fbpx

BOJAN PEPIĆ: (Ne)pristrasno prema glavnom tužitelju

Autor: Bojan Pepić / Causacriminalis.com

PRIJEDOR - Kako je nedavno izvijestio BIRN BiH, Sud Bosne i Hercegovine je prenio vođenje postupka protiv bivšeg Glavnog tužitelja Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, na Općinski sud u Sarajevu radi, kako navode iz Suda BiH, radi osiguranja nepristrasnog i pravičnog suđenja.

Prije funkcije Glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH, Goran Salihović je u periodu od 2005. do 2013. godine, punih osam godina, obavljao dužnost predsjednika Općinskog suda u Sarajevu, koji će po odluci Suda BiH nastaviti daljnji postupak protiv smijenjenog glavnog tužitelja.

Protiv ove odluke, koju je Sud BiH donio po službenoj dužnosti, žalile su se obe stranke, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine i optuženi Goran Salihović, ali je Apelacijsko vijeće Suda BiH njihove žalbe odbilo i potvrdilo prvostupanjsko rješenje.

Prema mišljenju suca Apelacijskog vijeća, činjenica da je Salihović kao glavni tužitelj vršio nadzor nad radom svih tužitelja i da je izdavao „naredbe o vođenju postupka“, čini ga uključenim u rad na svim predmetima koji se vode pred Sudom BiH, što predstavlja važne razloge koji opravdavaju prenošenje vođenja postupka.

Inače, protiv Salihovića je, nakon istrage koju je Tužiteljstvo BiH vodilo više od dvije godine, dana 14.12.2018. godine, Sud BiH potvrdio optužnicu zbog krivičnog djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 220. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), a sve u vezi sa članom 54. KZ BiH.

Zakonsko uporište na osnovu kojeg je Sud BiH donio rješenje o prenošenju vođenja postupka na Općinski sud u Sarajevu je odredba člana 27. Zakona o krivičnom postupku BiH, prema kojoj sud može vođenje postupka za krivično djelo iz svoje nadležnosti, ako postoje važni razlozi, prenijeti rješenjem sudu na čijem je području krivično djelo izvršeno ili pokušano. Vođenje postupka se može prenijeti najkasnije do zakazivanja glavnog pretresa.

U Sudu BiH su očigledno smatrali da je činjenica što je Goran Salihović bio glavni tužitelj Tužiteljstva BiH, koje je, uzgred, u svim krivičnim postupcima samo stranka u postupku, u potpunosti ravnopravna s optuženim, važan razlog da se postupak protiv njega prenese na drugi sud, i to ni manje ni više, na sud kojim je predsjedavao punih osam godina.

Međutim, činjenica da je Glavni tužitelj BiH Tužiteljstva optužen pred Sudom BiH, ne bi trebala da ima apsolutno nikakve veze s pravičnošću i nepristrasnošću postupka prema njemu, tim prije što je tužiteljstvo stranka u krivičnom postupku, a ne organizacijski dio suda, ali i zato što glavni tužitelj za vrijeme svog mandata nije napisao nijednu optužnicu koju je uputio Sudu BiH, niti je pred tim sudom zastupao optužnice. Drugim riječima, Goran Salihović se nikada nije pojavio u sudnici Suda BiH noseći tužiteljsku togu, ali čak i da jeste, to ne bi bio razlog za prenošenje postupka prema njemu na drugi sud. Također, kao glavni tužitelj, pozitivnim zakonskim propisima nikako nije bio ovlašten da neposredno instruira postupajuće tužitelje kako da se ponašaju u pojedinim predmetima, a pogotovo da neovlaštenim licima nezakonito povjeri rad na njihovim predmetima (što su zloupotrebe službenog položaja i ovlaštenja koje se nisu našle u potvrđenoj optužnici).

Argument Apelacijskog vijeća da je Salihović toijekom obavljanja funkcije glavnog tužitelja bio uključen u rad na svim predmetima koji se vode pred Sudom BiH, te da je izdavao „naredbe o vođenju postupka“, samo je priznanje da su se u optužnici protiv njega trebale naći i one točke koje su izostavljene, a po kojima je utvrđena njegova odgovornost u disciplinskom postupku pred VSTV-om. U tom postupku je obrana, neosnovano se pozivajući na povredu načela ne bis in idem, uspjela zaplašiti postupajućeg tužitelja i navesti ga da ove najznačajnije točke izostavi iz optužnice, a da mu na teret stavi skoro beznačajne zloupotrebe (u odnosu na one glavne) u vezi s avionskim kartama za Pariz.

Nakon što je na ovakav tendenciozan način postupak protiv Salihovića prenesen na sud u kojem je više godina bio predsjednik, a sve radi osiguranja „nepristrasnosti i pravičnosti suđenja“, pitanje je koliko će taj sud biti nepristrasan prema svom bivšem predsjedniku?

Odredbom člana 39. stav 1. tačka f) Zakona o krivčnom postupku Federacije BiH, propisano je da sudac ne može obavljati sudsku dužnost ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost.

Ako je postupak protiv Gorana Salihovića, radi osiguranja nepristrasnosti, prenesen na sud kojem je bio predsjednik toliko godina, kako će sudac kojem ovaj predmet bude dodijeljen postupati nepristrasno u situaciji kada mora da sudi svom bivšem predsjedniku i radnom kolegi. Nisu li to okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u nepristrasnost postupajućeg suca?

Podsjetimo, postupak protiv Azre Miletić, sutkinje Suda BiH, prebačen je s tog suda na Općinski sud u Sarajevu, opet iz razloga osiguranja nepristrasnog suđenja, ali ovaj put pravilno, jer su suci Suda BiH došle u situaciju da sude svojoj suspendiranoj radnoj kolegici, zbog čega, razumije se, nisu mogli osigurati nepristrasnost suđenja.

Zašto je u slučaju Gorana Salihovića postupljeno suprotno elementarnoj pravničkoj logici i da li će pred Općinskim sudom u Sarajevu biti podnesen zahtjev za izuzeće postupajućeg suca zbog postojanja okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost (a to je u ovoj situacji svaki sudac kojem predmet bude dodijeljen radi zakazivanja glavnog pretresa), odnosno, da li će biti postavljeno pitanje delegacije nadležnosti suda – ostaje nam da vidimo.

NAPOMENA: Gospodin Bojan Pepić je nekoć radio u Uredu državne tužiteljice Suade Pašić, a sada radi u Okružnom tužiteljstvu u Prijedoru. Tekst je stručna ekspertiza, a ovom prilikom pozivamo i sve druge koji se smatraju stručnima da iz ove i sličnih oblasti šalju svoj tekstove na redakcijski mail našega portala, te ćemo sve takve rado objaviti.

Pišite nam na:
[email protected]

Autor: Bojan Pepić / Causacriminalis.com

ZADNJE VIJESTI