo se na svemu, procenti od osiguranja/registracije vozila, servisa, goriva rezervnih dijelova, guma, opravke vozila, kupovine vozila.

Posebna priča su „pinke od kirija“ tj. poslovnih prostora koji su iznajmljivani za potrebe SPS i njihovih 16 terenskih jedinica. Desetine tisuća mjesečno su plaćane firmi „Ećo kompani“ tj. vlasniku – osobi koja predstavlja bezbjednosnu prijetnju i koja je protjerana iz BiH. Veliki dio novca se vraćao direktno Mektiću i suradnicima. Takvo stanje je bilo i sa najmom većine poslovnih prostora diljem BiH čije kirije su osobno ugovarali Nizam i Mektić i naravno ubirali „pinke“. Nizam je prije dvije godine hapšen po naredbi Tužilaštva BiH za kriminal i korupciju.

Mediji su već pisali kako su Mektić i Nizam uzimali novac od vlasnika Hotela Hollywood, također lica koje je bezbjednosno interesantno kao provizije za charter letove koju su organizirani za pojedinačne letove, a bilo je dosta i fiktivnih faktura. Nebrojeno puta su besplatno koristili usluge smještaja (ljetovanje, 8. mart), masaža, wellnesa u inozemstvu i BiH a koje je plaćala navedena agencija. Naravno sve tijekom radnog vremena uz uredno naplaćenu dnevnicu i putni nalog.

Veliki novac i kriminalno iskustvo Mektić je stekao prilikom kupovine zemljišta za izgradnju Imigracijskog centra SPS u Istočnom Sarajevu te izgradnje i opremanja velikog kompleksa Imigracijskog centra. Ne zna se koliko je točno para Mektić uzeo od izvođača ali se procjenjuje na bar par stotina tisuća KM. 

Kada je naučio taj posao i vidio kako se lako mogu izvući velike pare iz proračuna BiH, Mektić je organizirao kupovinu zemljišta za izgradnju nepotrebne zgrade SPS. Svojim vezama uvezao je odobrenje (novac) za kupovinu zemlje i pravljene zgrade. Zgrada je koštala 7.000.000 KM iako je po projektu planirano 6.300.000 što je također bila precijenjena cifra. Na sve to je upozorio načelnik za financije i formalni voditelj projekta izgradnje zgrade SPS Danijal Ganić koji je dokazao kako izvođač treba na ime neizvršenih radova vratiti desetke tisuća KM. 

Budući da nije bilo sluha od strane Mektića i Nizama s tvrtkom „Đekos“ d.o.o. se potpisuje anex ugovora i Mektić dobiva svojih 10 %. Ganić je 28.02.2014. podnio agenciji za prevenciju korupcije prijavu u kojoj je naveo sve naprijed izneseno. Međutim direktor navedene agencije je zaštitio Nizama i Mektića i prijavu stavio u ladicu, gdje je i danas drži.

Mektić je zaustavio („posušio“) istragu protiv svoga zamjenika Izeta Nizama koga je dana 22.08.2013.godine prijavila, i u prostorijama SIPA-e u I. Sarajevu dala opširnu izjavu, i pružila relevantne dokaze državljanka Crne Gore A.L. za iznudu i zloupotrebu službenog položaja od strane Nizama. Navedena strana državljana i njena prijateljica svjedočile su kako je Nizam tražio seksualne usluge za odobrenje boravka i te navode potkrijepile osim izjave, sms porukama i pismima koje je Nizam pisao A.L. 

Strana državljanka je svjedočila kako ju je Nizam pokušao silovati u svom službenom vozilu. Ovo nije jedina istraga koju je vodila SIPA a koju je Mektić obustavio putem svojih veza i zaštitio Nizama zbog toga što je bio ucijenjen nezakonitim poslovima koje je radio s Nizamom. Sve navedeno jako dobro zna Anđelko Hrgić zvani Hans.

Mektić je tada podmetnuo istragu protiv više službenika SPS koji su pomogli navedenoj stranoj državljanki i zaštitili je kao svjedoka kada su informacije iz istrage (pro)dane Mektiću. Mektić je uništio i Zijada Husića, šefa TC Sarajevo SPS, podmetnuvši mu lažnu istragu za seksualno uznemiravanje. Iako je Husić pravomoćno oslobođen, nikada nije vraćen na svoje radno mjesto. Doslovno je uništio i sve rukovoditelje Hrvate u SPS koji su radili po zakonu a ne njegovim zahtjevima. 

Posebna priča je prodavanje boravka strancima koji na to nemaju pravo, npr. Kinezima u Brčkom, „studentima“ Arapima u Travniku i sl. Nikada se u SPS nije mogao utvrditi broj izdanih boravaka zaveden u protokolu sa stvarnim stanjem izdanih sticer naljepnica koje važe za odobrenje boravka i podaci koje je Mektić godišnje slao ministarstvu o broju provedenih upravnih predmeta. Ne postoji evidencija o stikerima, a isti su tiskani neposredno pored Mektićeve kancelarije uz njegov nadzor i kontrolu.

Mektić je direktno umješan u međunarodnu trgovinu oružjem putem svog prijatelja i sponzora Slobodana Tešića iz Beograda. Otvoreno je lobirao i nudio mito da se isti skine s crne liste BiH za izvoz oružja. Posebna priča je Mektićeva uloga u rušenju glavnog tužitelja Milorada Barašina a sve u svezi spomenutog Tešića. Ne može se procijeniti načinjena šteta državi i građanima BiH koju je načinio Mektić namjerno propuštajući kontrolu boravka stranaca u Sarajevu i dozvoljavajući im da rade na projektima od značaja za BiH iako je znao da te poslove mogu obavljati i državljani BiH i po zakonu su oni i trebali biti ponuđeni da obavljaju te poslove.

Posebna vrsta veleizdaje je dilanje tajnih i povjerljivih podataka koje je Mektić dostavljao i dostavlja stranim agenturama. Tako je dobio snažne mentore i nalogodavce. Zanimljivo je kako se Mektić predstavlja za američkog čovjeka a paralelno surađuje i dostavlja dragocjene podatke Rusima i Kinezima. Njegovi zamjenici Nizam i Obralija su bliski iranskoj obavještajnoj mreži u BiH, što je više puta znao potvrditi i tadašnji ministar bezbjednosti Fahrudin Radončić. Mektić je 2015. godine postao SDS-ov ministar i danas se osvećuje Radončiću podmećući mu razne spletke i vršeći kriminalizaciju istoga. 

Prijetio je i ucjenjivao političare i gospodarstvenike uhićenjima od strane SIPA-e. Prijeti i R. Hrvatskoj, RS-u i Srbiji. Navedeni organizirani kriminal, s kojim nema tko da se uhvati u koštac u postojećoj konstelaciji odnosa, u situaciji kada je Mektić bio postavio svoga kuma za direktora SIPA-e i ima svoje ljude u OBI i svim bezbjedonosnim agencijama, koji su pokušali srušiti tada  v. d. glavnog državnog tužitelja BiH Gordanu Tadić, od kojih je Mektićevih ljudi, Vahidin Šahinpašić, načelnik krim odjela SIPA-e optužen za pokušaj rušenja Glavne tužiteljice.

Autor: Josip Šimić-Đinđić

ZADNJE VIJESTI