Eventualno buđenje četnika će probuditi i neke druge pokrete

VIŠEGRAD - I dan danas se u Srbiji i svugdje gdje ima Srba spori oko četnika, jesu li oni bili suradnici okupatora za vrijeme Drugog svjetskog rata ili legalna jugoslavenska vojska. Ili oboje, možda? To treba ostaviti povjesničarima, ali objektivnima. Ne treba ništa pitati određene strukture SPC-e jer ona svecima proglašava zločince i njihovi poglavari pjevaju četničke pjesme, dakle, subjektivni su. Ne treba ništa pitati ni Vojislava Šešelja, jer on, osim što je subjektivan kao vojvoda, kao prvo, i sam govori previše, i kao drugo, čovjek bi pomislio da netko školovan ima barem malo razboritosti. Ima li smisla ova rečenica? Četnici su bili (samoprozvana ili legalna, sasvim svejedno) vojska Kraljevine Jugoslavije a Kraljevina Jugoslavija je bila paravan za „veliku Srbiju“. Dakle, četnici su bili i ostali borci za veliku Srbiju, „za kralja i otadžbinu“, uz još jedan poklič, „sloboda ili smrt“. Problem nastaje kada četnici kao i svi ostali velikosrpski mislioci upotrijebe pojam „sloboda“.

Oni stvaranje velike Srbije vide kao „oslobođenje“ svih srpskih zemalja a srpska zemlja je sve ono gdje žive Srbi, nebitno u kojem postotku. Oni ne gledaju u povijest i povijesne zemljovide, činjenice, druge narode. Iz svojih krajeva je Srbija otjerala ili smanjila brojku drugih naroda, Mađari i Hrvati te ostali u Vojvodini su obespravljeni jer to ne smije biti ni hrvatsko ni mađarsko ni ičije drugo osim srpsko. A tamo gdje su bili Srbi, odakle su oni jednim brojem protjerani ili su pobjegli, to je također, prema njihovoj teoriji, srpsko, kao dalmatinska zagora ili istočna Slavonija. A to što nigdje ni u jednom trenutku u povijesti to nije bila Srbija, to što je kralj Tomislav imao, nema veze za četnike, to je laž za njih jer oni povijest tumače na sebi svojstven način. Kosovska bitka je bila pobjeda a prešućuju se Srbi koji su bili suradnici Osmanlija.

Još jedan problem, mnogo veći od povije

snih događanja, postoji danas i prijetnja je budućnosti, i dogodit će se ako se četnike pusti da ravnogorskim i višegradskim feštama pozivaju na nove pokolje, na nova „oslobođenja“ srpskih zemalja. Normalno je da gorljivi četnik poziva na to, jer je normalno da konstantno konzumiranje velikih količina rakije uništava moždane vijuge. No, Srpska pravoslavna crkva je dio kršćanskog svijeta, kršćanske civilizacije, i nekako smo mislili da svi kršćani vjeruju isto, da su im isti životni i duhovni postulati, Božje zapovijedi i slično. Ali, opet moramo ustvrditi, normalno je da rakija koja ubija moždane vijuge četnike tjera, osim da ne paze na higijenu, i na to da na sve druge narode gledaju kao na korov. Ako postanu većina, ako prikupe dovoljan broj istomišljenika, ako jedne godine berba bude loša pa u rakiji bude više šećera nego je uobičajeno, moglo bi biti problema.

Da bi to spriječili i da se ne bi morali „spremati“ na nova krvoprolića, moraju reagirati političke vlasti ove države, i to ponajprije političke vlasti manjeg entiteta. Dobro je rečeno iz DF-a, da se četničke širitelje mržnje uhiti ili da im se sunarodnjaci kao politički čelnici jednostavno pridruže jer puštanje da se mržnja širi može biti opasno. Ili neka im vojvoda Šešelj objasni o Hobbesu i ratu sviju protiv svih jer buđenje četničkog pokreta može dovesti jedino do buđenja drugih pokreta, protivnih četnicima, a onda paradiranje i verbalni rat po portalima neće biti dovoljni a i sami četnici će (opet) vidjeti da i oni itekako krvare.