Dario Kordić je nevino osuđen čovjek!

Autor: Vlado Marušić / Dnevno.ba

ZAGREB - Pokojni HDZ-ov političar Šime Đodan je davno izrekao jednu povijesnu rečenicu kako je iznad Sabora RH samo Bog. Ta rečenica najbolje oslikava funkcije i ingerencije tog najvišeg zakonodavnog tijela u Hrvata. Kroz isti taj sabor prošla je plejada političara koji su bili orijentirani desno ,lijevo ili su pak po svojoj vokaciji pripadali lijevom ili desnom centru. Ostali su upamćeni mnogi političari i likovi iz tog sabora koji su nasmijavali Hrvate, dok su ih neki u tolikoj mjeri znali razljutiti da bi ih najradije golim rukama zadavili.Svaki od nas u ovom trenutku neka se prisjeti ponekog od njih od kojih je dosta njih otišlo na drugi svijet,dok su neki u „zasluženoj a neki u nezasluženoj mirovini“ saborskih zastupnika ili dok neki pak s drugih pozicija nastavljaju blatiti sva domoljubna i katolička nastojanja hrvatskog puka. No, u ovom trenutku pisca ovih redaka poglavito zanima jedan lik iz tog Sabora a on je Nenad Stazić, dugovječni političar stranke SDP, pravnog, ideološkog, pa čak i biološkog, te svekolikog drugog slijednika SKJ ili KPJ.

Taj političar desno orijentiranu,domoljubnu i katoličku RH svako malo prodrma svojim izjavama koje su već odavno prešle granicu mržnje, neukusa, rasizma, bilo kakve tolerancije tako da sve više poprimaju patološka obilježja paranoje,demencije, shizofrenije,da bi na kraju njegovog izljeva bolesnih frustracija nastupio kraći period sjete ili melankolije kada svoje izlaganje na odlasku s govornice državnog sabora RH začini s nekom kraćom upadicom sličnom ritualnom odsijecanju glave ili nabijanja na kolac umirućeg kojeg je do datada mučio svojim sadističkim metodama, a koje metode uporno prišiva drugima i to u pravilu uvijek Hrvatima iz BiH.

Najnoviji “krvavi biser“ tog službenika sotonističke ideologije je napad na Daria Kordića i njegovo izlaganje u studentskom centru u Zagrebu. No, kako uvijek pa takoi sada citiramo nečije izlaganje u njegovim najvažnijim dijelovima tako ćemo citirati i njegovo: “Prije dva dana u studentskom centru u Zagrebu se dogodio jedan gnjusan događaj na kojemu je govorio osuđeni ratni zločinac Dario Kordić. To predavanje ratnog zločinca je organizirao zavičajni klub hercegovačkih studenata-a tko bi drugi. A Kordić je bio predsjednik Tuđmanove paradržave Herceg-Bosne. Na tom predavanju je bio nazočan i don Damir Stojić, katolički svećenik, te Joe Šimunić koji je ostao upamćen po klicanju Ustaškog pozdrava “Za dom spremni“ na utakmici hrvatske nogometne reprezentacije. Ratni zločinac Dario Kordić je bio na „hodu za život“ popularne Željke Markić. Bori se za nerođenu djecu ali mu život rođene muslimanske djece nije značio ništa. U svakoj normalnoj državi predavanja drže akademici, profesori ili književnici a u RH osuđeni ratni zločinci. Citirao je i dio iz Evenđelja kada je Isus Krist rekao: “što učinite najmanjima od nas učinili ste i meni“, kako bi dodatno ponizio i degradirao Kordića i don Damira Stojićate sve one koji su došli poslušati Kordićevu riječ, po čemu ispada kako su po njemu obojica ista g…a. Napomenuo je također kako su se na tom predavanju našla četvorica hrabrih studenata koji su naglas rekli kako je Kordić ratni zločinac koje je okupljeno mnoštvo htjelo srediti svojim uobičajenim metodama poznatim iz rata u srednjoj Bosni“.

Takvi istupi Stazića nisu neuobičajena novost u Saboru RH. Već je on u više navrata ponižavao ili barem pokušao poniziti Hrvate u zemlji i inozemstvu veličajući jednog od najvećih krvnika Europe i svijeta svih vremena Tita,te bivši totalitarni sustav SFRJ, a da je gotovo uvijek ostao nekažnjen za to,barem nekažnjen u onolikoj mjeri koliko je to zaslužio. Doduše neki od saborskih zastupnika su mu u lice u Saboru izrekli svašta poput generala Željka Glasnovića, Culeja i sličnih, no nitko još nije učinio ono što je trebalo učiniti. Ta svi smo svjedoci događanja u mnogim parlamentima svijeta kako frcaju šake, šamari, udarci nogom u dupe,kako lete cipele, torbe,fasikle i sl., no toga u Saboru RH još uvijek nema.Po tome ispada kako je Sabor RH oduvijek najdostojanstvenija i najkulturnija institucija u kojoj svatko može svašta reći,no ono najgore što se može dogoditi saborskom zastupniku je iznošenje iz Sabora putem saborske straže nekih sabornika poput onog „blećka“, političkog diletanta i šarlatana Ivana Pernara,ili mu pak izricanje povrede poslovnika.

I upravo to koristi NenadStazić i mnogi drugi lijevo orijentirani otpaci bivšeg totalitarnog komunističkog sustava koji nisu trebali postojati na zemljopisnojkarti RH nakon Domovinskog rata,a kamoli biti zastupnici u Saboru RH iznad kojeg je samo Bog,a oni u njemu liječe svoje bolesne frustracije koje masno naplaćuju visokim saborskim plaćama,a konačno mirovinama. No, kada konačno promotrimo sve te saborske likove koji trenutačno egzistiraju u hrvatskom saboru pa zar se može očekivati od Bože Ljubića s Uzarića da se potuče sa Stazićem ili da ga gađa cipelom, dok General Glasnović sjedi jako daleko od Stazića pa ga vjerojatno ne može dohvatiti a ukoliko bi ga htio dohvatiti prije će ga netko do njega zaustaviti i to koristi Stazić jer zna kako je u tom Saboru zaštićen kao Lički medvjed. Postavlja se pitanje što se događa u hodnicima ili kavani Sabora RH pa ovi potonji ne primjene neko sredstvo sile prema Staziću jer je on odavno zaslužio dobiti batine, i to je najmanje što je zaslužio.

Ipak kako ne bi trošili previše riječi na tog sotonina službenika koji nije usamljen u Saboru RH,jer ga prate politički marginalci, nikako hrvatski kapitalci, kojima se pridružuju pro-muslimanski mediji, kao i lijevo liberalni hrvatski mediji, hajdemo se malo pozabaviti s onim što njega i njegove suradnike boli a sve referirajući se na njegovo izlaganje u Saboru o Kordiću i onima koji su ga došli poslušati u studentskom centru u Zagrebu.

1.Dario Kordić nije kriv i nije nikakav ratni zločinac već iznimno pošten domoljub, Hrvat, katolik, koji je branio vjekovna Hrvatska ognjišta u Srednjoj Bosniod muslimanskog agresora,

2.Herceg-Bosna nije nikakva Tuđmanova “paradržava“ već legalno i legitimno organizirana teritorijalna jedinica hrvatskog naroda u BiH za vrijeme Domovinskog rata u BiH i neposredno nakon njega,čije vojne postrojbe HVO-a su prve stale pred srpskog agresora, čime su omogućile muslimanskom narodu u BiH, organiziranje obrane od istog agresora premda po predsjedniku tog naroda u BiH Aliji Izetbegoviću to “nije njihov rat“, te omogućili prelazak upravo preko te „paradržave“ stotinama tisuća muslimanskih izbjeglica u RH i mnoge države svijeta, čije postrojbe su zajedno s postrojbama HV-e i Armije BiH spasile Bihaćku enklavu od genocida goreg nego u Srebrenici, ali je i spasila južni dio RH(Dalmaciju) od napada istog agresora iz BiH i RH što RH nikada ne smije zaboraviti,

3.Organizaciju predavanja Daria Kordića u RH nije samo organizirao zavičajni klub hercegovačkih studenata već milijuni domoljuba, Hrvata, katolika diljem RH i inozemstva kojima je Hrvatska u srcu a ne u džepu poput njega i njegovih sotoninih službenika,

4.Dario Kordić je odista bio u „hodu zaživot“ popularne Željke Markić koja se poput njega bori za život nerođena a začeta djeteta a imputacije Stazića kako njemu ništa ne znači život rođene muslimanske djece u Srednjoj Bosni su konstatacije jednog izgubljenog čovjeka u svemiru grijeha u kojemu pliva od kada se dočepao nogu, koji na temelju laži i lažnih konstrukcija svojstvenih onom sustavu najprije puca u nevina čovjeka a potom govori stoj,

5.Joe Šimunić je za razliku od Stazića hrvatski nacionalni heroj i njegovo će ime biti zlatnim slovima upisano u modernijoj hrvatskoj povijesti što je hrvatski narod znao i umio prepoznati.Znao je i umio prepoznati kako je JoeŠimnić klicao starohrvatski pozdrav “Za Dom Spremni“ desetinama tisuća euforičnih navijača, domoljubnih Hrvata i Hrvatica,a pod kojim pokličem su najčasniji sinovi hrvatskog naroda za vrijeme II svjetskog i Domovinskog rata dali svoje živote boreći se za neovisnu državu Hrvatsku, protiv sljedbenika sotone čiji duhovni, ideološki i biološki otpadak odnosno iscidak je upravo Nenad Stazić,

6.Pokojni,jedan od najvećih sinova hrvatskog naroda general Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Bruno Stojić, Berislav Pušić, Jadranko Prlić i Valentin Ćorić nisu nikakvi ratni zločinci već žrtve međunarodnog sustavnog progona hrvatskog naroda za vrijeme i poslije Domovinskog rata jer su se drznuli braniti svoja vjekovna ognjišta pred organiziranim službama međunarodne zajednice, Tužiteljstva ICTY-a,britanske obavještajne službe M 16, te hrvatskog obavještajnog i političkog podzemlja koji su preko Balkanskog policajca Srbije željeli sačuvati SFRJ.

Ipak vratimo se mi na početak. Dario Kordić Haški uznik je nevin odležao 2/3 zatvorske kazne od 25 godina na koju ga je osudio haški tribunal na temelju laži i lažnih konstrukcija koje se odavno znaju a danas isplivavaju na površinu. Dario Kordić je osuđen na temelju lažnih svjedočenja i iskaza plaćenih svjedoka kako je “možda“ bio na nekom „navodnom“ sastanku u Vitezu na kojem je izdana naredba za pokolj Muslimanskih civila u selu Ahmići. Za te zločine je na 45 godina zatvora dana 03.ožujka 2000. godine prvotno bio osuđen Tihomir Blaškić, koji je dana 29.07.2004 godine bio oslobođen na temelju lažnog svjedočenja jednog svjedoka kako je u to vrijeme po tezi njegovog branitelja Ante Nobila u to vrijeme vladala „dvostruka linija zapovijedanja“ odnosno kako Blaškić nije bio nadređen jedinicama 4 bojne vojne policije odnosno postrojbe civilne policije „Jokeri“ čime se teza obrane s vojne sfere premješta na političku, a Dario Kordić je bio predsjednik HR H-B, u koju priču su po obrani Nobila bili uključeni Franjo Tuđman te cijeli državni vrh RH, koji su po njemu i Vladi RH na čijem je čelu bio Ivica Račan „dijelili BiH, vršili agresiju na BiH, stvarali zločinačku Herceg-Bosnu, etničko čišćenje, separatizam, što je bio početak „detuđmanizacije“čime je stvorena realna podloga za konstrukciju UZP (udruženog zločinačkog poduhvata) kojeg ne poznaje međunarodni pravni poredak, ali je ovdje široko prihvaćen, pa je stoga sav kapacitet tužiteljstva ICTY-a usmjeren na Kordića,vojne i političke dužnosnike HVO-a i HR H-B.

Te blasfemične tvrdnje koje nemaju sveze sa zdravom pameću nameću se i dan danas kao pravilo po kojemu Hrvati iz BiH ostaju označeni kao zločinački narod a njihove vođe za vrijeme Domovinskog rata ratni zločinci.Ipak istina je potpuno drugačija. Američki vojni expert Charles R.Shreder u svojoj vojnoj analizi označenoj kao „Muslimansko-hrvatski građanski rat“ u SB (Srednjoj Bosni)iznosi niz činjenica koji daju potpuno drugačije svijetlona sukob Hrvata i Muslimana u Srednjoj Bosni. 95%vojnih operacija u Srednjoj Bosni se odvijalo na hrvatskim područjima,koji su označeni po svim međunarodnim sporazumima, od kojih je najvažniji Vance-Owenov plan kao hrvatska područja.Prije izbijanja Domovinskog rata u BiH 31.12.1991. godine u BiH je živjelo kojih 17 i nešto procenata Hrvata da bi ih po popisu iz 2014. godine nedostajalo oko 208 000, nešto više od 13 i nešto procenata, što je praktično ¼ svih Hrvata iz BiH, što zorno pokazuje kako je hrvatski narod u BiH doživio najveću demografsku katastrofu od svih naroda bivše države SFRJ. Iz RS su praktično zbrisani dok su u FBiH na mnogim područjima neznatna manjina. Za vrijeme Domovinskog rata u BiH s njihovih vjekovnih ognjišta ih je protjerano 150 000.

Sada se postavlja pitanje kako je moguće da ta manjina koja je branila 95% područja kojaim vjekovno pripadaju bude označena kao agresor a njeni vojni i politički predstavnici kao ratni zločinci? Dario Kordić biva osuđen dakle na temelju lažnog iskaza jednog svjedoka koji je u suzama na sudu pročitao pismo u kojemu mu je od strane ministara u Račanovoj Vladi omogućen bolji tretman pred Haškim tribunalom ukoliko navede kako je Dario Kordić „možda bio“ na sastanku u Vitez na kojemu je dogovoren pokolj muslimanskih civila u selu Ahmići. I premda je haški tribunal obećao istražiti navode tog svjedoka do dana današnjeg se to nije dogodilo što dovoljno govori o vjerodostojnosti tog suda na kojemu se sude i osuđuju hrvatski vojni i politički predstavnici na višegodišnje zatvorske kazne.

To „možda“ koje nikada nije dokazano niti će biti dokazano je koštalo nevino osuđenog Daria Kordića 25 godina zatvora od kojih je odležao 2/3 kazne da bi sukladno međunarodnom pravu bio pušten na slobodu. Po izračunu znači Dario Kordić je odležao 16 godina zatvora da bi u tom zatvoru kao nevino osuđen Hrvat spoznao misterij i tajnu Boga Oca Svemogućeg. Kako bi svim ljudima bez obzira na vjeru,spol,rasu pomogao u oslobađanju od njihovih nastranosti, laži, mržnji, osvete,te svih frustracija koje ih muče počeo je propovijedati živu Božju Riječ. A svi mi koji vjerujemo u Boga vrlo dobro znamo kako je živa Božja Riječ najveća opasnost slugama Sotone,te on koristi sve moguće i nemoguće načine zaustaviti tu Riječ a samim time i riječ Daria Kordića. U tom smislu na njegovo predavanje ulijeću 4 sluge sotone vičući kako je on ratni zločinac a njima sepridružuje i Stazić u hrvatskom saboru,međutim na žalost mnogobrojnog hrvatskog katoličkog i domoljubnog puka diljem RH i inozemstva oni ostaju nekažnjeni. Ostaju nekažnjeni jer nisu kažnjeni njihoviprednici završetkom Domovinskog rata u RH 1995. godine.Nisu kažnjeni pa su se nakotili i razmilili kao skakavci koji glođu zeleno klasje našeg žita i našeg kukuruza kojim sehrani gladna i umorna duša hrvatskog „puka. Uvaženi fra Mario Knezović je u svojim kolumnama često znao reći i zavikati: “Quo vadis Hrvatska ili probudi se hrvatski narode“ jer neće biti dobro. Nikome neće biti dobro ukoliko konačno u Saboru RH ne počnu sijevati pesnice, cipele, fascikle umjesto povreda poslovnika.

Neće biti dobro ukoliko svi ne poslušamo živu Božju Riječ koju propovijedaju obraćenici, nevino osuđeni haški uznici, koji su služeći višegodišnje zatvorske kazne zbog nečega s čime nemaju blage sveze,spoznali Boga koji je čista ljubav i praštanje. Obraćenici od kojih je predvodnik Dario Kordić koji je u noćima, tjednima, mjesecima i godinama nezasluženo oduzete slobode spoznao kako ni jedan rat nije dobar premda je nametnut njemu i njegovom narodu. Rat u kojemu se prolijeva nevina krv ma tko ju prolijevao. I upravo zbog te namjenske uloge obraćenika i iscjelitelja umornih duša ljudi vrijedi ga doći poslušati ma gdje god se on pojavi. A njegova obraćenička ljubav plaćena suzama i molitvom uzničkog zatvora roditi će najobilatijom plodovima kojima nitko ništa ne može. Ni Stazić a ni protivnici hrvatske neovisne države.

Autor: Vlado Marušić / Dnevno.ba

ZADNJE VIJESTI