ISLAMSKI RADIKAL Profesor Kurdić mladima usađuje “vrijednosti” nesnošljivosti i mržnje prema svima drugima

Ratni narativ postao je poželjan kako bi se pokušali opravdati svi potezi nacionalne politike. S hrvatske strane takvih istupa nema, posebno je upečatljiva šutnja “intelektualaca”.

U radikaliziranje naroda u BiH nakon što su političari baražnom paljbom pripremili teren uključili su se “intelektualci”, počesto čak i ljudi koji sudjeluju u obrazovanju mladih ljudi što daje dodatan razlog za tjeskobu i zabrinutost.

Tim prije što se radi o ljudima koji na vrlo izravan način svojim učenicima ili pak u poslu u kojem sudjeluju mladima usađuju “vrijednosti” nesnošljivosti i mržnje prema svima drugima i drukčijima, piše Večernji list BiH.

Sve to uklapa se u politički narativ koji nastoji takvim “upozorenjima” ostvarivati i druge političke ciljeve koji podrazumijevaju potpuno ovladavanje “Bosne”. Posljednji je u plejadi radikala nastupio profesor s Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici Šefik Kurdić.

Kmetovi i Herceg Bosna

Držeći predavanje u Gradačcu, gotovo s gađenjem je govorio o Hrvatima i Srbima, odnosno kršćanima koji po njemu na području BiH nisu postojali te ih je uspoređivao s “kmetovima” koji sada po njemu obnavljaju “zločinačke ideje”.

“Prije stotinjak godina Safveg-beg Bašagić kaže da nije bilo u Bosni gotovo nijednog uha nevjerničkog, tj. pravoslavnog i katoličkog, a onda su počeli biti kmetovi ovim begovima i lagano se naseljavali. Prije sto godina niste imali gotovo nikoga ovdje. Odjednom, pogledajte, sad bi oni pola Bosne uzeli. Hajde što bi ovi uzeli pola Bosne, hoće i ovi neku Herceg Bosnu. Zamisli sad, pustiš ga u kuću, ti si bio beg, on ti je bio kmet, sluga, i sad sluga postaje jedan od glavnih ljudi ovdje”, izjavio je radikal Kurdić.

On je u nekoliko navrata, također koristeći se vjerskim simbolima, pozivao na džihad te zapravo sugerirao kako nema suživota s kršćanima.

“Musliman može biti samo gazija ili šehid. Kad to znaju, naši dušmani ima da drhte”, kazao je profesor s Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici Šefik Kurdić, koji je i predsjedatelj Nastavno-znanstvenog vijeća ove visokoškolske obrazovne institucije.

Sifet Kukuruz je pomoćnik ministra u Ministarstvu za odgoj i obrazovanje Vlade Sarajevske županije, a nedavno je na svom Facebook profilu objavio skandalozan uradak nabrojavši 16 činjenica kojih bi trebali biti svjesni “svi neprijatelji Bosne i Hercegovine u slučaju da se Bošnjacima i drugim patriotima nametne rat”.

Radi se o dužnosniku koji ima izravnu vezu s obrazovnim procesom, no to mu ne smeta kako bi upućivao zastrašujuće poruke i objave koje je podijelio u 16 točaka.

Tako Kukuruz upozorava neprijatelje da su “žive generacije domoljuba koje imaju iskustvo ratovanja… izborili su mnoge pobjede, znaju rukovati puškom, osjetili su zvuk granate…” Ključnim pak “argumentom” u obrani svojih teza drži to da Bošnjaci po njemu nemaju alternativu.

“Oni nemaju pričuvnu domovinu. Bošnjaci su svjesni da je njihov opstanak vezan za Boga i državu Bosnu. Oni će se za Bosnu boriti s ljubavlju i dubokim uvjerenjem, a ne radi realizacije tuđih političkih projekata i ciljeva. Povijest svjedoči da se takav rat nikada ne gubi”, pojašnjava.

Tvornice oružja

Naravno da demografske promjene smatra važnim za taj uspjeh u koji vjeruje. On misli da su demografski Bošnjaci najmanje izgubili te da postoje “broji patriote diljem svijeta koji bi se vratili u Bosnu braniti svoju domovinu”.

On vjeruje kako bi svijet bio na strani “patriota” jer bi “nametnuti rat” predstavljao čin agresije na suverenu državu BiH. On prednost vidi i u presudama suda u Haagu te da međunarodna zajednica ne bi mogla više čekati.

Važan argument za ovoga savjetnika je i to da tvornice namjenske industrije drže Bošnjaci te da gradovi više nisu u okruženju JNA.

On očekuje i da će Bošnjake u obrani Bosne slijediti Hrvati i Srbi “koji su uvidjeli pogubnost velikodržavnih projekata”.

Slične poruke s hrvatske strane ne mogu se čuti. Nema ih na političkoj sceni, a kamoli među “intelektualcima” koji počesto nemaju stav ni o čemu. Na sreću ili na žalost.