Hapšenje Premijera F BiH Novalića, a mnogo prije i Predsjednika FBiH Budimira jest državni udar. I premijer Izraela Benjamin Netanjahu je optužen za korupciju, ali nije uhićen, ni pritvoren“!

Autor: Josip Šimić-Đinđić

Podjelom na dva entiteta, BiH je učinjena funkcionalno invalidnom, pa stoga malo što funkcionira sa europskim civilizacijskim standardima. Nevjerojatna količina političke bahatosti, montiranih optužnica i prezira prema građanima ove zemlje od strane političke klase kontinuirano upropaštava zemlju strovaljujući je na civilizacijsko dno. Borba za stranačke političke pozicije i privilegije obnašatelja političkih funkcija, potisnuli su opći interes za koji bi se trebali zauzimati i po kojem bi se trebali prepoznavati.

Hapšenje Predsjednika Vlade Federacije BiH Fadila Novalića od strane Tužilaštva BiH, postupajućih tužilaca Džermina Pašića, Mirze Hukeljića i Merise Nurkić podsjeća nas na jedan slučaj od prije 7 godina od kojeg se pravosuđe Bosne i Hercegovine, i te crne mrlje nikada oporaviti neće. Ostat ću pri svome stavu, da je hapšenje Premijera, a mnogo prije i Predsjednika ništa drugo doli državni udar i napad na Ustavni poredak iz člana 156. KZ BiH u vezi sa članom 26. KZ BiH, pod paravnom tobožnjih zakonskih tužilačkih ovlaštenja  iz člana 35. stav 2. tačka a) b) c) d) e) i) k) ZKP-a BiH.

O svemu tome, a stalno se toga prisjećati moramo, kao da se sve ponavlja, slikovito govori tadašnja pravosudna farsa vezana za tada optužbu i uhićenje predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine Živka Budimira, tada predstavnika najvišeg organa vlasti u F BiH. Živko Budimir obnašao je funkciju Predsjednika F BiH od 2011. – 2015. godine. Od početka se naslućivalo da se radi o namještenom političkom procesu, koji se pokušao realizirati preko tada dvoje, nažalost još uvijek aktuelnih korumpiranih tužitelja Tužilaštva BiH Diane Kajmaković i Olega Čavke, a sve s ciljem rušenja Budimira s vlasti, radi preraspodjele fotelja u vrhu vlasti. O montiranom uhićenju Živka Budimira u franjevačkom časopisu „Svjetlo Riječi“ pisao je svojevremeno i prof. dr. fra Marko Karamatić, svećenik i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, pa stoga neke od njegovih dijelova i misli u ovome članku crpim.

Podsjećamo, Budimir je uhićen 26. travnja 2013. godine teatralnim upadom specijalaca s dugim cijevima u zgradu Predsjedništva u prisutnosti brojnih političkih podobnih naručenih medija. Na zahtjev Tužiteljstva BiH, točnije Diane Kajmaković i Olega Čavke, Sud BiH je Živku Budimiru odredio jednomjesečni pritvor zbog navodno “organiziranog kriminala”, odnosno “osnovane sumnje” da je primio novac za pomilovanja osuđenika.

Istoga dana ujutro njegov je Ured u Mostaru pretresala tužiteljica Diana Kajmaković u pratnji pripadnika SIPA-e inspektora Jole Galića. Ništa ne bi bilo neobično, da upravo tada nije u njezinoj prisutnosti izveden pokušaj podmetanja obilježenog novca, koji bi Tužiteljstvu BiH bio “krunski dokaz” za Budimirovu “korupciju”. Međutim, nije im sve išlo po “voznom planu”, pa je taj groteskni scenarij završio nespretnim ubacivanjem torbice s označenim novcem u kantu za kišobrane u hodniku ispred Budimirova Ureda od strane zbunjeg podmetača i prevaranta Ivana Knezovića.

Sve su to snimile nadzorne kamere, a potom emitirala Federalna televizija. Sramotno je, da se na ovakvo podmetanje dokaza Živku Budimiru u Tužiteljstvu BiH na to nitko nije ni osvrtao, nitko iz vlasti nije pozvao na odgovornost odgovorne na takvo montiranje, nego je Tužiteljstvo BiH, štoviše, po isteku jednomjesečnog pritvora zatražilo još dva mjeseca. Tada entitetski predsjednik Milorad Dodik je na televiziji prije donošenja sudskog rješenja izjavio da će “Budimiru biti produžen pritvor”, čime je otvoreno poručio, da se odluke sudova nadziru iz središta političke moći!

Međutim, preduhitrio ih je Ustavni sud BiH, najviša pravosudna instanca, uvaživši apelaciju Budimirovih odvjetnika i ocijenivši pritom “da su izjave na koje se Sud BiH pozvao uopćene i da spadaju u kategoriju “rekla-kazala” dokaza”. Nakon te nečuvene pljuske, Sud BiH je Budimira pustio iz pritvora. No, tužitelji i dalje nastavljaju igrati zadanu im igru kao da se ništa nije dogodilo.

Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu „Živko Budimir“!

Ustavni sud BiH, apelacijom, broj: AP-1885/13 od 24. 05. 2013. godine osporio je rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 012709 13 Kv od 3. 05. 2013. g i broj S1 2 K 012709 13 Krn3 od 27. 04. 2013. G!

Ustavni sud BiH usvaja apelaciju Budimirovih odvjetnika, te u Apelaciji, broj: AP-1885/13 navodi: „Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.c. Evropske konvencije, kada je Sud BiH apelantu odredio pritvor iako iz osporenih rješenja proizlazi da za to nije bio ispunjen osnovni zakonski uvjet, a to je da postoji osnovana sumnja da je apelant učinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret, jer se iz obrazloženja osporenih odluka ne može zaključiti da je zadovoljen standard postojanja „osnovane sumnje“, kako je to definirano članom 20. ZKP BiH, niti da postoje „činjenice ili informacije na osnovu kojih će objektivni posmatrač zaključiti da je osoba u pitanju mogla počiniti krivično djelo za koje se tereti“, kako to zahtjevaju standardi člana 5. stav 1. tačka c. Evropske konvencije“.

Dakle, Ustavni sud BiH konkretno zaključuje, da nema ni osnovane sumnje, da je Živko Budimir tada u svojstvu Predsjednika F BiH počinio bilo kakvo kazneno djelo, dok je odredbom ZKP-a propisano, da je zakonski standard za lišavanje slobode i određivanje pritvora „osnovana sumnja“! Sama Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu „Budimir“ dovoljno govori, ali ipak idemo dalje.

Dokazi i nisu toliko važni budući, da iza cijele akcije stoje moćni politički pokrovitelji i njima poslušni mediji i tužitelji. Ovu čudnu igru ilustriraju i brojni “biseri” Budimirovih tužitelja koji sliku o slučaju čine još više transparentnom.

Naime, oni su tvrdili, ničim to potkrepljujući, da je Budimir od pomilovanih kriminalaca želio stvoriti “stranačku vojsku”, što je u sferi fantastike; oni su ga pritvorili jer je navodno primao novac za pomilovanja, ali ne znaju, i ne mogu dokazati, od koga, ni kada ni koliko je primio; svodili su svoju sumnju najprije na dva imena (A. Kulovac, A. Karić), a na kraju se pokazalo da ti uopće nisu ni pomilovani; tvrdili su da imaju svjedoka kojeg nisu ni vidjeli ni ispitali, a nazvali ga ključnim! Ponudili su Sudu kao dokaz uobičajen radni telefonski razgovor novinara Avde Avdića s Budimirom, koji nema nikakve veze sa slučajem; neistinito su ustvrdili da Budimirova kći živi u Hrvatskoj i da tamo ima imovinu; govorili su o pomilovanju supruge četrdesetogodišnjeg T. Š., koji, kako se ispostavilo, uopće nije oženjen…i spisku nikada kraja!

I na kraju farse tužitelj Oleg Čavka je na ročištu tada 5. lipnja 2013.g., priznao da, istina, “nema dokaza da je Budimir uzimao novac, ali da je on znao da se uzima šakom i kapom”, te je iznova zatražio pritvor za njega da ne bi pobjegao!

Taj zahtjev sud je 10. lipnja 2013., odbacio kao neosnovan. Sve to iole razumnom čovjeku izaziva mučninu!

Upravo ovakva neostaljinistička pravna egzibicija i brutalno gaženje zakonitosti u svrhu uništenja političkog protivnika izvodi se teatralno pred očima cijele javnosti i čak uz adekvatnu podršku zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. O orkestriranoj podršci huškačkih medija da se i ne govori. I nikom ništa! Osim ponekog intelektualca i dva-tri medija, portala, a mnogi šute. Napomene radi, Živko Budimir nekoliko je puta za medije ukazivao da se radi o “montiranom političkom procesu”, ili kako bih ja to nazvao “puzajućem državnom udaru” na Predsjednika F BiH, koji je pokušan da se realizira preko pravosudnih institucija, ali po depeši moćnih političkih pokrovitelja, Čovića i Lagumdžije, radi rušenja Budimira s vlasti s ciljem preraspodjele fotelja u vrhu vlasti.

Nakon što je i Sudu BiH postalo jasno, kada je putem Federalne televizije – FTV-a, emitiran snimak skandaloznog podmetanja dokaza Živku Budimiru, koji bi Tužiteljstvu BiH bio „krunski dokaz“ za tzv. „Budimirovu korupciju“, isti se proglasi nenadležnim i spis na Općinski sud Sarajevo uputi.

Dana 10. 07. 2019.g., Općinski sud u Sarajevu, po sutkinji Merimi Bilić Kurtović, donio je presudu, kojom je bivšeg predsjednika F BiH Živka Budimira oslobodio svih optužbi po optužnici Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo! Budimir je oslobođen za krivična djela zloupotreba položaja ili ovlasti, primanje dara ili drugih oblika koristi te protivzakonito posredovanje koja su mu se stavljala na teret. Prema mišljenju Suda ova presuda nije zahtijevala opširno obrazloženje. Također, tokom izricanja presude navedeno je da nije bilo dovoljno materijalnih i subjektivnih dokaza za osuđujuću presudu.

Nema sumnje, da su ovakvim postupanjima korumpiranih tužilaca Diane Kajmaković i Olega Čavke u slučaju „Živka Budimira“, a kasnije i tužilaca Džermina Pašića, Mirze Hukeljića i Merise Nurkić dovedena u pitanje sigurnost u Federaciji BiH i BiH u cjelini, pogotovo ako se ima u vidu da su tužilac Pašić i Hukeljić nadobudni tužioci, koji redovito gube optužnice na Sudu Bosne i Hercegovine, pa je tako Hukeljić optužio bio i tadašnju ministricu Obrane BiH Marinu Pendeš, i izgubio na Sudu BiH optužnicu, jer nije dokazao niti jedan navod iz optužnice na sudu.

Na ročištu povodom prijedloga za određivanje pritvora Premijeru Fadilu Novaliću i dr., isti je kazao, da je „hapšenje Premijera državni udar“. I jest! Kada je prije 7 godina uhićen Predsjednik F BiH Živko Budimir, tadašnji Budimirov advokat Ragib Hodžić je kazao: „Ovo je državni udar“! I bio je! Točno je da nitko nije i ne smije biti iznad zakona, ali staviti izvršnu vlast u pritvor dovedeno je u pitanje funkcioniranje Federacije u cjelini. Način na koji je to urađeno u predmetu Budimir i Novalić, i na koji način je Tužilaštvo BiH to izvelo za svaku je osudu. Ne može se na takav način pritvarati ljude u izvršnoj vlasti!

Bosna i Hercegovina postat će jedina država na svijetu koja bahato hapsi svoje Premijere i Predsjednike na funkcijama. To nije učinjeno čak ni u susjednoj Hrvatskoj, već su se sudski procesi i krivične istrage protiv bivšeg predsjednika Vlade RH-a Ive Sanadera intenzivirale, tek kada je sišao sa funkcije Premijera Hrvatske. Drugi još ekletantniji primjer od ovoga jest slučaj izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, koji je također optužen za korupciju, ali nije uhapšen, ni pritvoren.

Autor: Josip Šimić-Đinđić

ZADNJE VIJESTI