HRVATI SU BIJESNI: Pitali smo hodžu je li u redu klanjati po ulicama i kafićima i sve je objasnio

ŠIROKI BRIJEG - Sve učestalije klanjanje na javnim mjestima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, većinom nailazi na neodobravanje ovdašnjeg stanovništva, koje od domicilnih muslimana nije naučeno na ovakav način molitve.

Posljednji slučaj osmorice Arapa koji su u jednom ugostiteljskom objektu u Širokom Brijegu od vlasnika zahtijevali da ugasi glazbu jer oni „moraju klanjati“, bio je okidač da se javno postavi pitanje: Je li ovo uobičajeno u svijetu i koiko je prihvatljivo, a koliko nepristojno, u tuđoj zemlji inzistirati na posebnim uvjetima za promicanje svoje vjere.

Vlasnik gore navedenog kafića tvrdi kako su islamski molitelji, nakon što je odbio ugasiti glazbu, ipak počeli klanjati, nakon čega ih je pokušao izbaciti:

„Nisam ih uspijevao izbaciti jer dok jednog izbacim, drugi bi legao na pod i ponašao se kako se ponašao. Nemam problema niti s jednom vjerom i poštujem svakoga ali ovo smatram drskim neprijateljskim činom, Arapi moraju shvatiti da ne mogu klanjati gdje hoće, neka tempiraju svoje vrijeme i molitvu negdje gdje je to prihvatljivo i sve u redu“, kazao je i dodao kako su se neki od njih otišli „tuširati u wc u kojem su napravili pravu poplavu“.

Hodža: Ovako učimo našu djecu na islamskom vjeronauku u Hrvatskoj…

O tome koliko je kafić prikladno mjesto za klanjanje, objasnio nam je Admir ef. Muhić, glavni imam Medžlisa Karlovac i imam džemata Maljevac u Hrvatskoj:

Da biste obavili (namaz) islamsku molitvu potrebno je izvršiti određene uvjete prije same molitve. Oni se zovu “namaski šarti” ili uvjeti za molitvu. Tih uvjeta ima 6 i oni se odnose na tehničko-higijenske pripreme. Prvi uvjet je “očistiti tijelo, odijelo i mjesto gdje će se klanjati”. Ovo je namaski princip za pripreme svih priprema. Svaki musliman ih mora prije molitve primijeniti. Bez pripreme namaz nije potpun ili čak štoviše nije validan. Prljav čovjek se ne može obraćati Bogu kroz namaz. Čovjek prljavog odijela ne može stati na namaz. Čovjek na prljavoj prostirci ne može klanjati. U ova tri principa ogleda se materijalna čistoća vjernika da bismo pristupili čišćenju duše. Tko olako pristupa namazu bez valjanih priprema taj namaz umjesto da mu bude duhovno uzdizanje on mu može biti i duhovno skrnavljenje jer je u pitanju poigravanje sa šatrima ili namaskim uvjetima. Pored toga treba se obaviti ritualno pranje (abdest), biti propisno odjeven, na vrijeme klanjati, prema kibli (pravac prema Mekki) i donijeti odluku koji namaz se klanja (nijjet učiniti). Mi tako učimo djecu u hrvatskom obrazovnom sistemu kroz islamski vjeronauk u školama i mekteb (vjeronauk u džamiji). Čak u 3. razredu se ove teme spominju kroz prizmu tehničkih priprema za namaz prilagođene dječjoj dobi. I to naša djeca vrlo dobro znaju i tako primjenjuju u praksi i djeca i odrasli. Namaz je veza i razgovor s Bogom. Turska i perzijska riječ je namaz. Na arapskom je ‘salat’ i ona je poveznica s Bogom preko molitve ili bolje rečeno klanjanje. Klanjanje je ozbiljan razgovor s Bogom i obraćanje Njemu”, doznajemo sve o uvjetima za klanjanje od imama Muhića.

“Klanjanje u kafiću nije primjereno, može biti shvaćeno kao provokacija”

“Kada ste u primjerice kafiću i zove vas netko na mobitel a pri tom je pojačana glazba, puno ljudi, gužva… radije ćete izaći vani i tražiti mjesto gdje ćete moći na miru razgovarati s tom osobom da je čujete i da vas čuje. Ozbiljan razgovor s Bogom u kafiću gdje se servira alkohol koji je muslimanima u osnovi zabranjen pa čak i nije primjereno sjediti za stolom gdje se poslužuje, nije nikako primjeren niti opravdan iz bilo kojih razloga. Mjesto gdje se klanja zove se ‘musalla’. Musalla ne može nikako biti nečisto mjesto niti mjesto gdje se alkohol poslužuje. Mi u svojim kućama i džamijama prilikom ulaska izuvamo obuću da bismo održavali čistoću tepiha jer upravo ćemo na tim tepisima spuštati svoje lice (čelo i nos) što se zove sedžda. A sedžda je najuzvišeniji oblik klanjanja i tada smo najponizniji i najbliži Bogu. Zato tepisi moraju biti čisti. Čak imamo i male tepihe isključivo za svrhu klanjanja (serdžade) i njih prostiremo isključivo za namaz i potom ih opet spremamo. Znači da je čistoća prvi i osnovni uvjet za namaz. Bez čistoće namaz nije validan. Svi koji olako pristupaju namazu bez ovih uvjeta oni nemaju ispravan odnos ni prema namazu niti prema Bogu. Ukoliko nam je cilj da nas netko vidi da klanjamo ili da čak nekoga isprovociramo onda je taj namaz bez svrhe i tada namaz postaje protiv nas, a ne za nas i u naš prilog. Danas kada imamo džamija i mesdžida (prostor za klanjanje) svugdje moramo težiti da namaz obavljamo upravo tu i istražiti gdje su ta mjesta namijenjena i prilagođena za klanjanje. Primjerice u hotelu “Turist” u Varaždinu koji ima halal certifikat (standard) imate hotelsku sobu sa svim ispoštovanim uvjetima za klanjanje: ima prostirka, vaktija (vremenik kada se i koji namaz obavlja), tespih (brojanica) i Kur’an. U toj sobi nema alkohola niti obnaženih fotografija u obliku postera. Imate na desetine takvih hotela u Hrvatskoj koji imaju taj standard. Međutim, pitam se, zašto neki ljudi izlaze izvan Božjeg standarda? Zašto se predaje pažnja da nas netko vidi da klanjamo i pritom da mu pokazujemo određeni cinizam. To nije ni po kakvim standardima privatljivo. Namaz u svojoj osnovi se može obaviti na čistim mjestima primjerice u prirodi ali opet uz pripreme. Može se obaviti i u vozilu od određene prilagodbe. Čak imate mogućnost skraćivanja namaza ako ste putnik (musafir) ili naknadnog klanjanja ako u to vrijeme nemate uvjeta. Bolje i naknadno klanjati namaz uz poštivanje uvjeta nego svakako klanjati u neuvjetnim mjestima”, objasnio je imam iz Maljevca.

Situaciju klanjanja u kafiću na koncu je riješila policija koja se s „problemom“ javnog klanjanja suočila i prije godinu dana u Međugorju kada je jedna manja skupina muslimana za mjesto svoje molitve izabrala – dvorište katoličke crkve! Ubrzo nakon toga, javno klanjanje odigralo se i na ulicama Splita, no čini se kako se u svim slučajevima radilo o Arapima, a ne o “domaćim” muslimanima. Naš sugovornik ima i o tome mišljenje:

“Klanjaju turisti koji ne znaju da imamo prostore za molitvu”

“Namaz nije igra niti zabava i svako onaj tko tako postupa on se izigrava s Božjom naredbom. Na skoro svakom aerodromu postoje prostorije za obavljanje namaza s prilagođenim uvjetima za namaz i nitko vas neće ometati. U velikim trgovačkim centrima imate prostore za to ali takvi prostori su čisti i prihvatljivi. Može se namaz obaviti i u sportskim dvoranama kao što je slučaj za Bajram kada je nedostatak prostora zbog velikog broja vjernika. Ali i tada se obraća pažnja na namaske uvjete, čistoću i poziciju pravca (kibla) namaza. Mi nemamo problema s tim u Hrvatskoj. Možda će netko tko je prolazu zastati na parkingu i klanjati ili turisti koji ne znaju gdje su mesdžidi (prostori za klanjanje). Ali opet se mora ispuniti minimalni uvjeti da bude čisto mjesto. A je li parking čist kada tu šetaju psi i mokre? Nije to mjesto čisto i zato se treba sačekati pa naknadno klanjati kako treba a ne pod bilo koju cijenu. Kada god mi dođe moj kolega Željko, vjeroučitelj katoličkog vjeronauka, meni u kuću on se izuje kao što se ja izuvam poštujući nepisani kućni red. Kada jedemo za istim stolom on se prekriži i pomoli. Meni to ne smeta. Čak to i odobravam. Ali to je primjereno mjesto. Kuća i trepezarijski stol su čisti za molitvu bilo koju. Nesuvislo je govoriti o posezanju molitve u kockarnicama ili u krađi ili u ubojstvu ili u bludu. Ne možeš krasti s molitvom na usnama ili lagati, a moliti. Jedno drugo isključuje. Kao što ne postoji sveta laž, humano silovanje, sveto ubojstvo tako isto ne može biti loš vjernik jer vjernik isključuje ono loše iz sebe. Ako je drugačije onda nam vjera nije potpuna, ona je površna i samo na deklaraciji a ne u suštini. Isto tako samo obavljanje namaza na nečistim mjestima isključuje namaz iz nas samih”, izjavio je za kraj Admir ef. Muhić.