FELJTON: Gube li Hrvati svoj stolni grad (2) – Hoće li i SKB Mostar snaći sudbina Aluminija?

MOSTAR - Prije par dana tek smo krenuli s Feljtonom pod naslovom "Gube li Hrvati svoj stolni grad" i odmah se digla velika uzbuna, pa kako to biva, eto i silnih poziva i pokušaja da se ova tema zaustavi, jer može se i o drugim stvarima pisati, pa kao "zašto ljudima stavljati još soli na rane"? Pretpostavljate kako zovu uglavnom oni kojih se sve ovo ponajviše i tiče, odnosno "gospoda" iz tih visokih krugova koja baš "soli rane" budući su gašenje Aluminija, moguće gašenje SKB Mostar i hrvatski gubitak prevlasti u Mostaru itekako povezani.

Vole ljudi u ovo ljetno vrijeme pročitati i o tome gdje se na Jadranu pojavio morski pas, je li Karleuša povećala grudi, kolika je cijena paradajza, izvještaje sa seoskih derneka, konkretno malonogometnih liga mjesnih zajednica koje se igraju diljem Hercegovine, međutim nas prvenstveno zanimaju teme od vitalnog nacionalnog interesa i usprkos svim tim pritiscima mi nastavljamo pisati ponajprije o takvim temama.

Zašto smo u prethodnom tekstu spomenuli kako se možda i SKB Mostar sprema slična sudbina onoj koja je zadesila Aluminij d.d. Mostar u kojem je 900 radnika ostalo bez posla, a ostat će još dosta njih u onim manjim firmama kooperantima negdašnjeg mostarskog giganta? Pa iz jednostavnog razloga što je i bolnica u milijunskim dugovima (teško da više i oni sami znaju koliko su i kome sve dužni) i što se mjesečno samo za isplate plaća i drugih materijalnih primanja treba isplatiti iznos od 5,2 milijuna maraka, a svi prihodi koje SKB Mostar ostvari od Zavoda zdravstvenih osiguranja i drugih Fondova iznose 6,6 milijuna maraka.

Za redovno poslovanje menadžmentu bolnice ostane manje od 1,4 milijuna maraka, a kako nam upravo iz menadžmenta bolnice kazuju samo za lijekove i potrošni materijal potrebno je na mjesečnoj razini osigurati 2,4 milijuna maraka. To se najbolje vidi i uvidom u njihov dopis kojeg su koncem prošloga mjeseca uputili županijskim vladama sa sjedištem u Mostaru i Širokom Brijegu, kao i županijskim zavodima zdravstvenog osiguranja.

Dakle, gotovo 80 posto ostvarenih prihoda bolnica troši na plaće zaposlenih čime je ugroženo redovno poslovanje, odnosno samo se produbljuje ionako teška financijska situacija. Koliko se sve ovo smišljeno radi i koliko je zbilja moguće, ono što se u Mostaru potiho već mjesecima spominje glede gašenja bolnice pošto je “gospodi iz visokih krugova” možda i jedan od primarnih interesa da se i bolnice privatiziraju, pa da se svaki odlazak liječniku mora plaćati!

Koliko će biti onih koji će sebi sutra moći priuštiti takav vid “zdravstvenih usluga”, a koliko će građana dodatno biti prinuđeno za odlazak (bolje rečeno bijeg s ovih prostora) u ovom trenutku je teško ustvrditi, ali je situacija itekako zabrinjavajuća. Portal Dnevno.ba je i mjesecima prije gašenja Aluminija upozoravao što bi se moglo dogoditi, jer smo imali pouzdane informacije od dobro obaviještenih izvora, pa su se i tada mnogi javljali navodeći kako je bolje o nekim drugim temama pisati. Vjerojatno su ih kolege iz dosta medija i poslušale, sve te njihove želje, iz ovih ili onih razloga, uslišile, no sada se više bespredmetno pitati – Što nam je s Aluminijem? Aluminija više nema, budite uvjereni kako ga neće ni biti , ali se upravo zbog toga sada moramo što glasnije upitati – Što će nam sutra biti sa SKB Mostar?

Idemo još jedan korak dalje – Što će biti s HT Eronetom? Mnogi će biti iznenađeni, ali dobro upućeni sigurno neće, ako kažemo da i njima uskoro prijeti financijski kolaps, jer nemojte mislite kako se novac samo iz Aluminija izvlačio. Njihov opseg posla iz mjeseca u mjesec drastično opada što je možda također dijelom dobro osmišljenog projekta “gospode” iz tih visokih krugova, a obaveze su se konstantno povećavale, jer i tamo su se primali novi djelatnici u dosta većem broju nego što je to bilo potrebno, gomilale su se i druge obaveze, jer jedno vrijeme je kod njih bila blistava situacija, ali ako ćete malo vratiti film u prošlost sjetit ćete se kako je ne tako davno, za vrijeme Mije Brajkovića, i u Aluminiju bila blistava situacija da ne može biti blistavija, pa gdje nam je danas Aluminij?

Pitanje je što će se sve dogoditi ukoliko uskoro financijska policija uđe i u HT Eronet? A nemojte misliti da se neće dogoditi. Ali kao što rekosmo idemo korak po korak. Hrvati su se jedno vrijeme u Mostaru uistinu doimali totalno nadmoćnima pa se glavno središte hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini i moglo tretirati kao hrvatski stolni grad. Mostar to povijesno i jeste bez obzira što baljezgali Safet Oručević i njemu slični. Oručević ionako radi što mu kaže gospodin Jahić. Inače, gospodin Jahić je iz fakultetskih dana cimer sa Branom Kolobarićem. Ostali su dobri i do današnji dana. Previše dobri.

(nastavlja se…)

VEZANI TEKST:

FELJTON: Gube li Hrvati svoj stolni grad (1)?