IMA LI ŠTA LJEPŠE: Zvijezda petokraka na dnu mora kraj splitske Rive!

SPLIT - Pomalo se stišavaju burne reakcije na napad „splitskih huligana“ na splitskoj rivi na igrače vaterpolo kluba Crvena Zvezda koji su u tzv. Jadranskoj ligi trebali igrati utakmicu sa splitskim Mornarem, no još uvijek se iz medija može pročitati poneka pikanterija vezana za taj slučaj. Nakon niza osuda od cijelog državnog vrha RH, vaterpolo saveza RH, rukovodstva tzv. Jadranske lige, kluba Mornar, mnogih javnih osoba RH i šire, dočekali smo i reakciju navijača FK Crvene Zvezde, popularnih Delija, koji su na utakmici Zvezde i Vojvodine s nizom transparenata zaprijetili Splitu i Torcidi.

Jako zanimljiv je bio transparent na kojemu je pisalo: “Mrzim Hajduk i Torcidu, mrzim tebe Marjane i sa sjekirom u ruci poklaću sve Splićane“. Ono što dolazi s istoka valjda više nikoga ne može iznenaditi jer Hrvatima se već dogodio Domovinski rat, Vukovar, Škabrnja, Knin, Gospić, Dubrovnik ,kao što im se dogodio i II svjetski rat, Križni put, pobijeni franjevci u Širokom Brijegu i cijeloj Hercegovini, Goli otok, ubojstva nevinih hrvatskih domoljuba diljem svijeta od završetka II svjetskog rata do izbijanja Domovinskog gdje su neke druge “Delije“ pod istom tzv. crvenom zvezdom klale ne samo po Splitu, već diljem lijepe naše, koja neočekivano postade „lijeva naša“ što nikako nije bila težnja domoljubnog i katoličkog puka RH. I upravo zbog te činjenice započela je rafalna paljba po cijelom političkom rukovodstvu RH, vaterpolo savezu RH, klubu Mornar, svima onima koji su taj napad identificirali s huliganstvom, kako bi se dodvorili svojoj stvarnoj majci Srbiji jer u njima nikada nije umrla ideja o nekoj novoj Jugoslaviji, odnosno velikoj Srbiji, međunarodnoj zajednici od čijih donacija lagodno žive u RH, te politici GeorgaSorosa koji ima za cilj zatiranje i uništenje duha katoličanstva u RH.

Svega smo se doista naslušali i svašta smo pročitali u vezi tog napada na vaterpoliste Zvezde od kojih je jedan spas pokušao pronaći skokom u more, no od svih je najintrigantnija izjava bivše hrvatske pjevačice i voditeljice Vlatke Pokos. Ta trećerazredna pjevačica i četverorazredna voditeljica je iz daleke Kanade, kamo je otišla živjeti prije kojih godinu dana, nakon neslavnog prekida veze s bivšim suprugom pokojne hrvatske glumice Ene Begović i poznatim šarmerom iz svijeta jet-seta i poslovnim čovjekom Josipom Radeljakom Dikanom, koji ju je izbacio iz svog stana zajedno s njenim krpicama i tangama, te nakon nekoliko bezuspješnih uleta i ulova nekog novog sponzora koji će plaćati njene hirove i krpice, zaputila se u Kanadu nekom novom levatu i hajvanu kojeg će musti, dok ju i on ne izbaci golu i bosu na ulicu ukoliko prije ona njega ne baci na prosjački štap, ali sumnjam kako više ima takvih budala. Ta sponzoruša je iz Kanade oštro osudila napad na vaterpoliste Crvene Zvezde prozivajući državni vrh RH, pa čak i katoličku crkvu. No, kako biste bili bolje upoznati tko je Vlatka Pokos evo vam poštovani čitatelji dijela njene izjave:

“Nakon sramotnog i kukavičkog napada na srpske sportaše, kojeg se srami svatko tko voli Hrvatsku i Split, suočeni smo s ‘neuvjerljivom’ osudom od hrvatske vlade, predsjednice i lokalnih vlasti, koji se zgražavaju nad huliganstvom. No, ovo je zločin iz mržnje, prije svega prema Srbima. Ovo je rezultat politike koja je nevjerojatno tolerantna prema ustaškim simbolima, svih vrsta nasilja, nepotizma i korupcije svih vrsta. Rezultat je to društva u kojemu se mladi odgajaju u mržnji i vječitoj okrenutosti prema prošlosti pod kapom pohlepne Katoličke Crkve. Ukoliko se ‘vjerodostojni’ Plenković i njegova čudovišna koalicija pita zašto ljudi odlaze evo im odgovora. Ili ‘procjednica’ koja se klanja ‘domoljubima’ u Argentini, utočištu najvećih zločinaca iz II svjetskog rata“.

Čitajući izjavu te neformalne, isforsirane i gumene lutke koja gađa gumenim mecima cijeli državni vrh RH, Katoličku crkvu pa i cijeli domoljubni hrvatski narod u njihova srca i duše, jer nema bojevog streljiva, a zacijelo bi ga gađala i bojevim da ga ima, svatko tko voli i ljubi svoju Domovinu i Katoličku crkvu se mora upitati iz kojih razloga Vlatka Pokos i njoj slični napadaju s takvom žestinom upravo temelje Domovinske Hrvatske koja počiva na 2/dva stupa i to: Svetom Domovinskom ratu i Katoličkoj i Apostolskoj crkvi u Hrvata.

Napad na srpske vaterpoliste se dogodio u Splitu i svatko normalan bi osudio napad na bilo koga, na bilo kojem dijelu svijeta na način kako se to dogodilo u Splitu, no ovdje je potrebno ući u cijeli slučaj kako bi se pravilno odvagao svaki segment tog događaja.Vaterpolisti Crvene Zvezde su na splitskoj rivi sjeli popiti piće kako to čine stotine tisuća turista svake godine u Splitu. Oni su na sebi imali tamne jakne na kojima nije bilo vidljivo obilježje kluba koji ima naziv i simbol “Crvene zvezde“. Preporuku za neisticanje naziva i simbola kluba kojeg predstavljaju su dobili svi igrači i stručno rukovodstvo tzv. Jadranske lige kako bi bili pošteđeni od eventualnih napada navijača klubova drugih država bivše Jugoslavije jer su ratne rane još uvijek svježe a biti će svježe zauvijek zbog zločina koji su počinjeni u II svjetskom ratu,Poraću i Domovinskom ratu, i svatko svoje zločine doživljava kao zločine koji su jedino učinjeni njegovom narodu, dok svoje zločine opravdava. Dok su igrači sjedili za stolom kafića na rivi neki od njih su raskopčali svoje tamne trenirke ispod kojih je bio crveni dres s vidljivom zvijezdom petokrakom, što je uočio konobar tog kafića koji je odmah alarmirao svoje kolege, koji su se uskoro pojavili s odgovarajućom „tehnikom“, nakon čega su neki igrači pobjegli dok je jedan od njih skočio u more kako bi kako kaže “spasio živu glavu“. Dok je bio u moru navijači su od njega tražili da skine dres s obilježjima kluba Crvene Zvezde da bi ga tek nakon toga neka žena i muškarac izvukli iz vode.

Sada dolazimo do ključnog pitanja da li su igrači vaterpolo kluba Crvena Zvezda sami sebe osudili ističući obilježje omraženog kluba i omražene zvijezde petokrake? Da li bi se njima išta dogodilo na splitskoj rivi ili u bilo kojem gradu u RH da su imali zakopčane tamne trenerke bez obilježja svog kluba? Zacijelo im se ne bi dogodilo ništa da su poštivali preporuke rukovodstva tzv.Jadranske lige kojim se zabranjuje isticanje obilježja svog kluba na javnim mjestima u gradovima u kojima su ti simboli nepoželjni? Mnogi će sada reći kako je Domovinski rat bio prije 24 godine te kako aveti prošlosti vladaju RH, kako su ponovno rođeni fašizam i ustaštvo, pa će u tom smislu medijski prostor lako pronaći svi oni koji osuđuju i napadaju sve one koji nisu napali i osudili napad na srpske vaterpoliste. A takvih je mnogo. Svoj medijski prostor je u ovoj fazi lako pronašla i Vlatka Pokos, sponzoruša i nesuđena nevjesta bilo koga tko plati više.

No, kada se stvar promotri ozbiljno zar bi drugačije prošli igrači i rukovodstvo Hajduka ili Dinama u Beogradu da su kojim slučajem sjeli negdje u kafiću vani u blizini Kalemegdana, najpoznatijeg parka u Beogradu? Zar bi drugačije prošli navijači BBB da su kojim slučajem bez nadzora policije sjeli upravo u kafić na splitskoj rivi u kojemu su sjedili vaterpolisti Crvene Zvezde? Zar bi bolje prošli navijači Torcide da su sjeli u nekom kafiću u Maksimirskoj ulici u blizinu Dinamovog stadiona i istakli obilježje svog kluba? Nitko ne bi ostao pošteđen ukoliko bi se “kurčio“ s obilježjima kluba koji nije u venama domaćih navijača kluba koji im teče venama. Stoga je svima koji imaju imalo mozga jako preporučljivo da ne ističu obilježja kluba u gradovima i mjestima gdje im životi mogu biti ugroženi. A kada se k tome pridoda obilježje kluba koji simbolički predstavlja sve patnje, boli, i svu nepravdu koju je hrvatski narod doživio u II svjetskom, Poraću i Domovinskom ratu i to upravo od obilježja koje se nenadano pojavilo na splitskoj rivi, potpuno je očekivana reakcija navijača splitske Torcide u Splitu, no ona nikako nije opravdana jer je primijenjena sila koja je mogla ugroziti život tih igrača. Puno je bilo primjerenije upozoriti te igrače kako je potpuno neprimjereno i neprihvatljivo isticati obilježje u jednom hrvatskom gradu koji pamti i ne zaboravlja zvijezdu petokraku, te im je bolje otići odatle kako ne bi bilo problema, a sve poštujući preporuke rukovodstva “Jadranske lige“o neisticanju naziva i simbola svojih klubova na javnim mjestima u mjestima i gradovima gdje to nije preporučljivo.

A što se tiče formiranja tzv. “Jadranske lige, SEHA ili ABA“ lige sve su te lige produkt želje “jugonostalgičara“ tipa Bože Miličevića, nekadašnjeg direktora KK Cibona, Emila Tedeschia vlasnika KK Cedevita, mafijaša i Predsjednika RK PPD Zagreb Zorana Gobca, te Perice Bukića direktora tzv. “Jadranske lige“ i izvršnog direktora VS RH. Zbog težnje tih jugonostalgičara za stvaranjem nekih novih jugoslovenskih liga u kojima su se za trofeje borili sportaši bez obzira na vjeru ili naciju formirane su te lige, kojima prioritetni nije cilj vraćanje Jugoslavije u izvornom obliku već im je uvijek i zauvijek cilj stvaranje i gomilanje novih financijskih sredstava. Formiranje tih liga osnivači tih liga su pravdali malom gledanošću i sve manjim učešćem sponzora u tim natjecanjima što bi neminovno dovelo do gašenja tih liga, što djelomično ima opravdanje no, to nije konačno opravdanje. Osnivači tih liga kojima Jugoslavija još uvijek teče njihovim venama se iste ne mogu i ne smiju odreći jer su cijeli svoj život uvezani s istim takvim jugonostalgičarima diljem svijeta i u svim državama bivše SFRJ. Svi imaju neke sporazume i dogovore od prije raspada Jugoslavije pa su odmah po okončanju Domovinskog rata, dok ratne rane i traume još nisu zacijelile počeli najprije na mala vrata uvoditi ideju stvaranja tih regionalnih, jadranskih liga, a da pri tome uopće nisu razmišljali o splitskoj rivi, Kalemegdanu, Skenderiji u kojoj je spaljena hrvatska zastava dok su igrale košarkaške reprezentacije RH i tzv. “BiH“. Njih nikakvi sukobi nisu zanimali jer oni u nikakvim sukobima uopće nisu sudjelovali niti im je itko od njihovih najmilijih bio direktno ugrožen u II svjetskom ili Domovinskom ratu, jer su svi oni bili jako daleko od ratnih zbivanja i trauma. Nitko od njih nije u Domovinskom ili II svjetskom ratu izgubio sve što se moglo izgubiti pa prema tome ne mogu osjećati ono što osjećaju navijači Torcide ili BBB od kojih su mnogi izgubili svoje živote kao i mnogi navijači tih klubova ili članova njihovih obitelji. Pa zar nije bilo puno primjerenije težiti stvaranju nekih regionalnih liga s klubovima iz Sloveije, Austrije, Mađarske i Italije nego stvarati lige među narodima između kojih je prolivena krv koja traži osvetu?

Stoga je potpuno prirodna a nikako neprirodna reakcija navijača Torcide u Splitu kada su simbol svih progona i nesreća hrvatskog naroda oduvijek i zauvijek bacili u more, jer ta zvijezda petokraka je sama na splitskoj rivi tražila svoga đavla kojeg je konačno i dobila. A što se tiče Vlatke Pokos koja u svom ispraznom i uzaludnom životu traži i pronalazi dio sunca na medijskom nebu kada napada cijeli državni vrh RH i Katoličku crkvu, samo pokazuje koliko netko tko je zadojen komunističkom ideologijom može biti jadan. Čak i nakon 74 godine nakon završetka II svjetskog rata u njenoj maloj, pohlepnoj i ishlapjeloj glavici stanuje misao, teško mi je reći uvjerenje kako je katolička crkva u Hrvata pohlepna te kako se pod njenom kapom odgajaju mladi odgojeni u mržnji i vječitoj okrenutosti prošlosti, čime ista pokazuje i dokazuje kako u njenoj jadnoj glavici nikada nije živio Bog koji ljubi, prašta i miluje bolje od ikakvih Radeljaka ili „šanera“ pred kojima kleči i pada na koljena.

Od svega što je ona jadna izrekla dok je osuđivala napad na srpske sportaše najviše je zaboljela izjava kako se Predsjednica RH klanja tzv. “domoljubima“ u Argentini koja je pružila utočište najvećim zlikovcima iz II svjetskog rata, čime je direktno dirnula u dušu i srce moju malenkost jer je upravo moj pokojni djed Ljupko Marušić zbog odmazde partizanskih zlikovaca i koljača 1945. godine pobjegao (i to hvala Bogu) u Argentinu spašavajući živu glavu, kao i neki rijetki pripadnici regularne hrvatske Ustaške vojske, dok ga ja niti itko od mojih sestara i brata nikada nije upoznao, jer smo rođeni kasnije. A ta jadnica baš na temi splitske rive i napadnutih “srpskih sportaša“ na splitskoj rivi čini još jedan, a nadam se i posljednji pokušaj povratka na male ekrane i javnu scenu RH, iz daleke Kanade preko PjongJang TV iz Zagreba kojoj su likovi poput Vlatke Pokos jako poželjno meso.

Ej moja Hrvatska jadna li si. Umjesto da slučaj sa splitske rive cijenite i tretirate kao napad na napadače samostalne i suverene RH koji su umjesto da u miru popiju svoju kavicu na splitskoj rivi kao i svi drugi turisti iz cijelog svijeta koji pohode taj grad, na neprimjeren i drzak način istakli najveće fašističko-komunističko obilježje u obliku crvene zvijezde koja nikada ni po čemu nije pripadala Splitu a ni hrvatskom narodu, pa je stoga i završila u moru kraj splitske rive i završiti će tu uvijek ma tko je nosio na sebi, premda ju dosta Splićana nosi u sebi ali to ne otkrivaju. Čak bi i moja malenkost da sam je nosio na sebi tog dana na splitskoj rivi završila u moru i uzalud bi mi bilo vikanje: “Nemojte mene, ja Hrvat iz Širokog Brijega“. Na kraju kao kakva-takva utjeha jadnim, ucviljenim i uplašenim srpskim vaterpolistima neka im bude na pameti još jedan slučaj u kojemu je neslavno završila ta ista zvijezda petokraka koja se skrivala u glavi “hrvatskog“ književnika Ante Tomića koji je poliven fekalijama dok je ispijao svoju kavicu u jednom splitskom kafiću. Onaj tko ga je polio isto kao navijači Torcide na splitskoj rivi ne pati od opće amnezije od koje boluju svi predstavnici aktualne zakonodavne i izvršne vlasti u RH kao i nesretna Vlatka Pokos. Jer navijači Torcide ili BBB samo čine ono što u duši nosi domoljubni i katolički hrvatski narod.