Gospode…

Moderna hrvatska država počiva na dva stupa. Prvi je stup Sveta Katolička i Apostolska crkva u Hrvata, dok je drugi stup Domovinski rat.

Ništa izvan ta dva stupa ne postoji niti može postojati. Postoji uzajamnost i korelacija između ta dva stupa između kojih i izvan kojih ne postoji ništa drugo. Jer ima li išta svetije nego biti spreman dati svoj život za ljubav Isusa Krista i za svoju Domovinu.
A branitelji koji su živjeli Domovinski rat sa krunicama oko svog vrata čuvali su vjeru naših otaca i svoju Domovinu. Zaboravili su na svoje profesije, afinitete i sklonosti, te su napustili svoje tople domove, bavljenje glazbom, slikarstvom, tokarstvom, poljoprivredom, sportom i krenuli ka izvoru svijetlosti koji uvijek pobjeđuje tamu. Često su bili sami poput planina pokrivenih snijegom, ili onog jablana sa slike Vincenta van Gogha, ali uvijek i zauvijek spremni podmetnuti svoja leđa poput Šimuna Cirenca posrnulom Spasitelju, odnosno kolegi s ratišta.
Padali su i dizali su se i u vrijeme Domovinskog rata i nakon njega trpeći svu nepravdu ovog svijeta. I opet su bili spremni nositi na sebi sve križeve svijeta moleći Boga da im olakša u muci, moleći Ga da im oprosti njihove sumnje i kletve, mržnju i pušku u ruci. Premda su mnogi dali svoje živote za obranu ta dva stupa, dok su mnogi izvršili suicid, mnogi su teško oboljeli, dok mnogi žive u oskudici i neimaštini, nisu se odrekli ljubavi prema svom Spasitelju i Otkupitelju. Ipak bez obzira na sve životne nedaće koje su ih snašle i koje ih svakodnevno snalaze među njima postoje neki, premda rijetki koji nisu posrnuli i potonuli jer ih je upravo vjera u ta dva stupa održala u životu i dala im nadu u neki bolji i pravedniji život. Oni i dalje zrače i daju toplu energiju poput gejzira (toplih termalnih izvora) s Islanda koji u prijevodu znači Ledena zemlja. U tom smislu pjesma Gospode je upravo izniknula na izvoru te vjere.

GOSPODE
Oče u mislima mojim stoji
da svjetlost u tami vlada,
Ali grješnik sam duša mi propada
lomi se sve kako čovjek strada

Gospode,ozdravi me,
Gospode spasi me

Oprosti mi Oče sve sumnje i kletve
Mržnju i pušku u ruci,
Nosiću na sebi sve križeve svijeta
A ti mi olakšaj u muci

Gospode,ozdravi me,
Gospode,spasi me

Kao što jablan ka nebu treperi
Tako treperi mi nada
Da zvat ćeš me k sebi kad zatvorim oči,
Kad posljednji san me svlada

Gospode,ozdravi me,
Gospode,spasi me

http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2019/10/VID-20191010-WA0008.mp4?_=1

Autor ovog teksta i glazbe je poznat uredništvu.