DNEVNO.ba: Majke Srebrenice Kolindu Grabar Kitarović doživjele kao Kraljicu Katarinu

SREBRENICA - Sudbina je tako htjela, da je pisac ovih redaka, kasnih 60-ih godina, kao student završio u tadašnjem devizo kliznom Beogradu. I današnjim hrvatskim biserima; akademiku Josipu Pečariću, filozofu Mladenu Schwartzu, novinaru Jošku Čelanu, i mnogim drugima, dogodilo se isto. Sa svojim studentskim cimerom Božom iz Srebrenice, koji je pisao isključivo ćirilicom, jednoga vikenda se našao u okolici Pančeva kao gost kod njegovog strica.

Doselio sam ovamo s čitavom familijom, i među ustaše se ne vraćam. Kad tad opet može biti zla. Opustio se stric, pokazujući mi dvije dobro ugojene svinje. I kod drugog cimera Predraga iz okolice Niša sam bio u gostima.

“Čuli smo da su naši Srbi u Bosni i Hrvatskoj stradali, ali mi do njih ne držimo mnogo, jer su nas izneverili i pobegli na zapad, onda kad je nama, pod Turcima, bilo najteže” – razgovorljiv je bio Predragov otac – Ćale, kako ga je on zvao.

Ove dvije priče su mi se urezale u pamćenje, no zanimalo me i to otkuda ustaše u istočnoj Bosni, kada tamo skoro da i nema Hrvata. Kada sam čuo vic o Hasi, koji je, odgovarajući učitelju na pitanje, tko su bili ustaše, rekao, da su to bili njegovi; babo, dedo, amidža, daidža, sve mi je bilo puno jasnije.

Uz posljednju bolnu komemoraciju 20-u obljetnicu genocida nad 8 000 nedužnih Srebreničana nije mjesto nikakvim vicevima, no eto, kao da sam morao napisati ovakav uvod za svoj tekst. Strašno je ovo sve, ali zašto lažno pišu da je Srebrenica s 8000 nedužnih žrtava najveći zločin i genocid poslije II. Svjetskog rata, kada je Bleiburg, koji se dogodio poslije II. Svjetskog rata, po zločinu i genocidu velik koliko 40 (četrdeset) Srebrenica?

Držeći dnevne novine u rukama, pita me sveprisutni, 90-godišnji Vinko Vice Ostojić, sretni provlačitelj kroz iglene uši Bleiburškog pakla. I zaista. Genocid u Srebrenici je bio najveći pokolj u Europi poslije II. Svjetskog rata. Piše Večernji list u rubrici „ dogodilo se na današnji dan.“ I spiker Nove tv govori o najvećem genocidu poslije II. Svjetskog rata. I poštovana izvjestiteljica iz Srebrenice Ivana Petrović govori na isti način. No, činjenice su sasvim drugačije.

One govore da je II. Svjetski rat završio 9.5.1945, a zločini i genocid ( Hrvatski holokaust) nad zarobljenom i razoružanom vojskom i civilima, su se dogodili narednih mjeseci i godina. Civilima su postali, kad je rat već završen, i zarobljeni i razoružani vojnici. Zar ne. Vukovar i Srebrenica su samo nastavak Bleiburga. Isti načini ubijanja, ista jugokomunističko četnička škola i praksa. Još neotkrivene Ovčare i Srebreničke jame dodajmo onoj cifri od 1700 ( tisuću i sedam stotina) Hudih jama, kojim ciframa barata najkompetentnija osoba za istraživanje jugokomunističkih zločina poslije II. Svjetskog rata, povjesničar, prof. dr. Josip Jurčević.

Na našu veliku žalost na tužnoj Srebreničkoj komemoraciji je sofisticirano djelovala i Šešeljeva ideološka logističarka Vesna Pusić.

„Na pomirbu i oprost se ovdje može zvati samo Bošnjake, dok se svi ostali moraju ozbiljno zamisliti.“

Koji su to svi ostali, ako nisu Srbi i Hrvati, čija je krivnja podijeljena. Ova škola o podijeljenoj krivnji i negiranju velikosrpske agresije nam je dobro poznata.

„Ali vi niste imali građanski rat“ – rekao je Milanović Skandinavcima.

Josipovića je zbog sličnih stvari, optužbi na svoju Hrvatsku usred BIH ispravljao čak i Sulejman Tihić. Evo i nečega doista lijepoga.

“Ti si naša. Ti si i naša kraljica. Grlile su Srebreničke majke Kolindu Grabar Kitarović”.

Asociralo nas je to na slavnu bosansku kraljicu Katarinu, koja je, kao i svi bosanski kraljevi bila hrvatskog roda. Dali je ovo, iz dna bošnjačke duše, debelim slojem pepela pokrivenog, izvirivanje još neugašenog izvornog etnikuma. Dali će Tunjo Filipović, po ovim pitanjima održati kakvo novo savjetovanje?

Ovo su bolna pitanja napaćene povijesne Hrvatske zemlje Bosne i Hercegovine, čija je sudbina, kako kroz cijelu njenu povijest tako i dan danas potpuno neizvjesna. Pokazao je to i veliki incident na komemoraciji, koji je više ličio na ratno stanje jer su frcali tvrdi predmeti, kojima je srpski premijer sa svojom pratnjom jednostavno najuren iz BIH. Žrtava srećom nije bilo. Svako dolijevanje ulja na vatru nije dobro. No, ja ću nastojati na najbezbolniji način umjetnički oslikati to ratno stanje i Vučićevu bježaniju. “Oj četniče iz Bosne i Hercegovine, kupi svoje bježi preko Drine”.