fbpx

Dalida Burzić i dr., počinili su strašne zloupotrebe zakona u predmetu “Šimić” – Podnijete kaznene prijave i protiv sudaca!

Autor: Josip Šimić / Dnevno.ba

SARAJEVO - Po Naredbi o sprovođenju istrage, u krivičnom predmetu, broj: T20 0 KTK 0015919 18 protiv više pravosudno-policijskih djelatnika, zbog više koruptivnih dijela, shodno više podnijetim prijavama od strane oštećenog Josipa Šimića-Đinđića, a na osnovu člana 214. stav 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku BiH u vezi sa članom 215. stav 1. Zakona o krivičnom postupku BiH, d o n o s i m:

K A Z N E N U   P R I J A V U

sa  Prijedlogom donošenja Naredbe o sprovođenju istrage protiv i prema:                                                                                               

1.) Ćosić Nedimu, sudiji Općinskog suda u Sarajevu

2.) Tinu Begtaševiću, sudiji Općinskog suda u Sarajevu

3.) Dalide Burzić i Nevene Aličehajić

Zbog

Osnovane sumnje, da su zajedno sa drugima, koji su obuhvaćeni istragom Tužilaštva Bosne i Hercegovine, prijavljeni Ćosić Nedim i Tin Begtašević, u svojstvu sudija Općinskog suda u Sarajevu, ostvarili i počinili bitna obilježja kaznenih djela „Organizovani kriminal“ iz članka 250. KZ BiH, i to na način, da su sa direktnim umišljajem počinili: produženo kazneno djelo „Povreda zakona od strane sudije“ iz članka 357. KZ F BiH u vezi sa članom 55. KZ F BiH, a u vezi sa produženim kaznenim djelom „Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja“ iz članka 383. stav 1. KZ F BiH, a u vezi sa članom 55. istog Zakona, u vezi sa kaznenim djelom „Nesavjestan rad u službi“ iz članka 387. stav 1. i 2. KZ F BiH, a sve u vezi sa članom 54. KZ F BiH i drugo.

ŠTO SU:

Pod tačkom 1.:

Prijavljeni Ćosić Nedim, sudija Općinskog suda u Sarajevu, u svojstvu sudije Općinskog suda u Sarajevu, postupajući kao sudija za prethodno saslušanje Općinskog suda u Sarajevu, u kaznenom predmetu, broj: 65 0 K 665895 17 Kps od 24. 11. 2017. godine, a odlučujući o podignutoj optužnici Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, broj:  T09 0 KT 0116640 17 od 17. 11. 2017. godine, a postupajući suprotno principu zakonitosti, nepristrasnosti i profesionalnosti, suprotno Kodeksu sudske i tužilačke etike, a obavezujuće za sve sudije i tužioce, te suprotno odredbama ZKP-a F BiH i ZKP-a BiH, u namjeri, da nanese štetu prijavitelju/oštećenom Josipu Šimiću-Đinđiću, a kako bi realizirao pravno nasilje osumnjičenih i ranije prijavljenih Dalide Burzić, glavne kantonalne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva Sarajevo i postupajuće tužiteljice Nevene Aličehajić preko koje su se tokom istrage realizirale sve monstruozne ideje i radnje Dalide Burzić, koje su svojim koruptivnim radnjama nad oštećenim Josipom Šimićem-Đinđićem sprovele u cilju „selektivne istrage“ u vidu osvete i odmazde, zbog javnih članaka, koje je prijavitelj i oštećeni Josip Šimić-Đinđić pisao i putem portala ukazivao na kriminalne i promiskuitetne radnje glavne kantonalne tužiteljice Dalide Burzić, i znajući prijavljeni sudija Ćosić Nedim, da je Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo podiglo optužnicu, broj: T09 0 KT 0116640 17 od 17. 11. 2017. godine na temelju kopija, kao nedozvoljenih dokaza u kaznenom postupku shodno članu 289. stav 2. i 3. ZKP-a F BiH i sudiji za prethodni postupak istu optužnicu uputilo,

prijavljeni sudija Ćosić Nedim istu optužnicu potvrdio, svjestan, da potvrđuje optužnicu, koja je podignuta na temelju kopija: pod tačkama 1, 3, 4, 5, 6, 7, kao nedozvoljenih dokaza u kaznenom postupku i nepostojećih dokumenata i znajući, da se takvi dokazi u kaznenom postupku izvoditi ne mogu i da takvom krivično-pravnom radnjom nanosi štetu Josipu Šimiću-Đinđiću, uskraćuje i oduzima zakonske prioritete koji Sudu BiH pripadaju po članu 23. stav 2. ZKP-a BiH, a sve u namjeri, da nanese nesrazmjernu štetu Josipu Šimiću-Đinđiću, budžetu BiH, a pribavi korist Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo, i to:

Općinski sud u Sarajevu, po sudiji za prethodno saslušanje Ćosić Nedimu, potvrdio je optužnicu Tužilaštva KS na temelju nepostojećeg dokumenta/akta SIPA-e (fotokopija bez originala – članak s portala „Srna“ JPG-SLIKA AKTA SIPA-e, jer Tužilaštvo KS nikad nije osiguralo original), u odnosu na tačku 1. predmetne optužnice, broj: T09 0 KT 0116640 17, a koji akt se NE nalazi niti u spisu Tužilaštva KS niti u sudskom spisu Općinskog suda u Sarajevu. Taj sporni akt SIPA-e se nalazi jedino u spisu Tužilaštva BiH, a kojeg je Tužilaštvo BiH odbilo dostaviti ili isti ovjeriti, pa dostaviti Tužilaštvu KS.

Tužilaštvo KS samo je u posjedu članka s portala „Srna“ i JPG fotografije (kopije) spornog akta SIPA-e, ali nikako i nikada nije došlo u posjed onog spornog akta SIPA-e kojeg sam  28. 08. 2017. godine predao na protokol Tužilaštva BiH.  Ostaje nejasno, kako je moguće, da Općinski sud Sarajevo potvrdi optužnicu Tužilaštva KS, obzirom, da je Tužilaštvo KS čak nekoliko puta tražilo sporni akt SIPA-e od Tužilaštva BiH (i nije ga dobilo), da se isti dostavi u Tužilaštvo KS ili eventualno isti akt SIPA-e ovjeri pa dostavi, ali usprkos tome, iako ni Općinski sud u Sarajevu nije u posjedu spornog akta SIPA-e kojeg sam 28. 08. 2017. godine predao na protokol Tužilaštva BiH, ipak optužnica je potvrđena i u tome dijelu na temelju neovjerene fotokopije bez obezbjeđenog originala!

Dakle, u odnosu na tačku 1. predmetne optužnice, prijavljeni sudija Ćosić Nedim potvrdio optužnicu na temelju „nepostojećeg“ dokumenta, i znajući, da u odnosu na tačku 1. optužnice Tužilaštvo KS nikada nije došlo u posjed spornog akta SIPA-e, koji je dana 28. 08. 2017. godine predan na protokol Tužilaštva BiH, pa ostaje frapantno i pravni nonsens, da sudija potvrdi optužnicu, a zna, da u sklopu podignute optužnice, Tužilaštvo KS nikada nije osiguralo niti pribavilo od Tužilaštva BiH sporni akt SIPA-e, a koji je postao predmet optuženja, čime je postupio i suprotno stavovima Vrhovnog suda F BiH.

Pod tačkom 2.:

Nakon što je Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu, broj: 65 0 K 665895 17 Kps od 24. 11. 2017. godine potvrđena optužnica Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, broj: T09 0 KT 0116640 17 od 17. 11. 2017. godine protiv optuženog Josipa Šimića-Đinđića, a koje Rješenje je zajedno sa optužnicom zaprimljeno od strane advokata Ifeta Ferageta 27. 11. 2017. godine, na osnovu člana 243. stav 5. i člana 248. stav 1. tačka c i d., a u vezi sa stavom 3. ZKP-a F BiH, advokat Ifet Feraget, sudiji za prethodno saslušanje stavio je prethodne prigovore, zbog 1.) Nenadležnosti suda; 2.) Postojanja drugih smetnji koje isključuju kazneno gonjenje; 3.) Formalnih nedostataka optužnice; 4.) Nezakonitosti dokaza, sa prijedlogom, da se sudija za prethodno saslušanje oglasi nenadležnim i cio spis uputi Sudu Bosne i Hercegovine na daljnje postupanje:

U odnosu na osporavanje nadležnosti Općinskog suda u Sarajevu, aktom Tužilaštva BiH, broj: T20 0 KT 0014645 17 od 31. 10. 2017. godine, Kantonalno tužilaštvo Sarajevo je obavješteno, da Tužilaštvo BiH vodi istragu, zbog krivičnog djela „Krivotvorenje isprave“ iz člana 226. KZ BiH, a vezano za akt, koji je predmet tačke 1. predmetne optužnice, koji je dana 28. 08. 2017. godine u 15:40 sati i dostavljen Tužilaštvu BiH neposredno putem prijemne kancelarije, i zbog krivičnog djela „Lažno prijavljivanje“ iz člana 234. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ BiH i drugo.

Tužilaštvo BiH je sprovodilo identičnu istragu protiv Josipa Šimića-Đinđića, a vezano za radnje iz tačke 1. predmetne optužnice, zatim zbog krivičnog djela „Ometanja rada pravosuđa“, „Lažno prijavljivanje“ i drugo, a za koja djela pred Sudom BiH mogu odgovarati svi građani BiH. Imajući u vidu, da je Tužilaštvo BiH otpočelo prije provođenje istrage u odnosu na tačku jedan iz optužnice, a da je Tužilaštvo KS uskočilo u istragu Tužilaštva BiH, aktima Državnog tužilaštva BiH, Kantonalno tužilaštvo Sarajevo i Općinski sud Sarajevo više su puta upozoravani, da  „Tužilaštvo BiH, kao stvarno i mjesno nadležno sprovodi istragu, zbog više kaznenih djela protiv Josipa Šimića-Đinđića i dr., u odnosu na kazneno djelo „Falisfikovanje isprave“ iz članka 226. KZ BiH, a koje radnje su bile i predmet istrage Tužilaštva KS, „Ometanje rada pravosuđa“, „Lažno prijavljivanje“ i drugo uz citirane zakonske odredbe iz članka 23. stav 2. ZKP-a F BiH, koja odredba kaže:

“Ako je ista osoba počinila više krivičnih djela, pa je za neka od tih djela nadležan Sud, a za neka drugi sudovi, prioritet ima suđenje pred Sudom BiH“.

U vrijeme dok je Tužilaštvo KS sprovodilo istragu protiv Josipa Šimića-Đinđića u odnosu na tačku 1. predmetne optužnice, paralelno je i Tužilaštvo BiH sprovodilo identičnu istragu protiv Josipa Šimića-Đinđića u odnosu na tačku 1. predmetne optužnice „Falisifikovanje isprave“, „Ometanje rada pravosuđa“, „Lažno prijavljivanje“ i drugo, a za koja kaznena djela pred Sudom BiH mogu kazneno odgovarati svi građani BiH.

Kada se ovakvo činjenično stanje podvede pod zakonsku odredbu iz članka 23. stav 2. ZKP-a BiH jasno je, da je od samoga početka Općinski sud u Sarajevu postupajući po prijedlozima Tužilaštva KS bio stvarno nenadležan, jer je Josip Šimić-Đinđić istragom Državnog tužilaštva BiH bio osumnjičen za više kaznenih djela iz nadležnosti Suda BiH (Lažno prijavljivanje, Ometanje rada pravosuđa), a k tomu još više, jer je Tužilaštvo BiH otpočelo prije provođenje istrage u odnosu na radnje iz tačke 1. predmetne optužnice protiv više osoba, pa je slijedom navedenog od samoga početka zakonski prioritet pripadao Sudu BiH, a ne Općinskom sudu u Sarajevu, iz čega jasno i nedvojbeno proizlazi, da je „nadležnost“ Općinskog suda u Sarajevu zasnovana na samovolji pojedinaca, a ne na zakonu.

Definicija pravne države jest ona u kojoj vrhovništvo pripada zakonu, a ne samovolji pojedinaca. U konkretnom prethodno opisanom slučaju, vrhovništvo je pripalo bahatoj samovolji pojedinaca, a ne zakonu.

U odnosu na postojanje drugih smetnji, koje isključuju krivično gonjenje kod Općinskog suda u Sarajevu Josipa Šimića-Đinđića, a imajući u vidu činjenicu, da prije okončanja istrage, koju još uvijek vodi nadležno Tužilaštvo BiH, a vezano za krivično djelo „Krivotvorenje isprave“ iz člana 226. KZ BiH u odnosu na akt iz tačke 1. predmetne optužnice, koji je akt je dana 28. 08. 2017. godine u 15:40 sati i dostavljen Tužilaštvu BiH neposredno putem prijemne kancelarije, i krivično djelo „Lažno prijavljivanje“ iz člana 234. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ BiH, nije ni moglo doći do podizanja, a kamo li do potvrđivanja optužnice, sve u smislu člana 225. ZKP-a BiH, dok se stanje u cijelosti ne razjasni.

Da je ovo točno pokazuje i činjenica, da je Tužilaštvo BiH sprovodi istragu protiv Josipa Šimića-Đinđića u odnosu na radnje iz tačke 1. predmetne optužnice Tužilaštva KS, i otvorilo istragu protiv pripadnika SIPA-e, zbog osnovane sumnje, da su počinili kazneno djelo „Falsifikovanje isprave“ iz člana 226. KZ BiH, a za koje je djelo montirano i lažno optužen prijavitelj Josip Šimić-Đinđić, tako da u konkretnom slučaju imamo pravni nonsens,

U odnosu na formalne nedostatke optužnice, isto se ogleda u tome, što u predmetnoj optužnici, dakle, pod tačkom 1. predmetne optužnice sasvim je paušalno navedeno, da je Josip Šimić-Đinđić počinio krivično djelo „Krivotvorenja isprave“ iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH, dok uz optužnicu nije priložena kao dokaz isprava, koja je navodno krivotvorena.

Naime, iz akta Tužilaštva BiH, broj: T20 0 KT 0014645 17 od 31. 10. 2017. godine se na drugoj strani u odnosu na sporni akt navodi: „…da je predat u fotokopiji, a čiji „original“, nije još pronađen, te da je isti predmet istrage, a s obzirom da dalji tok istrage koju provodi Tužilaštvo Bosne i Hercegovine nismo u mogućnosti dostaviti ovjerenu fotkopiju istog“.

Dakle, kako original spornog akta uopšte ne postoji, obzirom, da je Tužilaštvu BiH predata samo fotokopija toga akta, sasvim je jasno da Kantonalno tužilaštvo KS ne posjeduje niti original, a niti ovjerenu kopiju navodno falsifikovanog akta, pa imajući u vidu, da su prema članu 289. stav 2. ZKP-a F BiH, za provjeru vjerodostojnosti pismena potrebni ili original pismeno, odnosno izuzetno, a prema stavu 3. istog člana, ovjerena kopija originala, a koja uopće i ne postoji, zbog čega onda nije moguće niti na drugi način potvrditi, da je postojeća kopija, koja se nalazi u Tužilaštvu BiH neizmjenjena u odnosu na original, a zbog čega optužnica nije niti mogla biti potvrđena. Zbog svega navedenog smatram, da je predmetna optužnica sastavljena suprotno članu 242. stav 1. tačka e. ZKP-a F BiH, jer u istoj nije naveden dokaz, koji bi opravdao tvrdnju, da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja.

U odnosu na nezakonite dokaze, oni se pak ogledaju u tome, što se cijela optužnica, koja je od strane Tužilaštva KS podignuta i od strane Općinskog suda Sarajevo potvrđena, bazira na kopijama, koje ne mogu biti nikakav dokaz u kaznenom postupku. Primjer: pravosnažna oslobađajuća presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, koja je od strane Vrhovnog suda F BiH i potvrđena u predmetu Dragana Čovića, gdje kopije Sud nije kao dokaz priznao.

Dakle, pod tačkama 1./a i 2./a, b, c i d Kaznene prijave:

prijavljeni Ćosić Nedim, sudija Općinskog suda u Sarajevu, svjestan, da potvrđuje optužnicu na temelju kopija, koje po članu 289. stav 2 i 3. ZKP-a F BiH ne mogu biti dokaz u kaznenom postupku i prethodnim prigovorima upozoren na osnovu člana 12. Zakona o Tužilaštvu BiH i člana 7. stav 1. Zakona o Sudu BiH, a sve u vezi sa članom 23. stav 2. ZKP-a BiH, da Sud BiH od ranije postupa po prijedlozima Tužilaštva BiH u odnosu na tačku 1. predmetne optužnice, da Tužilaštvo BiH sprovodi istragu protiv Josipa Šimića-Đinđića, zbog krivičnih djela „Falsifikovanje isprave“, „Ometanje rada pravosuđa“, Lažno prijavljivanje“ i drugo, a za koja djela je nadležan Sud BiH, i prethodno poučen u smislu člana 23. stav 2. ZKP-a BiH, koja odredba kaže:

„(2) Ako je ista osoba počinila više krivičnih djela, pa je za neka od tih djela nadležan Sud, a za neka drugi sudovi, prioritet ima suđenje pred Sudom BiH“.

 U vrijeme dok je Tužilaštvo KS sprovodilo istragu protiv Josipa Šimića-Đinđića u odnosu na tačku 1. predmetne optužnice, paralelno je i Tužilaštvo BiH sprovodilo identičnu istragu, zbog više kaznenih djela protiv Josipa Šimića-Đinđića i dr., pa i u odnosu na tačku 1. predmetne optužnice „Falisifikovanje isprave“, „Ometanje rada pravosuđa“, „Lažno prijavljivanje“ i drugo, a za koja kaznena djela pred Sudom BiH mogu kazneno odgovarati svi građani BiH.

Kada se ovakvo činjenično stanje podvede pod zakonsku odredbu iz članka 23. stav 2. ZKP-a BiH jasno je, da je od samoga početka Općinski sud u Sarajevu postupajući po prijedlozima Tužilaštva KS bio stvarno nenadležan, jer je Josip Šimić-Đinđić istragom Državnog tužilaštva BiH bio osumnjičen za više kaznenih djela iz nadležnosti Suda BiH (Lažno prijavljivanje, Ometanje rada pravosuđa), a k tomu još više, jer je Tužilaštvo BiH otpočelo prije provođenje istrage u odnosu na radnje iz tačke 1. predmetne optužnice protiv više osoba, pa je slijedom navedenog od samoga početka zakonski prioritet pripadao Sudu BiH u smislu člana 23. stav 2. ZKP-a BiH, a ne Općinskom sudu u Sarajevu, iz čega jasno i nedvojbeno proizlazi, da je „nadležnost“ Općinskog suda u Sarajevu zasnovana na samovolji pojedinaca, a ne na zakonu.

Pod tačkom 3..

Prijavljeni sudija Općinskog suda u Sarajevu Tin Begtašević, nastupajući u svojstvu sudije Općinskog suda u Sarajevu i to, kao sudija za prethodni postupak, u krivičnom predmetu, broj: 65 0 K 665895 17 Kpp, počev od 06. 09. 2017. godine do 16. 11. 2017. godine, a po prijedlozima Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, prethodno aktom Državnog tužilaštva BiH upoznavan, da je „Tužilaštvo BiH stvarno i mjesno nadležno  za postupanje i sprovođenje istrage u odnosu na kazneno djelo „Falisfikovanje isprave“ (akta SIPA-e) iz člana 226. KZ BiH, te da Sud BiH već postupa po prijedlozima Tužilaštva Bosne i Hercegovine, da prioritet za postupanje pripada Sudu BiH, da je Josip Šimić-Đinđić istragom Državnog tužilaštva BiH osumnjičen za više kaznenih djela, i to: „Falsifikovanje isprave“ (a koje je bilo i predmet istrage Tužilaštva KS), „Ometanje rada pravosuđa“, „Lažno prijavljivanje“ i drugo, a koja kaznena djela su iz nadležnosti Suda BiH za koje može odgovarati svaki građanin pred Državnim sudom, i znajući, u smislu člana 23. stav 2. ZKP-a BiH, a koja odredba kaže:

„Ako je ista osoba počinila više krivičnih djela, pa je za neka od tih djela nadležan Sud, a za neka drugi sudovi, prioritet ima suđenje pred Sudom BiH“,

te da Josip Šimić-Đinđić, koji je tada bio osumnjičen istragom Tužilaštva BiH za kaznena djela Lažno prijavljivanje, Ometanje rada pravosuđa – djela iz nadležnosti Suda BiH za koja može odgovarati svaki građanin BiH pred Sudom BiH, a paralelnim istragama Tužilaštva KS i Tužilaštva BiH osumnjičen i za kazneno djelo „Falisifikovanje isprave“ (akt SIPA-e), svjesno i namjerno, kao sudija za prethodni postupak, propustio, da donese Rješenje, kojim se Općinski sud u Sarajevu oglašava ne nadležnim u predmetu „Šimić“, iako je znao, da Sud BiH već postupa po prijedlozima Tužilaštva BiH za isto ono djelo za koje je Općinski sud u Sarajevu postupao po prijedlozima Tužilaštva KS, znajući, da je morao u smislu člana 23. stav 2. ZKP-a BiH zakonski prioritet, koji Sudu BiH i pripada ispoštovati, nije ispoštovao, iako je na neposredan način iz dopisa Tužilaštva BiH bio upoznat, da Tužilaštvo BiH, Naredbom o provođenju istrage, broj: T20 0 KT 0014645 17, provodi istragu protiv više osoba, a među kojima i protiv Josipa Šimića-Đinđića, zbog više kaznenih djela iz nadležnosti Suda BiH: Falsifikovanje isprave, Ometanje rada pravosuđa, Lažno prijavljivanje i druga kaznena djela, a za koja djela može odgovarati svaki građanin Bosne i Hercegovine, dok je predmet istrage Tužilaštva BiH bio i sporni akt SIPA-e, gdje Sud BiH već postupao po prijedlozima Tužilaštva BiH,

Dakle, poučen odredbom člana 23. stav 2. ZKP-a BiH, svjestan, da je Josip Šimić-Đinđić ista osoba, koja je istragom Tužilaštva BiH bila osumnjičena za više kaznenih djela iz nadležnosti Suda BiH, a istragom Tužilaštva KS tada osumnjičen, a kasnije kod Općinskog suda u Sarajevu optužen za kazneno djelo „Falisfikovanje isprave“ iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH, a koje djelo je iz nadležnosti Općinskog suda u Sarajevu, a za koje djelo je već mnogo prije Sud BiH postupao po prijedlozima Tužilaštva BiH za kazneno djelo „Falisfikovanje isprave“ iz člana 226. KZ BiH, a Josip Šimić-Đinđić istragom Tužilaštva BiH bio tada osumnjičen za više kaznenih djela iz nadležnosti Suda BiH: Ometanje rada pravosuđa, Lažno prijavljivanje i dr., znajući, da za ta djela može odgovarati svaki građanin BiH, a da je djelo „Falsifikovanje isprave“ iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH za koje djelo se tada Josip Šimić-Đinđić istragom Tužilaštva KS sumnjičio kod Općinskog suda u Sarajevu i paralelno istragom Tužilaštva BiH za Falisfikovanje isprave, Ometanje rada pravosuđa, Lažno prijavljivanje i drugo, svjesno i namjerno, kao i prijavljeni sudija Ćosić Nedim, na štetu Josipa Šimića-Đinđića, propustio da donese Rješenje, kojim se Općinski sud u Sarajevu oglašava nenadležnim, te na taj način svjesno propustio, da prida zakonski prioritet koji je Sudu BiH pripadao, i dalje pripada.

ČIME SU:

Pod tačkama 1/a, 2/a, b, c, d i tačkom 3:

ostvarili i počinili bitna obilježja kaznenih djela „Organizovani kriminal“ iz članka 250. KZ BiH, i to na način, da su sa direktnim umišljajem počinili: produženo kazneno djelo „Povreda zakona od strane sudije“ iz članka 357. KZ F BiH u vezi sa članom 55. KZ F BiH, a u vezi sa produženim kaznenim djelom „Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja“ iz članka 383. stav 1. KZ F BiH, a u vezi sa članom 55. istog Zakona, u vezi sa kaznenim djelom „Nesavjestan rad u službi“ iz članka 387. stav 1. i 2. KZ F BiH, a sve u vezi sa članom 54. KZ F BiH i drugo.

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, a po podnesenim Kaznenim prijavama s dokazima od strane oštećenog Josipa Šimića-Đinđića i njegovog odvjetnika Ifeta Ferageta, odvjetnika iz Sarajeva, a podnijetih Kaznenih prijava protiv Mektić Dragana, Šahinpašić Vahidina, Čerkez Slađenka, Burzić Dalide, Aličehajić Nevene, Tina Begtaševića, Skoke Srđana, Enisa i Adisa Kandića i drugih, otvorilo je istragu, broj: T20 0 KTK 0015919 18, protiv poznatih počinitelja sa konkretnim kaznenim djelima – djela korupcije.

Ovakva protuzakonita postupanja i djelovanje sudije za prethodni postupak i sudije za prethodno saslušanje ne samo da predstavlja podrivanje pravnog sistema u kojem svoju samovolju stavljaju iznad Zakona i ljudskih prava zagarantovanih Ustavom BiH, već destrukciju vladavine pravde i zakona u kojem je, u konkretnom slučaju, Općinski sud u Sarajevu bio „produžena ruka“ Tužilaštva KS za realizaciju kriminalnih motiva i interesa Burzić Dalide i Aličehajić Nevene, kantonalnih tužiteljica, a koji kriminalni interesi i motivi su na nesumnjiv način potkrepljeni i dokazani aktuelnom istragom Tužilaštva BiH shodno prijavama Josipa Šimića-Đinđića.

Rezimirajući navedeno, adekvatno sankcionisanje prijavljenih sudija Općinskog suda u Sarajevu Tina Begtaševića i Nedima Ćosića, nezaobilazan je faktor, u istrazi koju sprovodi Tužilaštvo BiH u krivičnom predmetu, broj: T20 0 KTK 0015919 18 po Naredbi o provođenju istrage. Prijavljene sudije su svojim djelovanjem, znatno doprinjele opstrukciji istrage i naštetile istrazi, koju sprovodi Tužilaštvo BiH, broj: T20 0 KT 0014645 17, pritome, bez imalo ustručavanja kršeći sve moguće zakonske odredbe, kako bi ispunile maliciozne ideje i bolesne ambcije osumnjičenih Dalide Burzić, Nevene Aličehajić i dr.

Na strani prijavljenih egzistiraju jedino i samo otežavajuće okolnosti, da su sudije Općinskog suda u Sarajevu, da su bile dužne poznavati zakon, koje su, iako su aktima Tužilaštva BiH bili upozoravani, svjesno se na iste oglušili, drastično kršeći zakonske prioritete koje Sudu BiH i Tužilaštvu BiH pripadaju.

Dana 13. 09. 2017. godine, aktom Tužilaštva BiH, broj: T20 0 KT 0014645 17, obaviješteno je Tužilaštvo KS, da Tužilaštvo BiH sprovodi istragu protiv više lica, a što uključuje niz događaja koji su u međusobnoj vezi, a koja istraga za predmet ima i radnje koje su predmet istrage Tužilaštva KS, a iz kojih proizlaze osnovi sumnje o počinjenju krivičnih djela i to Neovlašteno prisluškivanje i zvučno ili optičko snimanje iz člana 147a KZ BiH, krivično djelo Odavanje tajnih podataka iz člana 164. KZ BiH, Krivotvorenje službene isprave iz člana 226. KZ BiH, Lažno prijavljivanje iz člana 234. stav 2 u vezi sa stavom 1 KZ BiH i krivično djelo Ometanje rada pravosuđa iz člana 241. KZ BiH, a za koja djela je nadležan Sud i Tužilaštvo BiH.

Iz istoga akta proizlazi, da je Tužilaštvo BiH istaknulo odredbu iz člana 23. stav 2. ZKP-a BiH, da prioritet ima suđenje pred Sudom BiH, te da je Tužilaštvo BiH obavijestilo VSTV BiH, Općinski sud Sarajevo i Federalno tužilaštvo F BiH, odnosno pravosudnog truta Zdravka Kneževića. Navedenom istragom Tužilaštva BiH obuhvaćen je bio i Josip Šimić-Đinđić.

U toku istrage, Tužilaštvo KS je tvrdilo, kako Josip Šimić-Đinđić ne može odgovarati po KZ BiH za falsifikovanje isprave, jer nije ni službena ni odgovorna osoba uposlena u institucijama BiH, već samo po KZ F BiH, pa su zato „uskočili“ u istragu Tužilaštva BiH.

Međutim ovakve tvrdnje nisu tačne i plod su proizvoljnog tumačenja zakona.

Član 7. (Krivična nadležnost Suda BiH)

– Sud je nadležan za krivična djela utvrđena Krivičnim zakonom BiH i drugim zakonima Bosne i Hercegovine.

– Sud je dalje nadležan za krivična djela utvrđena zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Iz navedenoga je jasno, da je Sud BiH nadležan da sudi i za krivična djela propisana KZ F BiH, KZ RS-a i Brčko Distrikta, a to čak još više, jer je istragom Tužilaštva BIH, broj: T20 0 KT 0014645 17 u odnosu na falsifikovanje isprave, a koja istraga je za predmet imala i radnje, koje su bile predmet istrage Tužilaštva KS, bilo obuhvaćeno više službenih i odgovornih osoba, među kojima je i Josip Šimić-Đinđić, koja nije službena i odgovorna osoba, ali je istragom Tužilaštva BiH bila zajedno sa drugima osumnjičena za više kaznenih djela, a između ostaloga i krivičnog djela „Krivotvorenje službene isprave“ iz člana 226. KZ BiH i Lažno prijavljivanje iz člana 234. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ BiH, a u vezi sa predajom spornog akta SIPA-e Tužilaštvu BiH.

Pa stoga, imajući u vidu činjenicu, da je Tužilaštvo BiH sprovodilo istragu (i još uvijek sprovodi istragu, protiv Josipa Šimića-Đinđića), protiv više osoba, a za neka od tih djela bio je nadležan Sud BiH, jasno je, da je prioritet imao suđenje pred Sudom BiH po prijedlozima Tužilaštva BiH, odnosno istraga pred Tužilaštvom BiH.

Naime, tada glavna kantonalna tužiteljica Dalida Burzić je o korespodenciji sa Tužilaštvom BiH tvrdila, kako je Općinski sud Sarajevo „ustanovio“ nadležnost u predmetu „Šimić“, citirajući Rješenje o određivanju pritvora, Naredbu za pretresanje…,međutim, ne može sud ustanoviti nadležnost. Zakon je taj, koji ustanovljuje nadležnost, koji je od samoga početka bio jasan u smislu člana 23. stav 2. ZKP-a BiH, koji prioritet je za suđenje pripadao Sudu BiH. Sud poznaje zakon, ni sud nije nad zakonom.

Da je glavna kantonalna tužiteljica Dalida Burzić postupala u namjeri, da mi se sa direktnim umišljajem osveti zbog mojih javnih članaka i Kaznenih prijava koje sam protiv iste podnosio pokazuje i činjenica, da je prijavljena i osumnjičena, glavna tužiteljica Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo Dalida Burzić nastupajući u svojstvu Glavne tužiteljice sarajevskog tužiteljstva, prekoračivši granice svoga službenog ovlaštenja, neizvršivši svoje službene dužnosti, postupajući suprotno principu zakonitosti, jednakosti i nepristrasnosti, svjesno zanemarila prioritete zakonitosti i prednosti, koje Sudu BiH pripadaju, obavezujućeg za sve tužioce, koji je predviđen ZKP-om F BiH i ZKP-om BiH, te Kodeksom tužilačke etike, koji ju je obavezivao,

Dakle, iz prethodno navedenog nesumnjivo je jedno, a to je, da mi je Dalida Burzić, postupajući sa Dolus directus, nanijetila, da mi sve ovo napravi, s ciljem osvete i odmazde, zbog mojih  javnih članak o istoj!

Dakle, rezmirajući sve navedeno i opis krivično pravnih radnji prijavljenih sudija Općinskog suda u Sarajevu Ćosić Nedima i Tina Begtaševića, na strani i kantonalnih tužiteljica Nevene Aličehajić i Dalide Burzić egzistiraju iste one krivično pravne radnje, koje se ovom Kaznenom prijavom istima na teret stavljaju, jer su i od ranije prijavljene i osumnjičene tužiteljice Dalida Burzić i Nevena Aličehajić neposredno bile iz akata Tužilaštva BiH upoznate, da Tužilaštvo BiH sprovodi istragu protiv više osoba, a između ostaloga i protiv Josipa Šimića-Đinđića, zbog više kaznenih djela iz nadležnosti Suda BiH, da prioritet za suđenje pripada Sudu BiH, da Tužilaštvo BiH je stvarno i mjesno nadležno za sprovođenje istrage, a koja istraga je imala za predmet i radnje, koje su bile predmet istrage Tužilaštva KS, i da su usprkos svemu tome, svjesno i namjerno, odbili izvršiti predaju tužilačkog spisa u nadležnost Tužilaštva BiH, gdje Sud BiH već postupao i još uvijek postupa po prijedlozima Tužilaštva BiH, i znajući, da zakonski prioritet pripada Sudu i Tužilaštvu BiH, svjesno uskratile, na štetu Josipa Šimića-Đinđića.

Na strani kantonalnih tužiteljica ranije prijavljenih egzistiraju naročito oteževajuće okolnosti u odnosu na slijed krivično-pravnih radnji, koje se dovode u vezi, da su bile „generator“, odnosno pokretač svega, da su takvi postupci tužiteljica „ohrabrili“ i druge učesnike u postupku, odnosno prijavljene sudije, a to se ogleda i u slijedećem:

Dana 06. 09. 2017. godine, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, uputilo je „Urgenciju“, broj: T20 0 KT 0014645 17, i to Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo, sa zahtjevom, da odmah postupe po Zahtjevu Tužilaštva BiH od 05. 09. 2017. godine, i izvrše predaju tužilačkog spisa, broj: T09 0 KT 0116640 17 u nadležno postupanje Tužilaštvu BiH.

Dakle, dana 06. 09. 2017. godine, Tužilaštvu Kantona Sarajevo je bilo naloženo aktom Tužilaštva BiH, broj: T20 0 KT 0014645 17 od 06. 09. 2017. godine, a pozivajući se Tužilaštvo BiH na odredbe člana 21., 22., 23 ZKP-a BiH, a koje odredbe obavezuju sve organe vlasti u F BiH, RS-u i Brčko Distriktu, pa i sve sudove u F BiH, RS-u i Brčko Distriktu, da su dužni pružiti svu pomoć i službenu saradnju  Sudu BiH i Tužilaštvu BiH, te da su svi organi vlasti u F BiH, RS-u, dužni surađivati sa Sudom BiH i Tužilaštvom BiH. Istim aktom, Tužilaštvo BiH, je uz citirane zakonske prethodno navedene odredbe, naložilo Tužilaštvu KS, da obustave svake daljnje aktivnosti u odnosu na tačku 1 predmetne optuženice protiv Josipa Šimića, a koje je tada bilo predmet istrage, da Tužilaštvo BiH već od ranije postupa itd.

Odredbe ZKP-a BiH na koje se Tužilaštvo BiH pozvalo su osnovane i na zakonu utemeljene i dužni su po zahtjevu istih postupiti svi organi vlasti u F BiH, RS-u, Brčko Distriktu i BiH.

Član 21. Obaveza pružanja pravne pomoći i službena saradnja :

(1) Svi sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine dužni su da pruže pravnu pomoć Sudu.

(2) Svi organi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne I Hercegovine, dužni su službeno sarađivati sa Sudom, Tužiteljem i drugim organima koji učestvuju u krivičnom postupku.

Član 22. Pružanje pravne pomoći i službene saradnje

(1) Sud Bosne i Hercegovine će uputiti zahtjev za pružanje pravne pomoći, odnosno za službenu saradnju nadležnom sudu, odnosno organu vlasti.

(2) Pružanje pravne pomoći i službena saradnja sprovode se bez naknade.

(3) Stav 1. i 2. ovog člana primjenjuju se i na zahtjeve koje je Tužitelj uputio prema tužilaštvu ili drugim organima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj ili Brčko Distriku Bosne I Hercegovine.

Član 23. Stvarna nadležnost Suda BiH

(2) Ako je ista osoba počinila više krivičnih djela, pa je za neka od tih djela nadležan Sud, a za neka drugi sudovi, prioritet ima suđenje pred Sudom.

Naime, članom 21. stav 2. ZKP-a BiH i članom 22. stav 3. ZKP-a BiH proizlazi, da su svi organi vlasti dužni sarađivati sa Tužiteljem Tužilaštva BiH, dok član 22. stav 3. ZKP-a BiH propisuje, da se ta saradnja posebno ogleda u Zahtjevima, koje Tužitelj Tužilaštva BiH uputi prema tužilaštvu i drugim organima vlasti u F BiH, RS-u ili Brčko Distriktu ili BiH.

Na sve prethodno, Tužilaštvo Kantona Sarajevo se oglušilo, što predstavlja u konačnici podrivanje zakona, jer su odmah i bez odlaganja bili dužni postupiti po aktu Tužilaštva BiH, te je na taj način grubo prekršena, ne samo odredba „Ne bis in idem“, nego u konačnici takve radnje glavne kantonalne tužiteljice Dalide Burzić i postupajuće tužiteljice Tužilaštva KS Nevene Aličehajić predstavljaju podrivanje pravnog sistema, ali i najgoru zloupotrebu službenog položaja ili ovlaštenja, jer nisu postupile po Zahtjevima i drugim aktima Tužilaštva Bosne i Hercegovine uz prethodno citirane zakonske odredbe, a o čemu se na Tužilaštvu Bosne i Hercegovine vodi druga predmetna istraga, broj: T20 0 KTK 0015919 18 protiv više osoba, zbog više koruptivnih djela.

Glavna kantonalna tužiteljica Dalida Burzić, postupajuća tužiteljica Nevena Aličehajić, sudije Općinskog suda u Sarajevu Tin Begtašević i Nedim Ćosić bili su upućeni i upoznati, da je Josip Šimić-Đinđić osoba, koja je zajedno sa drugima bila osumnjičena istragom Tužilaštva BiH za više kaznenih dijela iz nadležnosti Suda BiH, a da je djelo za koje je Josip Šimić-Đinđić bio osumnjičen istragom Tužilaštva KS iz nadležnosti Općinskog suda u Sarajevu u odnosu na tačku 1. predmetne optužnice „Falsifikovanje isprave“, kao i to, da je za isto dijelo iz tačke 1. predmetne optužnice, paralelno i Tužilaštvo BiH istragu sprovodilo i još uvijek sprovodi, gdje Sud BiH postupa po prijedlozima Tužilaštva BiH, a da su Josip Šimić-Đinđić i drugi bili osumnjičeni istragom Tužilaštva BiH i to za: Neovlašteno prisluškivanje i zvučno ili optičko snimanje iz člana 147a KZ BiH, krivično djelo Odavanje tajnih podataka iz člana 164. KZ BiH, Krivotvorenje službene isprave iz člana 226. KZ BiH, Lažno prijavljivanje iz člana 234. stav 2 u vezi sa stavom 1 KZ BiH i krivično djelo Ometanje rada pravosuđa iz člana 241. KZ BiH, a za koja djela je nadležan Sud i Tužilaštvo BiH za koja može odgovarati svaki građanin BiH, pa je slijedom navedenog u smislu člana 7. Zakona u Sudu BiH i člana 12. Zakona o Tužilaštvu BiH sljedstveno članu 23. stav 2. ZKP-a BiH na nesumnjiv način prioritet za suđenje pripadao Sudu BiH, i da se Općinski sud u Sarajevu morao nenadležnim po sili zakona oglasiti i spis Sudu Bosne i Hercegovine na daljnje postupanje ustupiti, a što u onkretnom slučaju sudija za prethodni postupak i sudija za prethodno saslušanje to nisu, svjesno i namjerno učinili, pritome imajući svijest o izvršenim kaznenim djelima, koja su i počinili.

Predlažem, a imajući u vidu prethodno činjenično obrazloženo, da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine otvori istragu i protiv prijavljenih sudija Općinskog suda u Sarajevu Tina Begtaševića i Ćosić Nedima i drugih, zbog kaznenog djela „Organizovani kriminal“ iz članka 250. KZ BiH, jer su postupajući suprotno principu zakonitosti, svjesni da krše zakon i zloupotrebljavaju svoj položaj, pri punoj svijesti postupajući po prijedlozima Tužilaštva Kantona Sarajevo, a znajući, kako je to prethodno ranije obrazloženo, da prioritet ima suđenje pred Sudom BiH, postali pripadnici od ranije prijavljene i istragom Tužilaštva BiH, broj: T20 0 KTK 0015919 18, obuhvaćene i osumnjičene kriminalne grupe, pri čemu su sa velikom dozom kreativnosti vrhovništvo pridali sebi, svojoj samovolji i bahatosti, a ne zakonu, pri čemu su svojim krivično-pravim radnjama zajedno sa od ranije prijavljenima, a sada osumnjičenima Mektić Draganom, Stanić Pericom, Šahinpašić Vahidinom, Burzić Dalidom, Aličehajić Nevenom i drugima, nužno i međusobno bili povezani, pa je svaki od njih imao svijest o činjenju kaznenih djela i protuzakonitom postupanju, a osobito prijavljene i osumnjičene kantonalne tužiteljice Dalida Burzić i Nevena Aličehajić zajedno sa prvoosumnjičenim Šahinpašić Vahidinom i drugima, na izravan način u protuzakonitom postupanju bile povezane, a koja postupanja se ogledaju, kako je to već istaknuto u ranije podnijetim kaznenim prijavama i dokazima i to odbijanjem izvršavanjem Naredbe Tužiteljstva BiH , kojom je naređena obustava svih aktivnosti protiv Josipa Šimića.

Autor: Josip Šimić / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI