IVICA ŠOLA: Ovo je borba za monopol na laž!

ZAGREB - Ova epoha, tzv postmoderna, dijete je najgenijalnijeg i meni najomiljenijeg barbara u povijesti, Nietszchea, koju je odredila njegova famozna rečenica: “Ne postoje činjenice, samo interpretacije.” Svekoliki relativizam, od kulturnog preko moralnog do spoznajnog, stanje je naše kulture. Istina? Ma dajte, istina je konstrukt, tako kažu oci našeg doba.

Drugim riječima, s Nietszcheom, umrla je metafizika i njeno klasično, definiranje istine kao “podudaranja svijesti i stvarnosti.” Dogodio se samim tim strašan zločin koji živimo danas: Istina je postala ne podudaranje svijesti i stvarnosti već pitanje – moći!

Pokretači manipulacija

Kada u taj kontekst stavimo najavu EU i naše vlade borbe protiv lažnih vijesti, onda treba upaliti ne alarm, već sve sirene ovoga svijeta jer će politička tijela, moć, arbitrirati o istini i laži. Orwell koji je o tom procesu “ministarstva istine” i “Velikog Brata” na umu imao totalitarni SSSR i Staljinov brk, u RH i EU postao je stvarnost.

U vremenu u kojem je istina postala pitanje političke i ekonomske moći, borba protiv lažnih vijesti jest politička agenda institucija moći koje žele monopol na laž. Većina europskih smjernica usmjerena je na lažne vijest koje objavljuje kukavelj na društvenim mrežama, ali ni riječi o glavnim pokretačima laži i manipulacija, a to su institucije, ne samo danas, već kroz cijelu povijest.

I to rade preko “mainstream” medija. Cinizam je da je prošli tjedan na naslovnici najavu borbe naše vlade protiv lažnih vijesti objavio dnevni list koji je za praćenje resora Plenkovićeve vlade dobio 3,7 milijuna kuna. Taj novac je jamac da će u radu vlade pisati istinu i samo istinu, a svaki članak završavati sa – majke mi!

Lažne vijesti, taj glupi neologizam iako imamo već stoljećima termin dezinformacija, su “demokratske”, tiču se sviju, pa i onih koji se protiv njih kreću boriti. Agresija na Irak proizvod je institucionaliziranih lažnih vijesti od strane država. Arapsko proljeće počelo je na institucionaliziranoj lažnoj vijesti o Gadafiju, a istina je bila da je Gadafi od ključnih država agresora, čije je čelnike korumpirao, počeo cimati da mu plate stotine i stotine milijardi duga za naftu koju nisu plaćali.

Ne, “istina” je bila da se išlo “širiti demokraciju”, a ne pokrasti Libiju. Izbjeglički val i nestabilnost proizvod je tih istih koji su lagali, a sada bi se uoči europskih izbora (!) išli boriti protiv lažnih vijesti koju donosi kukavelj na internetu, a sami lažu ko kerovi. Protiv laži se ne bori cenzurom, već istinom.

Čemu uopće “borba protiv lažnih vijesti” i sukladna (politička) tijela, kada već imamo institut demantija i pravosuđe kojemu je odvijeka to u opisu posla? E pa zato da bi kontrolirali nepoćudna mišljenja u svrhu očuvanja moći i poretka kako u EU tako i RH. Moć, a ne borba za istinu u javnosti pokretač je ove orvelovsko – ničeovske siročadi, jer žele monopol na laž u svrhu osvajanja i očuvanja moći.

Ovo je borba protiv “heretika”, lov na vještice postmodernih inkvizitora bijelih ovratnika koji samo regrediraju na stanje vjerskih ratova koji su vođeni u ime – istine! To ne znači da branim laž, već upozoravam na manipulaciju (političke) moći koja svoje pokoravanje slobode mišljenja i govora, pokoravanje ljudi, skriva iza borbe za istinu, a lažu svi, od Washingtona preko Bruxellesa do Zagreba i Moskve, ali njima su problem društvene mreže i kukavelj koja se tamo olakšava, ali ne pokreće svojim lažima agresije i krvoprolića, kao ovi koji se protiv njih bore. Jedino Nacional ne laže.

Lažna izvješća

Ova vladajuća koalicija je nastala na lažnoj vijesti koju je rekao šef HNS-a Ivan Vrdoljak: Neću s HDZ-om, nema šanse, govorio je. Par dana, eto ga s HDZ-om. Lažna vijest na kojoj počiva hrvatski politički sustav, a koju generiraju institucije, a ne sitnež po društvenim mrežama, jest broj birača. Lažno je onda i da nema dovoljno potpisa za promjenu izbornog zakona. Laž su i sva izvješća u Saboru o stanju u Hrvatskoj koju Plenković opisuje stalno samo ružičastim bojama, dok podatci Eurostata kažu da je Hrvatska po svim bitnim pokazateljima među najgorima u Europskoj uniji.

Svi mogu lagati ili pogriješiti, nitko nema monopol na istinu, pa slijedom toga niti monopol na laž, ali je očito da se ovdje radi više o borbi za monopol na laž, nego na istinu, odnosno ovo je agenda moćnih da ušutkaju slabe u traženju istine, osim one službene, kao i na kreiranje alternativnih narativa od onih koje nudi establišment u Bruxellesu ili Zagrebu, svejedno. Na kraju, koji su to nadljudi ili institucija koja će reći što je laž a što istina bez vlastite interesne isključenosti, čitaj političkog priključka?

Sama činjenica da borba protiv “lažnih vijesti” počinje uoči europskih izbora dovoljno govori o čemu se radi. O svijetu opisanom u Orwellovoj Životinjskoj farmi u kojoj su “sve životinje jednake, no neke su ipak jednakije.” U laganju. Postmoderna, na Nietzcheovu tragu, je izbrisala granicu istine i laži. Moć Vrhovnog Sovjeta vraća se kao arbitar, od Bruxellesa do Zagreba.