Hoće li Mario Kordić biti izvršitelj stranačkih želja ili gradonačelnik Mostara?

Veliko je pitanje hoće li, može li i želi li uopće novi gradonačelnik otrgnuti se iz ‘stranačkih’ kandži ove dvije stranke koje će, po dobro poznatom scenarij, sigurno pokušati upravljati gradom na način da one donose odluke, a da je gradonačelnik samo izvršitelj njihovih tajnih dogovora, imenovanja i podjela interesnih sfera i utjecaja.

U prvim danima nakon svog izbora novi gradonačelnik Mostara veći dio vremena provodi gostujući po raznim medijima predstavljajući sebe i objašnjavajući što bi sve trebalo napraviti u Mostaru, piše Dnevni list.

Medijska pozornost, s obzirom na dugo očekivani izbor novog gradonačelnika, potpuno je razumljiva i očekivana stvar. Međutim, za sada nema nijednog primjera nekog konkretnog poteza niti njegove najave, poput primjerice prilično efektnog poteza gradonačelnika Banja Luke Draška Stanivukovića koji je već prvog dana naredio svim službenicima banjalučke gradske uprave da parkiraju službena vozila na propisana parkirana mjesta i predaju ključeve kako bi se vozila jasno označila, a građani vidjeli impozantni vozni park koji je masovno korišten u privatne svrhe.

Umjesto nečeg sličnog što bi barem na simboličkoj ravni označilo prekid s netransparentnim dvanaestogodišnjim radom mostarske gradske uprave, gradonačelnik Mostara, barem za sada, vodi svojevrsnu ‘PR kampanju’ kroz koju i dalje objašnjava svojevrsni predizborni program koji za sada nije ništa osim popisa dobrih želja.
Istovremeno, u medijskim intervjuima na pojedina konkretna pitanja, gradonačelnik priznaje da za sada ne zna ili nema odgovore koji već sada zvuče kao ‘alibi’ za neke stvari koje neće biti moći učinjene. Posebno se to odnosi na pitanja koja se tiču uklanjanja i obnove ogromnog broja gradskih ruševina za koje već sada tvrdi ‘da su mu rekli da postoje imovinsko pravni problemi’.  Slično se ponavlja i kada je riječ o Uborku za kojeg je gradonačelnik svjestan da je goruće pitanje u Mostaru koje se hitno mora rješavati, ali odmah napominje da taj problem ne može Mostar sam riješiti već se moraju uključiti i druge općine pošto se, po njegovim navodima, radi o ‘regionalnoj deponiji’.

Indicija je slična i kada je riječ o mostarskoj Zračnoj luci, gdje očigledno ne postoji nikakva jasna vizija na koji način i kojim novcima realizirati želje koje je gradonačelnik čuo prilikom obilaska ovog bitnog mostarskog poduzeća. O eventualnoj racionalizaciji troškova u mostarskim komunalnim poduzećima i njihovom eventualnom ujedinjenju i raskrinkavanju eventualnih kriminalnih radnjih i stranačkog zapošljavanja, također, nema konkretnog prijedloga od strane gradonačelnika.

U nekoliko navrata stidljivo su spomenute određene revizije poslovanja, ali su te najave naglo utihnule uz najavu određenih analiza.
Potpuno je jasno da novom gradonačelniku treba određeno vrijeme kako bi posložio red poteza, ali je nejasno zašto neki od njih, makar oni jednostavniji već prije samog izbora nisu napravljeni javno komunicirani. Podsjetimo da kandidati za gradonačelnika, pa tako ni izabrani Mario Kordić, nisu čak ni predstavili svoj program rada gradskim vijećnicima, već su se oni morali opredijeljivati za nekog od kandidata samo po imenu i prezimenu. Upravo zbog toga, sada nitko ni ne zna za kakav je program, plan rada ili kakva su obećanja izabranog gradonačelnika.
Svako u Mostaru je potpuno svjestan da je svaki gradonačelnik Mostara u većoj ili manjoj mjeri zarobljenik ogromnih stranačkih interesa i interesnih grupa unutar dvije dominantne stranke koje imaju dvotrećinsku većinu u Gradskom vijeću Mostara (SDA i HDZ).

Veliko je pitanje hoće li, može li i želi li uopće novi gradonačelnik otrgnuti se iz ‘stranačkih’ kandži ove dvije stranke koje će po dobro poznatom scenariju sigurno pokušati upravljati gradom na način da one donose odluke, a da je gradonačelnik samo izvršitelj njihovih tajnih dogovora, imenovanja i podjela interesnih sfera i utjecaja

Ukoliko se nastavi takva dugogodišnja praksa potpuno je svejedno tko je gradonačelnik, a Mostar ništa novo neće dobiti posljednim izborima osim legitimacije vladajućih stranačkih interesa kroz Gradsko vijeće i to preko ruku vladajuće dvotrećinske većine.

Pravo je pitanje hoće li se o Mostaru odlučivati na realciji SDA-HDZ ili će poluge odlučivanja izgraditi novi gradonačelnik i na taj način preuzeti stvarnu odgovornost za promjene i brzi razvoj koje Mostaru hitno trebaju. Mostaru je potrebna odlučnost i brzo donošenje hrabrih odluka za koje se mora znati tko ih inicira i donosi.

Ako gradonačelnik bude taj koji će inicirati odluke i jasno stajati iza njih unatoč stranačkim klijentelama, čak i ako su ponekad pogrešne vjerovatno će imati podršku široke javnosti i svih Mostarki i Mostaraca. Ukoliko se pretvori u izvršavanje stranačkih želja dvije vladajuće stranke Mostar će vjerojatno uzaludno potrošiti još četiri godine bez ikakvih suštinskih i konkretnih promjena.
Za sada novi gradonačelnik prema javnosti nije komunicirao nijedan konkretan potez, a mostarska javnost već počinje sumnjati da stranačke infrastrukture već sada pletu mrežu u koju će zarobiti upravo gradonačelnika i napraviti ga svojim pijunom na njihovoj šahovskoj ploči.