fbpx

Fratre na Širokom Brijegu su ubijali i očevi i tetke istaknutih HDZ-ovaca, a ne samo Ante Josipović!

Autor: Zvonko Palavra

ŠIROKI BRIJEG - U operacijama "oslobađenja" Širokog Brijega tijekom Drugog svjetskog rata stala je horda koja je nosila službeno ime “Jugoslovenska vojska“ s plejadom poznatih i nepoznatih "junaka". Hrvatski narod ovog kraja tada je izgubio najbolje svoje sinove - fratre, a tek mali broj ih se uspio spasiti i u većini su ostali kroz svoj život ljudi svećenici od časti. Tri dalmatinske brigade s 30.000 partizana po zapovijedi glavnog štaba krenuli su na današnji dan - 6.2.1945. napadom na Široki Brijeg...

U to vrijeme u Širokom Brijegu bilo je oko 700 Nijemaca, 500 Ustaša i 400 milicionera a u području Rakitna još 400-500 milicionera. Odmah po prijemu naređenja za posjedanje položaja štab partizanske brigade je održao sastanak sa štabovima brigade te također sastanak sa štabovima bataljuna i upoznao ih sa situacijom i zadatkom koji je brigada dobila. Zadatak je govorio da će se pred njima naći veliko kameno zdanje na brežuljku – Franjevački samostan, poznatiji kao “rasadnik ustaškog duha“, a ne kao učilište mladih svećenika. Iz tog „Božjeg hrama“ tijekom obrane, govore partizanski zapisi “čula se češće pucnjava nego sveta pjesma”.

“Samostan je pretvoren u tvrđavu opasanom minskim preprekama i branjen ustaškim tenkovima! Njegove zidine dobile su toparnice i puškarnice a zvonik mitraljesko gnijezdo i osmatračnica”.

Tako pripovjedahu kolovođe strašnog zločina na Širokom Brijegu, a da bi dali što jači moral partizanima dobro im je očitana lekcija kako se mnoga pobožna braća umjesto križa kite sa strojnicama a bijeli pojas svoga reda od jeftinog pamukčnjaka zamjenili su kožnatim opasačima na kojima su se osim pištolja i bombi isticale koljačke kame, kako izjavljuju autori knjige Vladimir Marković i Ivo Fereca.

Čim su dobili ovakve lažne podatke nastalo je podvriskivanje prema samostanu. Prva dalmatinska brigada je usprkos svojoj brojnošću u prvom napadu doživjela velike gubitke – 260 mrtvih i nekoliko stotina ranjenih, a Marković i Ferec u svojoj knjizi to pravdaju iz razloga što su to bili mladi borci koji su mobilizani krajem 1944. god., a ranije nisu imali nikakva borbena iskustva.

Žestoka borba koja se vodila oko i tijekom zauzimanja zgrada konvikta-samostana i gimnazije nije prošla bez ozbiljnih gubitaka partizana, jer kako se navodi, “ustaše i švabe su pružale najveći otpor oko tih zgrada i u njima”.

partizani06022016

Nijemci se ne predaju i njih je trebalo istjerati iz visokih kamenih zgrada. Stigla je naredba sa usmjerenim pogodcima granata u prozore i odjednom se prestalo i počele se isticati bjele zastave. Tek poslije žestokih okršaja, a borba se vodila puna četri sata, partizani su ušli u prazan samostan a ponovni napad od njemačkih vojnika sa šest šaraca jurnulo je na samostanska vrata da bi partizane izbacili iz samostana.

Međutim, Ljubušak Ćazim sa svetog oltara mitraljezom je zaustavio osvajanje unutrašnjosti crkve tako da se sa napadom oko 10 sati savladalo sve položaje oko samostana i goneći ustaše i Nijemce prema centru grada, u klaonicu kod Hotela Park-Lipa, gdje su nastali prvi koji su dobili zasluge spomenice 1941.godine sa mjesta prebivališta Lištice i okolnih mjesta Zapadne Hercegovine.

Pošto su očistili Široki Brijeg od tzv.neprijatelja Treća brigada je izbila u zoru 8. veljače u Knešpolje, te borci s radošću i veseljem, kao i pjevanjem i zebnjom promatraju kako gori područje samostana. Sav sretan Frano (Šimuna) Ramljak iz sela Čitluka-Posušje u Trećoj brigadi kao izdajica i tuđi sluga isticao se kao izuzetno hrabar borac. Posebno se iskazao u Kninskoj operaciji u studenom 1944. godine gdje je sam kao bombaš došao pod bunker i likvidirao ga. U bunkeru je bilo devet neprijateljskih vojnika. Poginuo je u jurišu na tenkove u selu Knešpolje kraj Lištice u veljači 1945. godine.

Bilo je puno tih izdajica našeg naroda, no eto sinovi im danas grakću kao gavranovi i u Širokom Brijegu, ali i drugim mjestima Hercegovine.

Inače, fratre u Širokom Brijegu su ubijali i očevi HDZ-ovih gradonačelnika (Matković – Vrgorac) i tetke nekih udbo-generala (Krstičević). Osnivači HDZ-a su ustvari ubojice Hrvata 45-te pa nadalje! Manolić, Boljkovac, Tuđman i ekipa.

Znači, tetka generala Krstičevića je partizanka Magdalena Martinac udata za partizana Janka Bobetka! Tako je komunističko mladunče Damir postao general. Tetka od Generala Krstičevića, supruga Janka Bobetka je bila u postrojbi koja je poubijala fratre! U postrojbi je bio i otac Vrgoračkog gradonačelnika Matkovića. Prosječan desničar obožava Janka a mrzi Antu Josipovića! Hoću reći da je to sve ista ekipa koja već 70 godina vlada.

Autor: Zvonko Palavra

ZADNJE VIJESTI