Bošnjaci su nam izabrali člana Predsjedništva, a tko je birao upravu Aluminija?

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

MOSTAR - Hrvatski mediji u Bosni i Hercegovini razvrstani su u nekoliko pravaca. Tako imamo priliku svakodnevno čitati one koji uporno i revno, u puku bi netko rekao „slijepo“, ali odgovorno i stoički slijede političkog vođu Hrvata u BiH, onoga koji se pojavljuje kao vođa najjače stranke Hrvata u BiH a to je HDZ BiH, isto tako i kao prvi um i prvi faktor odlučivanja najjačeg političkog ali nadstranačkog tijela Hrvata u BiH a to je HNS, a sve navedeno je Dragan „80 posto (nedostatnih) hrvatskih glasova“ Čović.

U takvim medijima već mjesecima imamo priliku čitati o nečemu što znaju svi Hrvati, Srbi, Bošnjaci, „ostali“, kao i Željko Komšić. To znaju i trenutni kao i prijašnji visoki predstavnici. To znaju u teoriji i svi faktori međunarodne zajednice i svi koji su ikada izvana uputili samo pogled prema Bosni i Hercegovini. Ta činjenica je da Hrvati trebaju sami sebi birati političke predstavnike. Vrlo jednostavno. Jedan konstitutivan narod u jednoj državi tri jednakopravna konstitutivna naroda treba sebi, kao uostalom i ostala dva, birati političke predstavnike sa svim svojim vrlinama i manama.

To svi znamo ali mnogi za to ne haju. Pogotovo Komšić ne haje. Samo malo bolje upućeni u povijest znaju da Nehaj nije bilo moguće osvojiti dok je na njemu bilo Uskoka. Čim su zakulisnim igrama sklonjeni Uskoci sa scene, ni tvrđava nije bila problem. Tako se zakulisnim igrama želi skloniti sa scene i 80 posto volje biračkog hrvatskog tijela, pa ni HDZ BiH neće biti problem. Ali druga su vremena danas, a ne brani se ovdje Senj već cijeli jedan narod. Jednakopravan i konstitutivan koji opet ne može sebi birati svoje političke predstavnike sa svim svojim vrlinama i pogotovo manama koje su više zastupljene u nekim drugim hrvatskim medijima u BiH.

U drugom pravcu medijskog djelovanja Hrvata u Bosni i Hercegovini nalaze se oni mediji koji su više usredotočeni na socijalnu sliku i tematiku vezanu za Hrvate, ali i za ostale žitelje ove države. U takvima možemo pročitati više negativnosti o „Aluminiju“, gigantu palom na koljena dobrim dijelom zahvaljujući politici vođenja tvrtke a politiku vođenja tvrtke, sa svim nagradama i izdacima, i same vođe, instalirani su od strane političkih vođa. Dakle, jedni mediji upornošću spominjanja političkog problema žele maknuti čitateljima poglede s problema kojega je politika stvorila halapljivošću njenih prvotimaca. Naravno, „Aluminij“ je samo jedan od primjera. Zračna luka u Mostaru i druge takve propale investicije koje samo nestručnošću ne mogu uspjeti kao dubrovački ili zadarski aerodrom su u nizu iza „Aluminija“ pošto je ovaj aktualan i sudbina mu je, kao i sudbine sviju vezanih za nj, neizvjesna.

I što može jedan prosječan čitatelj očekivati kada uz jutarnju kavu krene u potragu za friškim dnevnim informacijama? Svježinu ne može jer se mjesecima ponavlja jedno te isto. Glavobolju može i ona neće biti uzrokovana promjenama u atmosferi. I jal. Tugu. Trebalo bi slijediti politiku jedinstva Hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini koja će jamčiti jednakopravnost i izbjegavanje nametanja političkih predstavnika nama kao narodu. A u isto vrijeme, trebalo bi ih slijediti u svemu drugome u čemu su aktivni pa tako i u slabom vođenju institucija od javnog značaja.

Došli smo davno do zaključka da politiku trebaju voditi političari, a sve ostalo netko iz adekvatne struke primjerene okruženju. Novinari neka se svrstaju gdje žele i pišu kako im savjest nalaže, strojari neka se bave strojarstvom a ne porezima, a tamo gdje političari smještaju ljude, u javne institucije, samo neka ne rade pogrebnici.

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI