JOSIP ŠIMIĆ: Bojim se za zdravstveno stanje lidera SBB-a!?

SARAJEVO - Kako idu izbori, povijesna je šansa pred nama, gdje možemo kazati: "Stop korumpiranim političarima i budalama koje nad nama vladaju, stop poremećenim parafiličnim liderima, koji milijune KM troše na prostitutke, kupujući im skupocjene automobile, ispite na fakultetima u zamjenu za jednu "razb(l)udnu noć", a sve se ovo financijski događa preko leđa napaćenog naroda"!

Povijesna je šansa pred nama, gdje se možemo osloboditi diktatura pojedinih stranačkih lidera, ali vi građani birate! No, prije svega, ovdje ću, a na temelju operativnog rada, provjerenih informacija, dobivenih originalnih slika i ispitanih svjedoka, pozivajući se na policijske izvore, pokazati svu bolesnu parafilično – tendecioznu maštovitost lidera SBB-a Fahrudina Radončića. Moramo se boriti, jer kad pametni popuste budale zavladaju!

Privatni život zločinca sa Prokletija Fahrudina Radončića

Ljubavni nastrani život Radončića počeo je davnih 80/90-ih godina. Nakon što smo dobili provjerene informacije, od čovjeka iz državne bezbjednosti Crne Gore, kojemu neću ime navoditi, Snežana Rakonjac, bivša supruga Fahrudina Radončića, ostavlja ovog zločinca s Prokletija upravo zbog nastranosti, a sa kojim ima sina Ishaka.

Nakon što je otkucan u Crnoj Gori, od sramote Radončić dolazi u Sarajevo, ali po zadatku. Prvo je “odsjedao” kao noćni čuvar u restoranu “84”, u vlasništvu Selvera Lekića, tadašnjeg uglednog sarajevskog ugostitelja, kojeg je kasnije Radončić odabrao za svog vjenčanog kuma. To je bio znak zahvalnosti što ne spava pod vedrim nebom.

Nakon tumaranja po Sarajevu, kada je konačno ušao u ured Sefera Halilovića, beskućnik Radončić je pronašao i ljubav svog života – Azru Bučan, koju su zvali “vojnička majka” s obzirom na njenu ljubavnu vezu s ratnim komandantom Ramizom Delalićem-Ćelom. Delalić je vrlo brzo izgubio interes za Azru, te ga je zamijenio konobar Radončić. Nakon što je nastrani konobar ozvaničio svoju vezu brakom (kako bi prikrio svoju seksualnu orijentaciju) sa frizerkom Azrom, Radončić dobija donaciju u iznosu od 500 tisuća KM od SDA kako bi pokrenuo bošnjački list, koji je najveća podvala Bošnjacima.

Početni kapital uložio je u mali objekt u sarajevskom naselju Grbavica, a nakon toga uz pomoć prijatelja Nasera Keljmendija počinje graditi “praškaste” tornjeve, poznate danas kao “Njegov i Keljimendijev toranj”! Ono što Azri nikako nije mogao oprostiti jeste njena emotivna veza sa Delalićem, što je često i u društvu govorio. No, rat između Delalića i Radončića nije počeo samo zbog Azre, nego i zbog ratne dokumentacije koju je posjedovao Delalić o suradnji Radončića s agresorskom stranom. Pored toga, Delalić je bio smetnja u narko biznisu Radončića i Keljmendija. Zbog toga je i platio glavom od angažiranih egzekutora iz Srbije koje su financirali upravo Radončić i Keljmendi, kao i Ekrem Lekić, samoproglašeni aktualni predsjednik udruženja građana porijeklom iz Sandžaka.

Sve bolesti lidera SBB-a

Nakon što je Radončić došao u Sarajevo, njegovo teško psihičko stanje na području seksualnosti dodatno se zakompliciralo! Pored živih nimfomanki poput Indire Ćatić, lider SBB-a, a kako bi zadovoljio svoje dinamične seksualne porive nabavlja silikonsku lutku, kao što možete vidjeti na slici u originalu, koju nam je izvor dostavio.

Silikonsku lutku mu kupuje u Austriji njegov prijatelj Almir Vrpčić, direktor tadašnje firme “24 VIP”, a sadašnji direktor firme “Valuna”. Lutku plaćaju 10 tisuća eura, i dovoze je u Radon Plazu na 9 kat, gdje je Fahro živio sa svojom još jednom švalerkom Almom Ferović. Fahru će kasnije SIPA-ini kodni nazivi “Lutka” doći glave, kao i ova lutka u Otvorenom pismu. Silikonska lutka je bila smještena u vlastitom sarkofagu, bila je u originalu žene, tako da nitko ne bi prepoznao da je lažna. Fahri je lutka služila za privatne orgije, koje je pratio zajedno s Indirom Ćatić i dugogodišnjom švalerkom Almom Ferović.

‘Ko je Indira Ćatić, i po čemu je zapravo “poznata”? Uposlenica Dnevnog avaza, osim po višedesetljetnoj vezi s gusinjskim zločincem Radončićem, zbog čega ju je imenovao urednicom (kad nisu posvađani) u Dnevnom avazu, poznata je i po jedinom autorskom tekstu koji je u životu napisala. Bila je u Americi (Fahro je poslao da nauči koju riječ, da se može bar ona sporazumijeti, kad on ne može).

I, iznenada, izbi požar u jednom malom gradiću, o čemu je napisana čitava strana. Zamislite, u tolikoj Americi izbio požar! Ostale tekstove diktirao joj je Radončić, obično zaključani u uredu nakon ljubavnih egzibicija, dvoje “mladih” s posebnim potrebama. Jer, Azra Radončić vječito je bila k’o duh u zgradi Avaza. Prestravljeni Radončić uvijek se žalio kako “ona vještica” namjerno dođe nenajavljeno, u nadi da će ga uhvatiti s nekom djevojkom.

‘Ko je ovdje vještica, ostavljamo vama da prosudite. Međutim, buni (ili baš i ne buni), zašto je Azra trpjela Indiru?! Znala je da je u vezi s Fahrom, znala je da je sa njim imala više abortusa, više nego neko cipela u ormaru, znala je da je šalje na privatni “noćni” fakultet u Travniku, da joj plaća 7 tisuća KM, da joj je kupio stan i novog Polo-a u Asi. Sve to i mnogo više znala je Azra Radončić. No, to je nije ometalo da izvještačeno sjede jedna pored druge, praveći se da ništa ne znaju. A Indira nije znala da Radončić vodi normalan bračni život s Azrom. Uvjeravao ju je da spavaju u odvojenim sobama, da ne ispunjava bračne dužnosti, jer Azra boluje od hepatitisa C i drugih “vojničkih” bolesti. No, Azri je u svakom slučaju bolje da bude vječita “gospođa Radončić, nego “ona Delalićeva frizerka iz Kolonije”, dok je Indiri odgovaralo to, što joj je bilo dozvoljeno da glumi veliku šeficu i maltretira uposlenike. Sve dok Fahro manijački ne poludi pa je prinudno pošalje na “hlađenje”, odnosno godišnji odmor.

Prilikom jednog od abortusa, koji je jedva preživjela, uz pomoć liječničkog konzilija Vojne bolnice, ova dama je (opet) imala posebnu želju. Televizor u bolesničkoj postelji. Tako je Radončić iz kućice osiguranja njegovog stana na Breci, tjelohraniteljima uzeo TV i naredio vozaču Izetu Lukovcu da odnese u bolesničku sobu nikad ostavrene žene, novinarke, dame i majke Indire Ćatić. Sreća, postoji photo-shop, pa nas ne prepada svojim slikama.

Mnogi uposlenici su napustili Avaz upravo zbog ove, kako su je zvali “šizofreničarke”, jer je njeno nezadovoljstvo samom sobom obično iskaljivala histerijom nad uposlenicima. Radončiću je, inače, služila kao spona između Almira Džuve, bivšeg direktora OSA-e, Fahrinog privatnog dostavljača prisluškivanih razgovora. Svaki njegov posjet restoranu Radon Plaza trebao je izgledati neobavezan, gdje Džuvo sjedi sa Indirom i “ćaska”, dok se “slučajno” ne pojavi Radončić i sa stola uzme kovertu sa transkriptima prisluškivanih razgovora, kao i CD-ove.

Kako su se zabavljali “bošnjački Kačavenda” i njegove kabinetske lutke-Indira Ćatić i “lutka 2”?

Kako je Ćatićka neostvarena u svakom smislu i kako ništa sama nije stekla, jedno od njenih većih dostignuća bilo je da se slika u službenom automobilu BMW Almira Džuve, gdje posjedujemo sliku. Polo je ipak samo Polo, a Indira samo Indira – bolesno ljubomorna kabinetska puttana. Mrzila je čak i silikonsku lutku koju je Radončić koristio za svoje nastrane potrebe i koju je držao u strogoj tajnosti zašarafljenu u specijalnom sarkofagu u uredu na 30. katu Avazovog tornja. Kako neslužbeno saznajemo, “lutka 2” se nalazi na vještačenju, kako bi se pronašao DNK onih koji su je upotrebljavali. Uopće ne sumnjamo da je i Indirin DNK na silikonskoj lutki i DNK Fahrudina Radončića, jer je bez pogovora ispunjavala nastrane želje svog “Kačavende”. Van svake razumne sumnje, Radončić je i parafiličan. Parafilije su vrsta poremećaja kod kojih su seksualno privlačni neuobičajeni objekti, a seksualne aktivnosti neobične po svojoj prirodi.

No, kako je Fahrina nezaboravna ljubav bila Alma Ferović, glazbenica koju je Fahro obdario svakovrsnim darovima, a i istodobno lagao, da je rastavljen od Azre Radončić. I kad Alma Ferović uviđa, da je jedina osobina ovoga zločinca s Prokletija laž i ništa drugo (u smislu da nije rastavljen, da je i dalje živio sa Azrom), napušta ga, a lider SBB-a upada u teško katatonično stanje, zbog raskida sa Almom Ferović. Ovakav raskid teško je pao Radončiću, dotle, da je po preporuci dr. Kučukalića trošio Seroxat tablete, namjenjene za liječenje teških depresivnih epizoda i opsesivno kompulzivnog poremećaja. Prilikom trošenja ovih tableta, poboljšanje se vidi za jedan tjedan, no na lideru SBB-a to se ne zapaža!

“Ko je Marko Remzija ef. Kadrić”?

Koliko je gusinjski nastrani zločinac Fahrudin Radončić “maštovit i tendenciozan” i koliko je pravedan i da ne kažem moralan, najbolje dokazuju aktivnosti koje je obavljao za njega njegov “savjetnik”, u Sarajevu poznat pod nadimkom “Sihirko”, Remzija efendija Kadrić!

Remzija ef. Kadrić rođen je 29. 01. 1955. godine u selu Pokrivenik nadomak Višegrada, bivši savjetnik ministra sigurnosti BiH 2013. – 2014. Fahrudina Radončića.

Ovaj korumpirani hodža ispunjavao je svu maštovitost svog gospodara zločinca sa Prokletija optuženika Fahrudina Radončića. Naime, Remzija ef. Kadrić je po nalogu Radončića usmjeravao i lobirao zapošljavanje u državnim institucijama za sve one kojima je Radončić obećao zaposlenje. Najveća uloga ef. Kadrića ogledala se u tome, da je Radončiću za novac podvodio studentice sa različitih univerziteta, kojima su njih dvojica pored novčane nadoknade završavali sporne i nesporne ispite.

Također, Efendija je studentice, kao i neke narko dilerke, kao što je izvjesna Dalipagić, tadašnja uposlenica Ministarstva pravde, koja je i uhićena, nagovarao i dovodio na Radončićevu jahtu “Haja” u Tivat u luku Porto Montenegro. Svako uspješno podvođenje klijenata Radončić je nagradio. Najčešće orgije podvođene trudom i zalaganjem ef. Kadrića održavane su u Radončićevom kabinetu na 30. katu Avazovog tornja, na način, tako što bi Efendija doveo klijenticu u restoran “Elit” na 31. katu, nakon čega bi se nedugo zatim “slučajno” pojavio Radončić i nakon toga požarnim stepenicama otišao sa klijenticom kat niže, zapravo u ured. Remzija ef. Kadrić bi ostao u restoranu klanjajući najdjelotvornije dove za što bolji uspjeh lidera u kabinetu.

Slučaj Dijane Dalipagić – jedne od žrtava efendije Kadrića, koji joj je često dolazio u stan, zvao je telefonom i koja je pod njegovim dovama i nagovoru gostovala na jahti “Haja” Fahrudina Radončića u Tivatu, uz obećanje o njenom uspješnom “Magistriranju u Tuzli”.

U medijima je objavljena kratka vijest: “Postupajući po naredbi Tužiteljstva Kantona Sarajevo, pripadnici SIPA-e, u utorak, 24. 9. 2013. izvršili su pretres privatnog stambenog objekta na području Sarajeva, te slobode lišili D. D. (1986.) zbog postojanja osnova sumnje da je počinila krivično djelo iz člana 238. KZ FBiH neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga”.

U priopćenju SIPA-e se navodilo: “Prilikom izvršenog pretresa pronađena je i privremeno oduzeta određena količina bijele, praškaste materije koja svojim mirisom i izgledom asocira na opojnu drogu kokain”.

Poslije smo dobili informaciju, da se radi o Dijani Dalipagić! Neslužbeno, Dalipagićka je u SIPA-i tvrdila da droga pronađena u njenom stanu nije njena i da ona nema pojma otkud se tu našla. Priveden je Mirsad Žigović koga je policija ispitivala o tome je li on podmetnuo tu drogu, i zna li da li je njen bivši muž povezan s tim. Nakon što je negirao, Žigović je pitao inspektore treba li mu odvjetnik, rekli su mu da je on svjedok i pitali ga da li bi se suočio s Dalipagićevom. Pristao je.

Žigović kaže: “Rekla je da ona nema pojma otkud ta droga i pitala me da li ja znam? Rekao sam da ne znam, na šta me je ona pitala: ’Pa je li to moje?’ Tada sam rekao da sam jednu večer kod nje popravljao neka vrata. Imala je društvo. U jednom trenutku je prošla pored mene i otvorila ulazna vrata. Vidio sam nekog čovjeka s kojim se kratko zadržala, ali on joj je nešto dao. Prošla je pored mene i otišla u kupatilo. Pogledao sam i vidio male najlon kesice. Nakon saslušanja policija me je pustila.”

Žigović nam je ispričao da je posljednjih pola godine često bio u stanu Dalipagićeve na Ciglanama, jer ga je renovirala, a on joj je pomagao: “Pričala mi je kako će magistrirati u Tuzli i da joj je to sredio Remzija Kadrić koji je često dolazio kod nje, viđao sam ga stalno, a i često je zvao na telefon. Pričala mi je i da je zove da idu na more, na brod.”

Nakon privođenja Žigović je nije vidio, niti ga je itko iz policije i Tužiteljstva nakon toga kontaktirao.

Zamjenik direktora Granične policije BiH (GP BiH) Zijad Srabović, kako neslužbeno doznajemo, na poziciji stručnog suradnika za kadrovske poslove zaposlio je Aminu Kadrić, kćerku Remzije Kadrića, šefa ureda direktora Agencije za policijsku podršku BiH. Kadrić je trenutno član rukovodstva SBB-a!