EKSKLUZIVNO: Provode se kao dokazi transkripti o prisluškivanju Tadićeve i Jukićeve – Njih je pratio i prisluškivao…!

SARAJEVO - Iako se kantonalna tužiteljica Nevena Aličehajić protivila na sudu 05.02.2020.g., da se kao dokaz u sudski spis uvrste dokazi obrane - odvjetnika Ifeta Ferageta, i to transkripti o prisluškivanju Gordane Tadić i Ružice Jukić, najviših pravosudnih dužnosnica u BiH, tvrdeći tužiteljica, da „to nema veze sa predmetom“, sud nije uvažio ovakve tvrdnje tužiteljice Aličehajić, te je sud prihvatio set dokaza odvjetnika Ferageta, koji su dobijeni po naredbi suda za potrebe obrane.

Nakon što je Općinski sud u Sarajevu, po sutkinji Meliki Murtezić, u krivičnom predmetu, broj: 65 0 K 665895 18 K, a odlučujući o prijedlogu odvjetnika Ifet Ferageta od 14. 08. 2019. godine za pribavljanje dokaza i spisa iz tužiteljskog spisa, broj: T20 0 KT 0014645 17, koji se nalazi pod kontrolom Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, a koji se odnosi na neovlašteno prisluškivanje i zvučno ili optičko snimanje i dr., Glavne tužiteljice Tužiteljstva BiH Gordane Tadić i potpredsjednice VSTV-a BiH Ružice Jukić, dana 27. 08. 2019.g., i usvojio navedeni prijedlog odvjetnika Ferageta, te sud poslao Naredbu Tužiteljstvu BiH za dostavljanje spisa i dokaza, a Tužiteljstvo BiH po Naredbi Općinskog suda u Sarajevu, dana 18. 09. 2019.g., i postupilo, te shodno odredbi člana 47. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, dokaze i dostavilo, proizlazi, da je Državna agencija za istrage i zaštitu i određena lica unutar te Agencije, zloupotrebljavajući svoj službeni položaj ili ovlaštenja, pomoću posebnih naprava sprovodili radnje koje uključujuneovlašteno prisluškivanje i zvučno ili optičko snimanje i dr., Glavne tužiteljice Tužiteljstva BiH Gordane Tadić i potpredsjednice VSTV-a BiH Ružice Jukić, a koji su dana 05.02.2020., uloženi kao dokazi obrane u sudski spis.

Sud nalazi, da su „neutvrđenog datuma počev od marta 2017. godine pa do kraja avgusta 2017. godine, više NN lica, uključujući i službena lica iz institucija Bosne i Hercegovine – Državne agencije za istrage i zaštitu, i to Vahidina Šahinpašića na poziciji načelnika Kriminalističko-istražnog odjela u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), po međusobnom i prethodnom dogovoru, pomoću posebnih naprava, bez naredbe nadležnog Suda Bosne i Hercegovine i bez bilo kakvog odobrenja nadležnog organa, sprovodili radnje koje uključuju i nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, tajno praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koje stoje u vezi s njima, te pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnavanje podataka, na način da su sprovodili navedene radnje prema Glavnoj tužiteljici Tužilaštva BiH Gordani Tadić i potpredsjednici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Ružici Jukić, te su nakon toga NN lica zajedno sa Vahidinom Šahinpašićem sačinili dokument, naslovljeno kao Zabilješka telekomunikacija i kretanja, označen „Vrlo tajno“, naslovljeno na Dragana Mektića, ministra sigurnosti BiH, datiran sa 28.08.2017.g., u kojem se navodi da je vršen nadzor i tehničko snimanje prostorija i tajno praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koje stoje u vezi s njima, a kao predmet obrade navedene su Glavna tužiteljica Tužilaštva BiH Gordana Tadić i potpredsjednica VSTV-a BiH Ružica Jukić, u kojem dokumentu se nalaze transkripti i rezultati poduzimanih radnji, koje je Vahidin Šahinpašić preko za sada neutvrđenog službenog lica iz institucija BiH, dostavio Josipu Šimiću-Đinđiću dana 29. 08. 2017.g., a koji ih je potom uz dopis dana 30.08.2017. godine predao Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine.

Sud je prethodno navedeno nesporno ustvrdio na osnovu provedenih materijalnih, objektivnih i subjektivnih dokaza, i to saslušanjem Jadranka Lukića, Ružice Jukić, Josipa Šimića-Đinđića, Josipa Kvesića, Borisa Kordića i drugih na pretresu provedenih – od strane obrane predloženih dokaza i onih dokaza prikupljenih po Naredbi Općinskog suda u Sarajevu, snimljenih i prisluškivanih razgovora: Jadranko Lukić – Josip Šimić-Đinđić, Josip Šimić-Đinđić – Vijeko – iz kojih nedvojbeno proizlazi, da je osoba po imenu „Vijeko“ bila svjedokom primopredaje transkripata, a iz kojeg se čuje, kad optuženi kaže: „Eto, vidio si Vijeko ono krajem kolovoza 2017.g., kad mi je onaj ono dao“ – implicirajući na transkripte, da bi potom lice po imenu „Vijeko“ kazalo: „Jesam, ja sam bio svjedok“, te dovodeći ovo u vezu sa svjedočenjem svjedoka-optuženog Josipa Šimića-Đinđića, da mu je na području Kiseljaka (SBK) prišla NN osoba, krupnije građe, visine 190 cm, u kratkim rukavima i šorcu, noseći sunčanice, a u desnoj ruci držeći mobitel i smotak papira, te da se nije predstavio, da su razgovarali nekih 15-ak minuta, da bi potom ista osoba koja je držala smot papira i dala smot navedenih papira optuženom kazavši: „Evo uzmi, pozdravio te prijatelj Šaja“, čine neoborivim i nespornim dokazom, da je optuženi zaista primio transkripte u kojima se nalaze rezultati provedenih i ostvarenih radnji.

Sud dalje nalazi, da je „Dana 15. 01. 2020. godine, sa početkom u 11,00 sati, na Općinskom sudu u Sarajevu, u tijeku održavanja glavnog pretresa u kaznenom predmetu, broj: 65 0 K 665895 18 K, na upit odvjetnika Ifeta Ferageta, upućen svjedoku Vahidinu Šahinpašiću: „Da li je ikada Josipu Šimiću-Đinđiću u neposrednim kontaktima sa istim, dao bilo kakav akt ili dokumente“, dok mu je isto pitanje i u istrazi Tužilaštva KS postavljeno, da bi svjedok odgovorio, da je „Josip Šimić više puta dolazio kod njega u Ured u SIPA-u, te da nije Šimiću ništa predao, niti dao“, iako iz iskaza „svjedoka-optuženog“ Josipa Šimića-Đinđića, a koji iskaz po Rješenju Vrhovnog suda F BiH, broj: 58 0 K 059937 12 Kžž 2, ima „karakter dokaza“, proizlazi, da je Josip Šimić-Đinđić, u svojstvu svjedoka-oštećenog saslušavan 7 puta u krivičnom predmetu Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, broj: T20 0 KTK 0015919 18, iz kojih iskaza proizlazi, da je navedeni sporni akt SIPA-e na dan 18.07.2017.g., kako i autentične transkripte na dan 29.08.2017.g., dobio od uposlenika SIPA-e po imenu „Šaja“ – Vahidin Šahinpašić, trenutno na poziciji načelnika Kriminalističko – istražnog odjeljenja SIPA-e, dok je isto „svjedok-optuženi“ Josip Šimić-Đinđić navedeno i pred sudom u svome svjedočenju opširno izjavio i detaljno objasnio, kao i to, da putem mail-a nije dobio nikakav akt SIPA-e od 28.12.2015.g., kao odgovor na njegov prethodni upit, što je vještak prof. dr. Saša Mrdović u korist optuženog i potvrdio u svome nalazu, a za koji optužba tvrdi, da ga je optuženi Josip Šimić-Đinđić, pošto mu je tijekom 2015.g., dostavljen, preinačio, a potom Tužiteljstvu BiH na „provjeru i postupanje dostavio“, odnosno predao, dok iz dopisa Državne agencije za istrage i zaštitu, broj: 16-04/2-04-1-5790-37/17 od 24.12.2019.g., proizlazi, da je Agencija (SIPA) po Naredbi Suda dostavila podatak u kojoj je zabilježen boravak Josipa Šimića-Đinđića u prostorijama SIPA-e na dan 18.07.2017.g., u Uredu načelnika KIO SIPA-e Vahidina Šahinpašića u vremenskom periodu od 12,45 – 13,55 sati, dok je i iskaz optuženog-svjedoka Josipa Šimića-Đinđića potkrepljen svjedočenjem svjedoka Melisa Fiše, Jadranka Lukića, Belme Balijagić Džuho, Josipa Kvesića, Borisa Kordića, Ružice Jukić, nalazom vještaka Adnana Bešlića i samoga Josipa Šimića-Đinđića i ostalim materijalnim dokazima pribavljenim po naredbi suda od Tužiteljstva BiH.

Sud također nalazi, da je posebna odlučna tvrdnja u pogledu činjenice, da je svjedok Šahinpašić Vahidin dana 18.07.2017.g., predao akt SIPA-e optuženom, koji je predmet tačke 1 optužnice, broj: T09 0 KT 0116640 17, i to: Zapisnik Kantonalnog tužiteljstva KS o saslušanju svjedoka Vahidina Šahinpašića, broj: T09 0 KT 0116640 17 od 24.10.2017., svjedoku Šahinpašić Vahidinu od strane tužiteljice KS postavljeno slijedeće pitanje: “Na poseban upit tužitelja“, „jeste li ikada Josipu Šimiću predali bilo kakav dokument ili akt“, a svjedok Šahinpašić izjavio: “Nisam, nije to praksa u našem radu“, te da pojasni sudu, zašto ga to pita tužiteljica, kazao da „ne zna“, iako optuženi u toku istrage niti na jednome zapisniku nije spominjao svjedoka Šahinpašić Vahidina, pa samo pitanje tužiteljice je nelogično, ali budi opravdanu sumnju, kada se ovo dovede u vezi sa svjedočenjem i inspektora SIPA-e Melisa Fiše, koji je pred ovim sudom izjavio, da mu se „Josip Šimić, kao čovjek sviđa, ali da mu nije leglo što je pustio onu krivotvorinu, al’ valjda mu je ne’ko to podvalio“, iako se radi o istražitelju SIPA-e, koji je postupao u ovome predmetu i informacije prikupljao, te dovodeći sve u vezu s izjavama Ružice Jukić, Kordić Borisa, Josipa Kvesića, Belme Balijagić Džuho, Josipa Šimića-Đinđića, Jadranka Lukića, kao i snimljenih razgovora – koji su u pogledu bili decidni, da je „im je Šimić prije hapšenja, dakle prije 05.09.2017.g., kazao, da mu je „navedene dokumente, kako akt SIPA-e, tako i transkripte dao „Šaja“ iz SIPA-e“, te u daljnju vezu sa nalazom vještaka Adnana Bešlića, dok i iz dopisa optuženog Josipa Šimića-Đinđića od 29.08.2017.g., a koji je predan Tužiteljstvu BiH 30.08.2017.g., u 10,40 sati, proizlazi, da optuženi saopćava Glavnoj tužiteljici Tužiteljstva BiH: „Kad dođe vrijeme, reći ću Vam ‘ko mi je materijale iz SIPA-e dao“, nedvojbeno svi dokazi upućuju i govore, da se radi o Vahidinu Šahinpašiću, načelniku Kriminalističko – istražnog odjela SIPA-e.

Sud ovu odlučnu činjenicu zaključuje i iz svjedočenja Čerkez Slađenka, koji je pred sudom spominjao osobu po imenu „Šaja“, a na upit, „’ko je Šaja“, svjedok odgovori „Vahidin Šahinpašić“, te dovodeći ovo u vezu sa svjedočenjem svjedoka-optuženog Josipa Šimića-Đinđića, da mu je „na području Kiseljaka (SBK) prišla NN osoba, krupnije građe, visine 190 cm, u kratkim rukavima i šorcu, noseći sunčanice, a u desnoj ruci držeći mobitel i smotak papira, te da se nije predstavio, da su razgovarali nekih 15-ak minuta, da bi potom ista osoba koja je držala smot papira i dala smot navedenih papira optuženom kazavši: „Evo uzmi, pozdravio te prijatelj Šaja““, proizlazi, da je „Šaja“ – Vahidin Šahinpašić.

Vezano za akt SIPA-e, koji je predmet točke 1 optužnice, optužba tvrdi, da je optuženi: „u tačno neutvrđenom vremenu, u Sarajevu, javnu ispravu akt SIPA-e broj: 16-04/4-04-1-9623/15 od 28. 12. 2015. godine, sačinjen na memorandumu te Agencije, ovjeren pečatom SIPA-e i potpisan od strane Đure Kneževića, za ravnatelja Pericu Stanića, a koji mu je dana 29. 12. 2015. godine dostavljen putem e-mail-a na adresu [email protected], preinačio na način, da je sa istoga akta izbrisao broj protokola i datum, te u isti unio neistinit sadržaj i to oznaku „vrlo tajno“ n/r Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH; U prilog kojeg akta dostavlja se jedna shema (prilog) nacrt kretanja v. d. Glavne državne tužiteljice BiH Tadić Gordane, 6 stranica razgovora između Gordane Tadić i Ružice Jukić, potpredsjednice VSTV-a BiH. Dostavlja se: Naslovu (fco.)“, te je znajući, da je u navedenoj javnoj ispravi unesen neistinit sadržaj i htijući da je upotrijebi kao pravu, istu upotrijebio na način, da ju je dana 28. 08. 2017. godine, ili oko tog datuma, predao Tužilaštvu BiH, svjestan da predaje javnu ispravu u koju je unesen neistinit sadržaj i htijući da upotrijebi takvu ispravu, čime je počinio krivično djelo krivotvorenje isprave iz člana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ F BiH“.

U pogledu optužbe, nesporna je činjenica, da je optuženi zaista predao navedeni akt SIPA-e – kako je i sam pred sudom izjavio „na provjeru i postupanje, a ne na upotrebu“, te da je nakon predaje akta SIPA-e Tužilaštvu BiH na dan 28.08.2017.g, u 15,40 sati, i nakon toga, istoga dana, otišao u restoran „Toplik“ u Istočnom Sarajevu s Josipom Kvesićem i Borisom Kordićem, koji su saslušani pred ovim sudom, te izjavili: „Da im je tada Josip Šimić-Đinđić kazao, da je došao u posjed dokumenta, koji se odnosi na prisluškivanje Glavnog tužioca BiH Gordane Tadić i potpredsjednice VSTV-a BiH Ružice Jukić, da je to dobio iz SIPA-e, te da je to predao kao savjestan građanin, da se to isprovjerava sve“, ali je sporna činjenica, da li je optuženi zaista i primio putem maila navedeni akt SIPA-e, kako optužba tvrdi, što je pred sudom negirao, da nije primio nikakav akt SIPA-e, da nije ništa krivotvorio, dok je ovakva tvrdnja optuženog potkrepljena nalazom vještaka prof. dr. Saše Mrdovića, da je nalazom vještaka informatičke struke dr. Saše Mrdovića od 28. 09. 2017. godine utvrđeno, da na optuženikovom laptopu Acer, koji je oduzet prilikom pretresa „nisu pronađeni tragovi, koji bi ukazivali na krivotvorenje dokumenta, niti su pronađeni dokumenti, koji su na memorandumu SIPA-e. Nisu pronađeni tragovi komunikacije među licima navedenim u Naredbi za vještačenje“.

Dakle, vještak informatičke struke je, između ostalog, provjeravao sve online komunikacije pa i predmetnu e-mail adresu [email protected], ali nije pronašao nikakav trag, da je primio akt SIPA-e od 28. 12. 2015. godine, za koji optužba tvrdi, da ga je optuženi primio.

U pogledu optužbe: „te u isti unio neistinit sadržaj i to oznaku „vrlo tajno“ n/r Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH; U prilog kojeg akta dostavlja se jedna shema (prilog) nacrt kretanja v. d. Glavne državne tužiteljice BiH Tadić Gordane, 6 stranica razgovora između Gordane Tadić i Ružice Jukić, potpredsjednice VSTV-a BiH. Dostavlja se: Naslovu (fco.)“, a imajući u vidu, da je optuženi samo dva dana kasnije dostavio Tužiteljstvu Bosne i Hercegovinedokument, naslovljeno kao Zabilješka telekomunikacija i kretanja, označen „Vrlo tajno“, naslovljeno na Dragana Mektića, ministra sigurnosti BiH, datiran sa 28.08.2017.g., u kojem se navodi da je vršen nadzor i tehničko snimanje prostorija i tajno praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koje stoje u vezi s njima, a kao predmet obrade navedene su Glavna tužiteljica Tužiteljstva BiH Gordana Tadić i potpredsjednica VSTV-a BiH Ružica Jukić, u kojem dokumentu se nalaze transkripti i rezultati preduzimanih radnji, koje je Vahidin Šahinpašić preko za sada neutvrđenog službenog lica iz institucija BiH, dostavio Josipu Šimiću-Đinđiću dana 29. 08. 2017.g., a koji ih je potom uz dopis dana 30.08.2017. godine predao Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine, proizlazi, da sadržaj koji je naveden u aktu SIPA-e, koji je predmetom točke 1 optužnice jest istinit sadržaj, te da ga je mogla unijeti jedino osoba koja je i vršila preduzimanje kasnijih realiziranih radnji navedenih u dokumentu kao „Zabilješka telekomunikacija i kretanja“.

U pogledu navedenog i sam vještak mr. Muhidin Rašidović se pred sudom izjasnio, na upit odvjetnika Ifeta Ferageta: „Je li predmet vještačenja bilo vještačenje krivotvorine ili preinačenje nekog akta“?Vještaku je ovo pitanje postavljeno u činjeničnom smislu, dakle nije pravno pitanje. Sud je dozvolio vještaku da dadne svoj odgovor sa činjeničnog aspekta.Vještak je kazao, da je, po naredbi traženo da vještači da li je dokument korišten kao predložak za izradu drugog dokumenta i on je to i radio i završio vještačenje.Vještak nije bio u mogućnosti da kaže, da li je vještačio krivotvorinu ili preinačen akt . „Nije mi to bilo u zadatku“ – reći će vještak. Vještak je potvrdio, da nije imao na raspolaganju bilo kakav dokaz uz pomoć kojega bi zaključio da je taj računarski program za obradu teksta i fotografije koristio optuženi Josip Šimić Đinđić.

Ako je za izradu spornog akta SIPA-e, koji je predmetom točke 1 optužnice, korišten originalni nesporni akt SIPA-e – kako vještak u nalazu tvrdi, a s obzirom, da prilikomIzvještaja o realizaciji predmetne Naredbe Općinskog suda u Sarajevu, broj: 65 0 K 665895 17 Kpp 2 od 05. 09. 2017. godine i usmene Naredbe Općinskog suda u Sarajevu, broj: 04/2-8/17 od 05. 09. 2017. godine za pretresanje porodične kuće Josipa Šimića- Đinđića u Kreševu i drugih prostorija i svih osoba na licu mjesta, proizlazi, da je izvršen pregled lica, te da nisu uočeni nikakvi predmeti, koji bi služili kao dokaz u krivičnom postupku, dok pregledom dvorišta porodične kuće u kojoj stanuje Josip Šimić-Đinđić nisu uočeni bilo kakvi odbačeni ili sakriveni predmeti, a koji su navedeni u naredbama Suda, dok i Kantonalno tužiteljstvo Sarajevo tvrdi, da nikakvi akti SIPA-e nisu pronađeni kod Josipa Šimića-Đinđića, dok i iz iskaza Igora Kujače, pripadnika SIPA-e, datog u Tužiteljstvu KS proizlazi, da „su mu pripadnici SIPA-e, koji su vršili pretres i pregledali sve papire, kazali, da nema ništa značajno za predmet istrage, odnosno akt SIPA-e koji je navodno krivotvoren, a što je i bilo predmet istrage“, a s obzirom, da vještak dr. Saša Mrdović, tvrdi, da na računaru optuženog nema tragova nikakvih krivotvorina, niti su pronađeni dokumenti, koji su na memorandumu SIPA-e. Nisu pronađeni tragovi komunikacije među licima navedenim u Naredbi za vještačenje“, te da jevještak informatičke struke između ostalog, provjeravao sve online komunikacije pa i predmetnu e-mail adresu [email protected], ali nije pronašao nikakav trag, da je primio akt SIPA-e od 28. 12. 2015. godine, za koji optužba tvrdi, da ga je optuženi primio.

Dakle, ako je za izradu spornog akta SIPA-e, koji je predmetom točke 1 optužnice, korišten originalni nesporni akt SIPA-e – kako vještak u nalazu tvrdi, a da je jedini original bio u SIPA-i, a nesporna je činjenica da optuženi nije imao pristup arhivima SIPA-e, onda je „sporni akt SIPA“, mogao nastati samo u SIPA-i, gdje je i bio original, koji je poslužio za izradu spornog akta SIPA-e.

Sud nalazi, da je i sam optuženi Josip Šimić-Đinđić očito praćen nezakonito, što je nesporna činjenica, koju je obrana dokazala, a što proizlazi i iz službene zabilješke T09 0 KT 0116640 17 od 07.09.2017.g., u kojoj pripadnici SIPA-e izvještavaju tužiteljicu Nevenu Aličehajić o kretanjima Josipa Šimića-Đinđića na dan 28.08.2017.g., te da s tim u vezi imaju operativna saznanja, dok iz svjedočenja Čerkez Slađenka proizlazi, da ga je „toga dana 30.08.2017.g., u popodnevnim satima pozvao načelnik KIO SIPA-e Vahidin Šahinpašić u svoj Ured i priopćio mu, da se Šimić nalazi na Grbavici, te da pošalje tim, da ga privedu u SIPA-u, da su to bili Tomić Goran i Pekić Dragan, koji su i postupili po naredbi nadređenih u SIPA-i i priveli Šimića i doveli ga u SIPA-u“ – dok je ovu činjenicu Šahinpašić Vahidin prešutio, tvrdeći da se ne sjeća, dok iz svjedočenja Josipa Šimića-Đinđića proizlazi, da je „toga dana bio u Sarajevu, u kafiću „Lalinea“ sa odvjetnicom Belmom Balijagić Džuho, da je u taj kafić sjeo prvi puta u životu, da su sjedili nekih 5 minuta, te da su ubrzo nakon toga u kafiću u kojem je sjedio optuženi zajedno sa odvjetnicom došli iTomić Goran i Pekić Dragan, pripadnici SIPA-e, da su ga i priveli i odveli u SIPA-u“, te je optuženi Josip Šimić-Đinđić nadodao, „kako je moguće, da me pripadnici SIPA-e ekspresno liciraju i nađu i to u kafiću u kojem sam sjeo prvi puta u životu, logično je da je prethodno navedenom prethodilo moje praćenje od strane NN osoba, odnosno pripadnika SIPA-e“, što je pred sudom potvrdila i svjedok Belma Balijagić Džuho.

Pred sudom je Čerkez Slađenko kazao, da je „odmah pošto je gosp. Šimić dana 28.08.2017.g., predao akt SIPA-e Tužilaštvu BiH, da im je ne’ko odmah to dojavio“, a na upit odvjetnika Ifeta Ferageta „kako vi to odmah tada znate gosp. Čerkez, je li Josip bio tada pod nekim mjerama i ko Vam je to dojavio“, da bi svjedok Čerkez Slađenko kazao: „Ma jok, kakve mjere, te da se ne može sjetiti ko im je dojavio, da je Šimić predao akt SIPA-e“.

Dovodeći ovo u vezu, da je svjedok-optuženi Josip Šimić-Đinđić pred sudom izjavio:„Nakon kratkog vremena, u noći 05./06. 09. 2017.g., Vahidin Šahinpašić je ustao i meni kazao: „Sad ću ti pokazati nešto, ali ne smiješ nikome govoriti“,i nakon toga izašao iz sale za saslušanje u kojoj sam bio, ali se nakon kratkog vremena ponovno vratio, i donio mobitel. Sjeo je lijevo od mene, i sa mobitela pokazao slike moga kretanja. Jednu od slika, koju mi je Vahidin Šahinpašić pokazao, bila su moja kretanja za dan 28. 08. 2017. godine. Slika koju mi je Vahidin Šahinpašić pokazao sa svoga mobitela u cijelosti odgovara realnom stanju stvari u svezi moga kretanja za dan 28. 08. 2017. godine, kada sam, nakon što sam istoga dana na protokol Tužilaštva BiH predao na provjeru i postupanje akt SIPA-e, odmah nakon toga otišao na večeru u restoran Toplik sa Borisom Kordićem i Josipom Kvesićem. Dakle, slika koja se nalazila u mobitelu Vahidina Šahinpašića, a koju mi je isti i pokazao, u cijelosti odgovara sadržajnom opisu u odnosu na mene u dokumentima, koje sam 30. 08. 2017. godine predao na protokol Tužilaštva BiH, a koji se odnose na „Nadzor, tajno praćenje i tehničko snimanje Gordane Tadić i Ružice Jukić“, a u kojima se spominju i moja kretanja. To je direktna veza, koja Vahidina Šahinpašića povezuje sa dokumentima i praćenjima Glavne tužiteljice Tužilaštva BiH Gordane Tadić i potpredsjednice VSTV-a Ružice Jukić, jer postavlja se ovdje jedno vrlo razumno i logičko pitanje, otkud slika u mobitelu Vahidina Šahinpašića, koja u cijelosti odgovara kretanjima u odnosu na mene, koja se spominju u dokumentima „Nadzor, tajno praćenje i tehničko snimanje“ najviših pravosudnih dužnosnica“.

Te je dalje svjedok-optuženi izjavio: „Obzirom, da se slika, koja se nalazila u mobitelu Vahidina Šahinpašića odnosi na događaj, odnosno moja kretanja za dan 28. 08. 2017. godine, van svake razumne sumnje, proizlazi, da sam nelegalno praćen bez Naredbe Suda, obzirom, da je Tužilaštvo BiH u svezi nezakonitog praćenja otpočelo provođenje istrage 29. 08. 2017. godine, dok je Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo protiv mene otvorilo istragu 01. 09. 2017. godine. Ostaje nejasno, po čijem nalogu je pratio Vahidin Šahinpašić ili eventualno njemu podređeni, a potom dostavljali slike Šahinpašiću. Već sam dana 31. 08. 2017. godine saslušan u krivičnom predmetu, broj: T20 0 KTA 0014035 17, kada sam saslušan u svojstvu svjedoka u svezi nezakonitog lišavanja slobode na dan 30. 08. 2017. godine, ali i tada sam na Zapisnik o saslušanju svjedoka jasno kazao, da se oko mene kreću neki čudni ljudi, da me prate, što je kako se ispostavilo to ipak činila SIPA, jer je nemoguće, da me pripadnici SIPA-e lociraju i liše slobode na dan 30. 08. 2017. godine, i to u kafiću na području Sarajeva u kojem sam prvi puta sjeo. Jasno proizlazi, da je ovom događaju u svezi moga nezakonitog lišavanja slobode na dan 30. 08. 2017. godine prethodilo praćenje od strane N. N. lica, koji su, nakon što sam sjeo u kafić sa svojom advokaticom Belmom Balijagić Džuho, dojavili SIPA-i, koji su me „ekspresno“ locirali i nezakonito priveli. Po čijem nalogu je vršeno moje nelegalno praćenje i kretanja dojavljivao SIPA-i, može se i prepostaviti“.

„Nakon što mi je Vahidin Šahinpašić pokazao sliku sa svog mobitela, istog sam upitao: „’Ko je to slikao“, na što mi je odgovorio: „Pa, ja te slik’o“. Istu sliku je pokazao i mojoj advokatici Belmi Balijagić Džuho na dan 06. 09. 2017. godine u popodnevnim satima, kada je došla u SIPA-u, kao moj advokat“. U odnosu na ovo potvrdila je svojim iskazom Belma Balijagić Džuho, dok je i sam Šahinpašić Vahidin potvrdio, da je Josipu Šimiću-Đinđiću nešto pokazivao, ali da se ne sjeća što to.

Nakon što su dana 28. 08. 2017.g., i 30. 08. 2017.g., Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine, neposredno putem prijemne kancelarije Tužiteljstva BiH, od strane Josipa Šimića dostavljeni dokumenti, koji ukazuju, da su prema tada V.D. Glavnoj tužiteljici Gordani Tadić i potpredsjednici VSTV-a BiH Ružici Jukić primjenjivane posebne istražne radnje, bez naredbe nadležnog Suda Bosne i Hercegovine, Tužiteljstvo BiH dalo je priopćenje tada za medije, da su „dostavljeni dokumenti autentični, te da je navedena komunikacija ostvarena“.

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, u krivičnim predmetima, broj: T20 0 KT 0014645 17 i T20 0 KTK 0015919 18, a nakon dostavljenih dokumenata i u toku istrage prikupljenih drugih dokaza, otvorilo je istragu protiv više osoba, zbog krivičnog djela: Neovlašteno prisluškivanje i zvučno ili optičko snimanje iz člana 147a KZ BiH, krivično djelo Odavanje tajnih podataka iz člana 164. KZ BiH, krivično djelo Ometanje rada pravosuđa iz člana 241. KZ BiH i druga kaznena djela, a sve u vezi sa članom 29 i 35. KZ BiH.

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine izdalo je Naredbu za vještačenje navedenih dokumenata, dok je vještačenje obavljeno u Banja Luci.Vještačenje je utvrdilo, da su Glavna tužiteljica BiH Gordana Tadić i potpredsjednica Visokog sudskog i tužiteljskkog savjeta BiH Ružica Jukić, ipak bile nelegalno prisluškivane. Potvrdili su to nalazi vještačenja telefona i računara, putem kojih je njihova međusobna veza prisluškivana. Utvrđeno je, da su mobilni telefoni visokopozicioniranih ličnosti bh. pravosudnog sistema, prisluškivani ! SMS poruke presretane! Službene im, mejl adrese “filtrirane”!

“Mogu reći da je već gotov bio nalaz, da je sve što piše u onim transkriptima, istina“, izjavila je pred sudom Ružica Jukić.

Transkripti, koji su dana 30. 08. 2017.g., dostavljeni Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine, te po Naredbi Tužiteljstva BiH kao takvi i vještačeni, a čiji sadržaj vještačenja se pokazao kao autentičan, a koji su potom po Naredbi Općinskog suda u Sarajevu, a na osnovu člana 47. stav 1. ZKP-a BiH, od strane Tužiteljstva BiH i pribavljeni za potrebe obrane, kako bi obrana Josipa Šimića dokazala na sudu, da su ipak pojedinci unutar SIPA-e, sprovodili navedene radnje Neovlašteno prisluškivanje i zvučno ili optičko snimanje iz člana 147a KZ BiH prema Glavnoj tužiteljici Tužiteljstva BiH Gordani Tadić i potpredsjednici VSTV-a BiH Ružici Jukić, proizlazi slijedeće:

Da su dokumenti naslovljeni kao Zabilješka telekomunikacija i kretanja, označeni kao „Vrlo tajno“ naslovljeno na Dragana Mektića, ministra bezbjednosti BiH, datirani od 28. 08. 2017.g., u kojem se navodi, da je vršen nadzor i tehničko snimanje prostorija i tajno praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koje stoje u vezi s njima, a kao predmet obrade navedene su V.D. Glavna tužiteljica Gordana Tadić i potpredsjednica VSTV-a BiH Ružica Jukić, u kojem dokumentu se nalaze transkripti i rezultazi poduzimanih radnji.

U tim dokumentima, a koji su kao takvi po sadržaju i prirodi autentični, što potvrdi i vještačenje u Banja Luci po Naredbi za vještačenje Tužiteljstva BiH, proizlazi, da je „Državna agnecija za istrage i zaštitu primjenom tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba, prostorija i transportnih sredstava i svih predmeta, koji se dovode u vezu sa istim, nalazi: a kao predmet obrade navedene su Ružica Jukić i Gordana Tadić, dok se i u aktu SIPA-e navodi da su iste navedene, kao predmet obrade, te dovodeći sve u međusobnu vezu proizlazi, da su sadržaji u tim dokumentima autentični, te da ih je sačinila osoba Vahidin Šahinpašić.

Sama činjenica stoji u tome, da kako je optuženi-svjedok Josip Šimić-Đinđić izjavio: „Da ga je 18.07.2017.g, oko 12,00 sati pozvao Vahidin Šahinpašić, da dođe u SIPA-u, što je ovaj i učinio, opisavši pred sudom detaljno kako je izgledao Ured istoga, a da iz dopisa Državne agencije za istrage i zaštitu, broj: 16-04/2-04-1-5790-37/17 od 24.12.2019.g., proizlazi, da je Agencija (SIPA) po Naredbi Suda dostavila podatak u kojoj je zabilježen boravak Josipa Šimića-Đinđića u prostorijama SIPA-e na dan 18.07.2017.g., u Uredu načelnika KIO SIPA-e Vahidina Šahinpašića u vremenskom periodu od 12,45 – 13,55 sati, da mu je potom Šaja kazao, da skida bolje informacije od „ovih njegovih“, da su potom razgovarali, da je Šaja imao rokovnik kod sebe i u sklopu rokovnika papir formata A4 na memorandumu SIPA-e, na kojem je stajao isti sadržaj koji predmetom točke 1 optužnice, da mu je rekao da to preda na Kantonalno tužilaštvo Sarajevo, da akt potpisuje Đuro Knežević, a ne Perica Stanić, da ako preda na Tužilaštvo BiH, da ono neće nepristrasno postupiti, obzirom, da je Đuro Knežević, zamjenik Direktora SIPA-e u dobrim odnosima sa Mijom Krešićem, koji je rođak Gordane Tadić, glavne tužiteljice Tužiteljstva BiH, te da mu je tada Josip Šimić-Đinđić kazao, „da li imaju rezultati nekih provedenih radnji, jer sam akt po sebi ništa ne znači“, da mu je ovaj kazao „kad to predaš dobit ćeš sve“, da je nakon izvjesnog vremena Josip Šimić-Đinđić i predao navedeni akt, ali ne Tužiteljstvu KS – kako ga je ovaj savjetovao – nego Tužiteljstvu BiH, jer kako je smatrao, da se u aktu nalaze imena državnih funkcionera, kao i da je akt u vlasništvu SIPA-e, kao državne institucije, te da je samo nadležno Tužiteljstvo BiH, a ne Tužiteljstvo KS, da mu je ovo savjetovao i dr. Balijagić Faruk, odvjetnik, da nakon što je izvršio predaju akta SIPA-e putem protokola Tužiteljstva BiH na dan 28.08.2017.g., u 15,40 sati, „na provjeru i postupanje“, te dovodeći ovo u vezu sa izjavom svjedoka-optuženog Šimića-Đinđića, da mu je tada Šaja rekao „kad to predaš dobit ćeš sve“ – implicirajući na akt SIPA-e, a da je samo dan kasnije 29.08.2017.g., dobio dokumente – Zabilješka telekomunikacija i kretanja, označen „Vrlo tajno“, naslovljeno na Dragana Mektića, ministra sigurnosti BiH, datiran sa 28.08.2017.g., u kojem se navodi da je vršen nadzor i tehničko snimanje prostorija i tajno praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koje stoje u vezi s njima, a kao predmet obrade navedene su Glavna tužiteljica Tužiteljstva BiH Gordana Tadić i potpredsjednica VSTV-a BiH Ružica Jukić, u kojem dokumentu se nalaze transkripti i rezultati preduzimanih radnji, akoje je za sada neutvrđeno službeno lica iz institucija BiH, dostavilo Josipu Šimiću-Đinđiću dana 29. 08. 2017.g., uz poruku „Evo uzmi, pozdravio te prijatelj Šaja“, koje dokumente je potom uz dopis dana 30.08.2017. godine predao Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine.

Naime, sud nalazi, da se zaista radi o Vahidinu Šahinpašiću, što je nesporna činjenica, koju je – po ocjeni – obrana dokazala materijalnim dokazima, prethodno navedenim i prisluškivanim razgovorima.