Javne tvrtke u debelom minusu, predsjednik VSTV-a u aferi, vlasti ni na pomolu, a država lovi duhan

SARAJEVO - U državi Bosni Hercegovini oko 500 javnih tvrtki koje zapošljavaju 80 tisuća radnika imaju dug oko osam milijardi maraka. Pitaj koga god hoćeš kako je dug narastao do brojke od osam milijardi maraka i koliko je radnika od njih 80 tisuća posao dobilo pošteno preko normalnog i na vrijeme objavljenog natječaja za koji se ne zna unaprijed tko će biti primljen, a koliko ih je posao dobilo preko „veze“, koverte, kreveta, ili nečega sljedećeg u nizu koruptivnih radnji i mita. Tužiteljstvo i sudstvo bi se i ovim trebalo pozabaviti ali kako kad je i sam predsjednik VSTV-a (Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća) trenutno pod aferom da je primanjem mita sudjelovao u korupciji. Hoće li sam sebe najprije istražiti pa onda poslovanja javnih tvrtki koje gomilaju gubitke i onda kada u svijetu vlada recesija, i onda kada u svijetu vlada normalna gospodarska klima?

Naše javne tvrtke se ponašaju kao majka svojim zaposlenicima i vlasti koja im je nadređena, ali se zato ponašaju kudikamo gore od najgore maćehe prema ostalim stanovnicima ove države koji nemaju upliva u poslovanje javnih poduzeća, niti mogu biti dio istih, a trebali bi biti barem obavješteni o svemu obzirom da „javna“ poduzeća pripadaju svima. Javno samim time postaje privatno. Javne tvrtke su u privatnim rukama onih koji dođu na vlast. Loše poslovanje jedne ili više javnih tvrtki, samim time, uzrokovano je lošim kadrovskim rješenjima. Naravno, zna se dogoditi da se uslijed loše gospodarske klime u svijetu, recesije, poskupljenja sirovina ili energenata koje neke tvrtke koriste, ili zbog nečega ostaloga dogodi loš poslovni period, potrebna je ponekada intervencija vlasti da bi tvrtka opstala. Mostarski „Aluminij“ je očigledan primjer. Primjer je negativnosti koje se preliju u poslovanje tvrtke uslijed loših situacija na terenu ali i primjer lošeg vođenja javnog poduzeća od iznimne važnosti i za državu i za tisuće zaposlenika i njihovih obitelji te tisuće kooperanata, jeriz takvog giganta, dok je gigant bio, je muzao tko je stigao.

U isto vrijeme kad se događa afera o mitu predsjedniku VSTV-a Milanu Tegeltiji koji za sebe tvrdi da je nevin, naslovnica novina sugerira nam da je država u slijepoj ulici jer ne zasjedaju ni Vijeće ministara ni Parlament, u stanju smo potpune blokade vlasti, a sa kriminalcima se obračunava tako da se događaju pretresi u Mostaru zbog dječje pornografije, a masovna uhićenja se provode u akcijama u kojima se vlast i država bore protiv nezakonite proizvodnje i prodaje duhana. Više puta smo ponovili što bi trebalo učiniti sa zakonom kad su u pitanju monstrumi pedofili a Srbija i uvođenje doživotne kazne može biti primjer. Doživotna bez mogućnosti pomilovanja, ali i bez bilo kakvih povlastica u ćeliji kao finalnoj destinaciji.

S druge strane, nedozvoljeno je bogaćenje proizvodnjom, švercem i prodajom duhana. Pohlepa je gadna stvar. Ipak… šverceri duhana koji su duhan švercali i tako prehranjivali obitelj još u vrijeme dok je ova država bila anektirani dio Austro-Ugarske, duhan će proizvoditi i švercati sve dok njegova legalna proizvodnja ne postane isplativa. A narod svakako puši pa će pušiti i nastaviti. I jest to neko kršenje zakona. Najveće i najvažnije državne institucije nikako ne rade ili rade nezakonito, ali je problem šverc duhanom kojega provode oni koji NISU krivi za to što 500 javnih tvrtki sa 80 tisuća nezaposlenih posluju sa osam milijardi duga kao i to da nitko od tih manjih „kriminalaca“ koji zasade par duluma duhana sigurno nisu krivi što predsjednik VSTV-a jest ili nije primio mito.

Ovdje se, kada sagledamo cjelokupnu sliku i priliku stanja, radi o degradaciji društva, malog čovjeka, cijele države a degradiraju nas oni koji nas vode u EU, u prosperitetne organizacije s ciljem jačanja gospodarstva i svekolikih životnih uvjeta. A upravo nas je stranac koji prati stanje upozorio na to da je situacija u javnim tvrtkama kaotična. Stranac koji prati,zapravo, pratimo li mi trendove koji bi nas trebali uvesti u EU. S ovakvim stanjem smo udaljeniji nego smo bili od te zajednice europskih država u kojoj bi dosta toga prodali ili predali u ruke strancima, ali onda barem ne bi poslovala javna poduzeća s baš tolikim minusima. I što je bolje ili gore? Domaći minusi ili strani plusevi? Tko zna. Bitno je da se država bori protiv ilegalnih proizvođača duhana, oni su kao krivi za sve loše u društvu, i njihov doprinos sivoj ekonomiji je kao doveo BiH do ovakvoga stanja u kojem javne tvrtke posluju u gubitku, i još su inspiracija za lošu poeziju. Kao nekada tako i danas, duhan se suši na Hercegovačkom suncu, nije to dobro za nas, netko proda jednu uncu, a netko dvije do tri tone, i samo zbog toga nam država tone.