Gjenero: “Oluja sama po sebi nije problem nego ono što se nakon dešavalo”

Davor Gjenero, zagrebački politolog i nezavisni konsultant, kazao je u razgovoru za Klix.ba da za Hrvatsku nije problem ono što se dešavalo tokom operacije "Oluja", već ono što se sistemski radilo nakon toga, od strašnih zločina do oduzimanja i uništavanja imovine.

Hrvatska vojska je, uz učešće Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine, početkom augusta 1995. godine slomila pobunu dijela Srba u Hrvatskoj i na taj način uništila samoproglašenu Republiku Srpsku Krajinu. Za vrijeme službenog trajanja operacije Oluja i u narednih 100 dana pripadnici Hrvatske vojske (ili naoružane osobe u vojnim, odnosno policijskim odijelima) usmrtili su više stotina, a prema Hrvatskom helsinškom odboru za ljudska prava najmanje 410 civila, uprkos tome što oni nisu pružali otpor. Spaljeno je više od 22 hiljade kuća. Za vrijeme trajanja operacije iz Hrvatske je izbjeglo 200 hiljada ljudi.

Davor Gjenero, zagrebački politolog, smatra da u Hrvatskoj nije problem ono što se dešavalo u toku operacije Oluja, već ono što se dešavalo poslije toga.

“Hrvatska nakon operacije Oluja nije djelovala kao država i nije bila sposobna zaštititi imovinu i živote svojih državljana srpske nacionalnosti. Dogodili su se strašni zločini nakon zvaničnog završetka operacije. Sistemski su spaljena srpska sela i uništavana imovina srpskih sugrađana. To je ono što je problematično u sjećanju na Oluju. To nije bilo etničko čišćenje, nije bilo tako planirano, ali je rezultiralo pokretanjem stanovništva. Bio je to dio političke strategije okupacijskih vlasti na čelu sa SDS-om u Hrvatskoj. Hrvatska nije našla načine kako brzo nakon oslobođenja svojim građanima koji su otišli ponuditi siguran povratak”, rekao je Gjenero za Klix.ba.

Napominje da se operacija Oluja ove godine prvi put obilježava, ukoliko se izuzme mala epizoda u mandatu Ive Josipovića, na način da se istovremeno sjećaju na ponos zbog oslobođenja zemlje i da imaju određeni oblik razumijevanja prema žrtvama srpske nacionalnosti nakon Oluje.

“Između Hrvata i Srba u Hrvatskoj će nakon kraja ovog augusta biti više međusobnog razumijevanja. Vrlo je važno da proces predvodi HDZ koji je i tada bio na vlasti. To ne znači da ova administracija ima takav utjecaj na stranku koju nazivaju sestrinskom, na HDZ BiH, da bi se jednak proces odvijao i u BiH. Nažalost, hrvatsko političko vodstvo u BiH igra pogrešnu ulogu i vodi jednaku politiku od devedesetih do danas, što je izrazito štetno za BiH i Hrvate u BiH. Olujom je definitivno završena opsada Bihaća. Na teritoriji BiH i Hrvatske su djelovale združene snage Armije RBiH, HVO-a i Hrvatske vojske. To je jedan od elemenata koji nam je zajednički u povijesti”, kazao je on.

Gjenero je poentirao da je prošlo 25 godina od operacije Oluja i da je vrlo mala vjerovatnoća da bi se veći broj građana srpske nacionalnosti koji su otišli u Srbiju i BiH sada mogli vratiti.

“Odlazak jednog dijela Srba iz Hrvatske bio je, uz ostalo, politički interes Miloševićevog režima koji je te ljude koristio kao genetski materijal u banjalučkom kraju gdje je trebalo naseliti ljude nakon progona Bošnjaka i Hrvata. Dio tih ljudi je bio potisnuo na Kosovo gdje je trebao određeni oblik živog štita”, istakao je Gjenero.

Gjenero ističe da je optimističan kada je riječ o pomirenju unutar Hrvatske, između hrvatske većine i srpske nacionalne zajednice.

“Određene pretpostavke za međusobno razumijevanje postoje. Zanimljivo je da je najveća srpska manjinska stranka redovito partner u sastavljanju hrvatskih vlada. Kao partner je izrazito lojalna i provodi temeljne hrvatske državne interese. Nikad SDSS nije tresao vladu i izazivao krize, već je uvijek strpljivo završavao mandat. Probleme je rješavao unutar kabineta vlade, a ne prelijevanjem tih problema u javnost i zaoštravanjem odnosa. Pritom su sve vrijeme bili pod snažnim udarom nacionalističkih radikala, hrvatske desnice. SDSS-u se stalno podmeće da su neprijatelji hrvatske države, što ni u kojem slučaju od početka mirne reintegracije u Vukovaru do danas nisu bili”, smatra Gjenero.

Podsjeća da je proces mirne reintegracije proveden u vremenu odmah nakon rata.

“Drugi je problem što se od 1998. godine nije ozbiljno politički radilo s hrvatskim povratnicima u Podunavlju, niti sa Srbima koji su nakon sloma okupacijskih vlasti ostali tamo živjeti. Hrvatska je protekli mandat imala pristojnu vladu desnog centra i taj mandat se sada nastavlja, što daje nadu da bi se moglo krenuti putem započetim u vrijeme predsjednika Ive Josipovića u Hrvatskoj i Borisa Tadića u Srbiji”, smatra Gjenero.

Boris Milošević je najavom da će otići u Knin na proslavu 25. godišnjice Oluje, ističe Gjenero, napravio fantastičan iskorak.

“Nije riječ o jednom potezu, nego o seriji poteza. Ja sam nekada bio žestok kritičar SDSS-a i te kritike i danas stoje. Postoje stvari koje su mogli odraditi bolje. Mogli su više uraditi za ljude u najsiroamšijim dijelovima Hrvatske… Međutim, ovaj potez vezan za obilježavanje Oluje nisu napravili bez ozbiljne pripreme. Počeli su podizanjem nivoa empatije hrvatskog stanovništva prema našim sudržavljanima srpske nacionalnosti. Potpredsjednik Vlade Hrvatske general Tomo Medved odlazi 25. augusta u Grubore, gdje su pripadnici hrvatskih oružanih snaga pobili grupu civila, staraca i povukli se iz tog mjesta. Proces nije doveden do osuđujuće presude. Neki od njih, koji su bili na optuženičkoj klupi, politički su aktivni i vrlo aktivni u napadima na vladu i Medveda”, kazao je Gjenero.

Gjenero smatra da pomirenje između Srbije i Hrvatske nije na dnevnom redu i da do daljnjeg neće biti, sve dok su u Srbiji ključni politički akteri oni koji su bili serviseri Miloševićevog autoritarnog režima i koji su politički opsluživali Miloševićevu ratnu mašineriju u agresiju na Hrvatsku, BiH i Kosovo.

“Aleksandar Vučić sistemski negira genocid u Srebrenici iako bi mogao biti optužen za zagovaranje i poticanje genocida zbog izjave da će ubiti 100 Bošnjaka za jednog Srbina. Ivica Dačić je bio ključni glasnogovornik politike Slobodana Miloševića. Bez ozbiljne društvene akcije, demokratizacije društva iznutra, ozbiljnog međusobnog dijaloga, neće biti napretka. U Srbiji imate, kao i devedesetih godina, ljude s kojima dijelite većinu stavova, ali oni ne utječu na politički život u Srbiji. Dok je tako, mi ćemo moći imati proces pomirenja na nivou građanskog društva”, ističe on.

Upitan da li će, kada nestane sjećanje na dešavanja iz devedesetih, biti stvorena pretpostavka za napredak, Gjenero odgovara da je pesimističan.

“Sjećanja će živjeti dugo. Današnje generacije nemaju direktno sjećanje na ono što se dešavalo devedesetih godina, ali oni znaju nešto prema legendi, a to će isto znati i za 20, 50 ili 100 godina. Moći će se normalno komunicirati kulturno, ekonomski, ali političkog napretka neće biti. Odnos Srbije prema Hrvatskoj će biti gori, naročito nakon 25. godišnjice obilježavanja Oluje. Na listi takozvanih ustaša naći će se gospodin Boris Milošević i Milorad Pupovac”, zaključio je Gjenero.