IZNENADNI PREOBRAT: Dodikovi “ustavobranitelji” zanijemili!

BANJA LUKA - Mediji su prenijeli da su Davor Dragičević, Draško Stanivuković i Željko Dabić prijavaljeni za atak na ustavno-politički poredak i to čak Republičkom tužiteljstvu RS. Sjećamo se kako su Dodikovi "ustavobranitelji" masovno medijski reagirali oko toga da li se Davor Dragičević obrijao ili nije, a da ne govorimo o onim silnim "obojenim revolucijama". Zanimljivo, jučer i danas, umjesto očekivane sveopće medijske harange, imamo "opći muk". Što se događa? Pošto znam odgovor normalno je da ću to podijeliti s onima koje zanima istina.

Nema potrebe da se vraćamo u prošlost i prisjećamo kakvi sve orkestrirani medijski napadi su usljeđivali nakon kojekakvih lažnih optužbi na račun Davora Dragičevića i “PRAVDE ZA DAVIDA”. Politički akteri, kvazistručnjaci i medijski plaćenici naprosto su se natjecali tko će prije dati izjavu i tko će iznijeti teže optužbe. Elem, sad kada im je policija dala “pravni osnov” da potvrde sve one svoje ranije navode redom zanijemiše. Zar to nije u najmanjem indikativno?

Za sve na ovome svijetu postoji obrazloženje, pa i za ovu situaciju. I bit ću vrlo koncizan. Prije dva dana iz Ureda Tužiteljstva Međunarodnog krivičnog suda u Haagu stigla je obavijest kako su zaprimili prijavu krivičnog djela “Zločin protiv čovječnosti” na štetu zajednice “PRAVDA ZA DAVIDA”. Da, u pitanju je ona prijava čiji sadržaj sam već objelodanio.

Treba znati da Međunarodni krivični sud (ICC) nije institucija kojoj će Milorad Dodik zaprijetiti upadom u zgradu i protjerivanjem tužitelja. Nisu to ni Tužiteljstvo i Sud BiH kojima političko-pravosudno-policijska mafija preko Milana Tegeltije upravlja kako joj drago. Jok, upravo suprotno: pri samom spomenu tog suda Dodik od straha pada u nesvijest, a o njegovim skutonošama je suvislo i govoriti.

No, mnogo važnije je istaći kako su zločinci i svi koji su ih dosad javno podržavali odlično svjesni i težine krivičnog djela počinjenog nad nezaštićenim civilima i moći suda s kojim im se valja suočiti. Ima još nekoliko detalja važnih za shvaćanje aktualne situacije.

Danas sam dobio i povratnice od Tužiteljstva BiH i Ministarstva pravde BiH, kakvima potvrđuju da su i ova tijela zaprimila spomenutu prijavu. Elem, Kancelarija tužitelja ICC nije čekala da prijavu dobije od Ministarstva pravde BiH, preko kojeg je upućena u skladu s našim zakonom o primjeni rimskog statuta, nego je potvrdila prijem direktne prijave (što baš i nije u duhu pozitivne prakse).

Drugo, Tužiteljstvo BiH dobrih dvadeset dana imalo je prostora za “igru gluvih telefona”. I ta faza je definitivno završena. Zna se kakve pravne obaveze je zakonodavac propisao u datoj situaciji, a to što v.d. glavnog državnog tužitelja Gordana Tadić još uvijek mamura od praznikovanja upravo pogoduje interesima “PRAVDE ZA DAVIDA”. Konkretno, da bi neki zločin direktno procesuirao ICC potrebno je utvrditi kako država u kojoj je počinjen nije sposobna to procesno materijalizirati. I institucije BiH izvanredno “dokazuju” svoju nesposobnost!

Znači, napokon dolazimo do onoga što sam kao idealno rješenje naših problema pozicionirao prije više od pola godine – do mogućnosti pokretanja međunarodne istrage. Na korak smo do toga! Znam koje procesne radnje treba poduzeti u narednom periodu i stvarno treba biti naivan pa vjerovati da ću to propustiti.

Elem, ovdje se moram vratiti na sam početak Davorovog i mog procesnog djelovanja. I dalje moj “zadatak” je stvaranje pretpostavki za sprovođenje zakonite istrage, a na Davoru je da svojim dokazima i saznanjima “zarije koplje u srce aždaje”. Zato cijelo vrijeme ukazujem koliko je važno to što je Davor izbjegao pokušaje fizičke eliminacije, pa i sačuvao dokaze koje je mjesecima strpljivo i kontinuirano skupljao. No, prepoznao je Davor sve postavljene zamke i odreagirao točno onako kako je i trebalo.

To što ubojice i zločinci Davora tretiraju kao bjegunca pod potjernicom u stvari vrlo brzo postat će njihov problem. Tužiteljstvu BiH jasno je ukazano zašto Davora imaju tretirati kao “prisilno nestalo lice” (po Rimskom statutu), te kao svjedoka i žrtvu zločina. Po tom osnovu znaju i kakvu fizičku i pravnu zaštitu su mu obavezni pružiti. Baš kao i drugim žrtvama zločina. Ako neće Tužiteljstvo BiH ima koje hoće – ono međunarodno.

Za kraj moram podsjetiti sve one hapšene, progonjene i maltretirane članove “PRAVDE ZA DAVIDA”, iliti druge direktne žrtve “Zločina protiv čovječnosti”, na ono što sam im redom ukazivao. Konkretno, svima sam rekao da čuvaju dokumente koji su im uručeni, snimke, medicinsku dokumentaciju i drugo kako bi te dokaze priložili prilikom svjedočenja. Presuda kojom je Aleksandar Gluvić kažnjen sa 20 dana zatvora fantastičan je dokaz koliko je pravosuđe BiH “sposobno” postupati po ovom krimenu, odnosno da se još kako možemo nadati međunarodnom sudovanju.

No, u ovom trenutku ključno je osigurati pravnu zaštitu Davoru Dragičeviću jer je on taj ključni akter daljnjeg procesnog djelovanja. Obzirom da je pružao zaštitu i pomagao većini onih koje je režim mjesecima progonio i za dokazivanje “Zločina protiv čovječnosti” Davor ima najviše dokaza i saznanja. Da ne govorimo o Davidovom ubojstvu. Eh da, kroz istragu “Zločina protiv čovječnosti” neminovno će biti istraženo i samo ubojstvo, a posebice zbog činjenice da su počinitelji jedni te isti.

Na čemu počiva esencija spornih događanja? Nikada nitko nije sjeo za stol i dogovarao kako će počiniti “Zločin protiv čovječnosti”. Tako su ubojice i saučesnici u ubojstvu Davida Dragičevića još prije 24.03.2018. godine (prije pronalaženja njegovog mrtvog tijela) skovali kriminalni plan daljnjeg djelovanja na planu neprocesuiranja/fingiranja zločina. I to mogu vrlo egzaktno dokazati. Kako se situacija dalje razvijala zločinačko udruženje započelo je napadati sve one koji su se suprotstavljali njihovom kriminalnom naumu. Normalno, zajednica “PRAVDA ZA DAVIDA” postala je primarna meta njihovih protupravnih napada.

Vremenom to poprima obilježja protupravnog sistematskog i širokog napada, gdje se sve više zloupotrebljavaju državno-represivni aparat, institucije i javna dobra (npr. RTRS) Republike Srpske. Ono što je uslijedilo 25. prosinca i nadalje samo je eskalacija “Zločina protiv čovječnosti”, nakon čega više nema nikakvih dilema oko toga da su prijavljeni Lukač, Ćulum, Ilić, Lubura, Švraka i Lepir protupravno i krajnje brutalno napali ciljnu grupu civilnog stanovništva. Elem, takav napad je zabranjen i kažnjiv! Znaju to odlično i svi oni koji mjesecima aktivnim činjenjem ili nečinjenjem pomažu zločincima, a tu prije svega mislim na kompletan vrh vlasti Republike Srpske. Znaju i samo zato su ovako iznenada “zanijemili”!