Genijalni hercegovački svećenik odgovorio Josipoviću – Otkrio tko je među prvima ušao u samostan na Širokom

ŠIROKI BRIJEG - Širokobriješki fratri bili su legitiman vojni cilj, izjavio je prošlog tjedna bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović te na noge digao hercegovačku, ali i dio hrvatske javnosti. Na njegove tvrdnje, u razgovoru za Hr svijet osvrnuo se fra Miljenko Stojić, koji tvrdi kako nikakvo oružje, niti vojne utvrde nisu bile u franjevačkim prostorima. ”O svemu najbolje svjedoče jugokomunistićki planovi za napad koje su izradili njihovi vojni obavještajci”, istaknuo je fra Stojić koji je ujedno voditelj Vicepostulature postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subrace”. Ono što fra Stojić također navodi kao problematiku jest činjenica da se u hrvatskom društvu nije dogodila nužna lustracija pa je stoga Josipović i uspio postati predsjednikom države, a onda i izjaviti ono što je izjavio.

”U Poljskoj čak imaju snage i jednome Lechu Wałęsi dokazati ili dokazivati da je bio doušnik komunističkih službi. Valjda će jednom i hrvatsko društvo krenuti pravim smjerom” izjavio je voditelj Vicepostulature postupka mučeništva “Fra Leo Petrovic i 65 subrace”, te se dotakao i povijesnih okolnosti koje su prethodile neviđenom masakru nad pripadnicima samostanske zajednice na Širokom Brijegu. tog 07. veljače 1945.

”Nikakvo oružje niti ikakve vojne utvrde nisu bile u franjevačkim prostorima. O svemu najbolje svjedoče jugokomunistički planovi za napad koje su izradili njihovi vojni obavještajci. Fra Andrija Nikić je te planove 1971. pronašao u Arhivu vojnoistorijskog instituta u Beogradu pa ih tamo jamačno može pronaći i Ivo Josipović ako mu je stalo do istine”, objasnio je svećenik te podsjetio kako fratri sa Širokog Brijega nisu pobijeni u žaru borbe, već nakon okončanja bojevih djelovanja, kada se crta bojišnice pomakla prema Mostaru. ”Jugokomunisti su ušli u samostanske prostore oko 10.00, a ubijanje franjevaca je počelo oko 16.00, tek kada se crta bojišnice pomakla prema Mostaru, što znači da nisu pobijeni prilikom pružanja oružanog otpora, odnosno u žaru borbe. I to Ivo Josipović može pronaći ili u rečenom arhivu ili u djelu jugokomunističke literature, pa i u njemačkim izvorima”, komentirao je među ostalim fra Stojić. Inače, fra Miljenko je rođen 1960.godine u Dragićini, nedaleko od Međugorja, pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom studij filozofije i teologije u Zagrebu, Sarajevu i Jeruzalemu te magistrirao kršćansku duhovnost u Rimu.

Dušobrižnički je djelovao kao župni vikar, odgojitelj bogoslova i sjemeništaraca, voditelj mladih, vojni dušobrižnik u Domovinskom ratu te tajnik Hercegovačke franjevačke provincije. Godine 1993. pokreće Informativni centar »Mir« Međugorje, a 1997. i Radiopostaju »Mir« Međugorje te ih kao ravnatelj i predsjednik Upravnog vijeća dugo razvija. Djeluje i kao kolumnist, piše pjesme, oglede, djela za djecu, priče, stručne i novinarske knjige, uređuje, prevodi, a i on sam prevođen je na nekoliko jezika te nagrađivan. Zanimljiva zapažanja iznosio je i u jednom od svojih razgovora za Katolički tjednik odgovarajući na pitanje što se događalo u Hercegovini 1945.godine ta zašto su franjevci ubijani.

”Te godine Hercegovina je doživjela masakr kao nikada do tada u svojoj povijesti. Dosadašnja saznanja kazuju da je ubijen svaki deseti Hercegovac. Uzmimo samo za primjer Široki Brijeg. Početkom 50-tih godina na 100 ženskih dolazilo je 25 muških, a obično ide 105 ženskih na 100 muških. Većina žrtava pala je 1945. i to od jugokomunističke ruke.

Svega ovoga nisu bili pošteđeni ni franjevci. Engleski predstavnik pri Vrhovnom štabu jugokomunista brigadir Fitzroy Maclean u tajnoj depeši Foreign Officeu u Londonu od 8. veljače 1945. svjedoči kako mu je Tito rekao da će »drastično« kazniti franjevce u BiH zbog njihova šurovanja s ustašama. Da su oni zaista takvi, podvukao je i sam Maclean. »Obećano« se i obistinilo, ali ne samo nad franjevcima nego i nad biskupijskim svećenicima, časnim sestrama, bogoslovima, sjemeništarcima…

Uz to što su odgajali puk za vjeru u Boga a ne za bezboštvo, jedan od velikih »grijeha« hercegovačkih franjevaca bio je i taj što su preporodili Hercegovinu i širi kraj te u svojoj Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu odgajali buduće hrvatske intelektualce. A to je bilo neoprostivo, prema teoriji o kulturnoj hegemoniji talijanskog marksističkog filozofa Antonia Gramscia. Da će ih pobiti i zatrti svjetlo Široko Brijega, već su im unaprijed najavili ali oni nisu bježali smatrajući se nevinima”, rekao je objašnjavajući i kako se bivša država odnosila prema zločinu nad franjevcima, svećenicima te općenito laicima u Hercegovini.

”Svima nam je poznato da se o svemu ovomu nije smjelo govoriti tijekom čitave nesretne Jugoslavije. To nažalost nije uputno ni danas. Da ne idemo u šira razjašnjenja, recimo samo da se ni Hrvatska ni BiH, unatoč nekim službenim očitovanjima pod pritiskom, još nisu odrekli jugokomunizma i njegova nasljedstva. To mi svi svakodnevno vrlo dobro osjećamo na svim razinama života, od politike do umjetnosti, športa… Između ostaloga uporno nastoje prikriti Rezoluciju Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu, koju je Europski parlament usvojio 2. travnja 2009. Tu je komunizam jasno stavljen uz bok nacionalsocijalizma i fašizma te je navedeno što treba učiniti da se barem ublaže rane koje su drugima nanijeli. A ustanovljen je i Europski dan sjećanja, 23. kolovoza, na žrtve totalitarnih režima.

Naravno, uvijek hvala pojedincima na svim društvenim razinama koji unatoč svim zaprjekama pomažu u otkrivanju zapretane i zabranjene istine. Tu su i neke institucije. U Hrvatskoj se pri Ministarstvu hrvatskih branitelja nastoje skrbiti o našim pobijenima s te strane granice, a u Herceg Bosni, BiH, to čini Hrvatski narodni sabor sa svojim Odjelom za Drugi svjetski i Domovinski rat”, govorio je ovaj zanimljiv svećenik.